Veliki Ernesto Balducci:
“U biti Stvarnosti, suprotnosti su pojmovno nerazlučive, to jest više ih ne karakterizira ono što se u njima pojavljuje (budući da su u tom smislu u antitezi), nego ujedinjene funkcijom koju imaju i koji je usmjeren na evoluciju, kroz rebalans neravnoteže. Ništa što postoji, od boli do radosti, od mržnje do ljubavi, od bilo čega do svoje suprotnosti, nije loše ili nepravedno, jer sve postoji da bi pomoglo pojedincu u njegovoj postupnoj evoluciji. Etikete pošteno ili nepošteno samo su zgodne atribucije pojedinca, da se prema van istovare one unutarnje odgovornosti koje mogu pripadati isključivo njemu.” U nastojanju da sve dovedemo u zakon dualizma stvorili smo bizarne i za duh destruktivne teorije i zakone. Opisali smo zagrobni život u opsegu našeg materijala koji slijedi. Postoji dakle smrt, presuda, kazne, preporuke, hijerarhije, službe itd. Malo tko govori o našim atomskim i submikrostrukturama, vječnim za naš koncept vremena, naših energetskih komponenti, mogućih više dimenzija, kontinuirane sadašnjosti. Živimo prestravljeni našim individualnim konceptom smrti i zbog toga, prema nekim znanstvenicima, radije živimo bolno dan po dan kako bismo odgodili osjećaj prolaska vremena. No, oni koji su doživjeli iskustva napuštanja tijela (O.O.B.E.) svjesni su da u tom stanju nestaje dualistička logika i doživljava se punoća koju je teško opisati.
Osjećate se kao kod kuće i vaše se misli tope poput snijega na suncu. Povratak je težak, ali, nakon određenog iskustva, osjećamo kontinuitet energije u dimenziji koja je susjedna i komplementarna onoj oblika vidljivih našim običnim osjetilima. Imamo alate za obrazovanje ljudi da žive ili konkretno pristupe tim iskustvima koja demistificiraju zastrašujuću ideju koju imamo o prolazu, o evoluciji naše energije koja se obično naziva smrću. A to nije mala stvar. Zamislite koliko bi se stvari promijenilo…! Sada, pretpostavimo da se evolucija psihičkog znanja nastavlja na pravi način, što možemo očekivati da ćemo vidjeti u bliskoj budućnosti? Pročitajmo još jednom što Mitchell kaže o nekim korisnim primjenama psi: 1) Znanstveno istraživanje moglo bi biti potpomognuto kontroliranim psihičkim kanalima, kako bi se procijenila mogućnost opsežne pokuse i izbjegavanje gubitka vremena i novca; 2) Pravne agencije bi rješavale zločine i pronalazile nestale osobe; 3) Povjesničari i arheolozi koristili bi psihičke putove koji bi im olakšali istraživanje;
4) Psihijatrija bi mogla usvojiti psihička sredstva za razumijevanje korijena neurotičnog ili psihotičnog ponašanja pojedinca i za pravljenje neizostavne razlike između psihičkih problema i psihotičnih problema (npr. razlika između slušnih halucinacija i nevoljne telepatske činjenice koja navodi subjekta da zvučno čuje poruku ); 5) Agencije bi predviđale katastrofe, nesreće, potrese i druge nepredvidive događaje; 6) Organizacijske konzultacije dovele bi do postavljanja ekonomske strukture u skladu s psihičkim aspektima ljudske interakcije i potrebom za skladnom ravnotežom snaga”. U 32 godine rada sudjelovao sam u mnogima od navedenih eksperimenata, a rezultati nisu izostali. Ali ono što me se najviše dojmilo je demonstracija činjenice da su sva bića dio velikog i jedinstvenog tijela koje se mora izliječiti od drevnih bolesti. Može to, samo tražite ideje koje ujedinjuju jer mi smo već to jedno tijelo. Mi smo izvan reduktivne logike, izvan prividnog, iznad i iznad svega. Mi smo uvijek i uvijek, mi, stvoreni i stvaratelji. Biografske bilješke autora – Umberto di Grazia, vidovnjak i istraživač, podupirao je eminentne arheološke znanstvenike ostvarivši, zahvaljujući svojim vještinama, važna otkrića. Bivši predsjednik GFR-a, a sada IRC-a, surađuje s raznim međunarodnim istraživačkim skupinama, uključujući Mobiusovo društvo iz Los Angelesa.
HOP -portal na Telegramu
