Neobične pojave i društvo autora Umberta Di Grazije fenomeni 1. veljače 1994. na naslovnoj stranici novina La Stampa pojavio se članak o znanstvenom eksperimentu od posebnog interesa, provedenom tijekom međunarodne konferencije. Neuropsiholog dr. Jacobo Grinberg s Nacionalnog sveučilišta u Meksiku pokazao je da umovi zaručenih parova komuniciraju na daljinu. Kako bi to naglasio, dr. Grinberg je koristio Faradayev fotoaparat i elektroničke uređaje za mjerenje električne aktivnosti mozga. Ispitanici su pokazali slične reakcije bez obzira tko je od njih bio stimuliran osjetom boli ili svjetlosti.
Za one koji rade u sektoru neobičnih pojava, komentar je sažet u jednu rečenicu: “…otkrili su toplu vodu!”. Iste stvari, i mnogo više, (digitalni krvotok percipirača, epidermalna otkrića, itd…) otkrio je T. Tart 1963. Sve je proučavano: Vasiljev je, radeći na elektromagnetskoj teoriji telepatije, inducirao hipnot. stanja kod ispitanika izoliranih u metalnim komorama. Također se smatralo da je telepatija omogućena u noćima punog mjeseca. Vraćajući se na članak La Stampe, novinar je propustio reći da u eksperimentu neuropsihologa s meksičkog sveučilišta moramo govoriti o telepatiji. Ovaj termin osmislio je prof. Myers 1882. kako bi ukazao na mogućnost koju osoba (opažač) ima da ima, bez pomoći tradicionalnih osjetila, vijesti i iskustva druge osobe (agenta) koja je na udaljenosti. Pojam telepatija, naime, potječe od grčkih riječi tele (daleko, na daljinu) i pathos (osjećaj). Riječ je dakle o prijenosu emocija, a ne, kako se obično vjeruje, riječi ili rečenica. Ovo je prvo zapažanje: živimo u klimi kulturnog rasizma gdje se kao istina širi samo ono što je dio zahrđalih i davno korodiranih mehanizama koji nemaju nikakve veze sa znanošću; s pravom O.O.L. Gregory i Anita Kohsen rekli su: “Znanost kao disciplina je veličanstvena i nezamjenjiva; kao sustav vjerovanja je katastrofalan.”
Istraživanja na području neobičnih pojava su jako napredovala, iako se o njima previše ne govori. Ukratko, na kritike tipa da: “…eksperimenti nisu značajni i nisu ponovljivi”, može se jednostavno odgovoriti s “TO JE LAŽ!”. U prosincu 1989. studije koje je proveo P.E.A.R. predstavile su u znanstvenom časopisu Foundation of Physics. (Princenton Faculty of Engineering) gdje je opširno dokumentirano postojanje paranormalnih pojava, a posebice utjecaj sile misli na materiju (MicroPK eksperimenti). Uz iste kriterije znanstvene analize, analizirani su svi rezultati prikupljeni u 50 godina rada u sektoru parapsihologije, bez izostavljanja pogrešaka i prijevara, te je zaključeno da: “Fenomeni su značajni i ponovljivi, a odnos slučajnosti tako nizak da ima veću valjanost od mnogih lijekova na tržištu”. U prekogniciji je analizirano 309 eksperimenata, studija 62 istraživača, 2.000.000 prekognitivnih podataka koje je provelo 50.000 ispitanika. Rezultati su doveli statistički komparativni element do tako malog broja “slučajnih provjera” da niti jedan znanstvenik to ne bi uzeo u obzir. Čak iu ovom sektoru živimo paradoks: ono što je manje istinito postaje stvarno i znanstveno. Druga stvar koju treba istaknuti je niska moralna kvaliteta i loša pripremljenost mnogih ljudi koji tvrde da se sami imenuju stručnjacima, vidovnjacima itd. Ponovno čitajući Bibliju od 1. Korinćanima, 12:4 – 13:3, nalazimo jednu od prvih potvrda “posebnih” darova i ispravnog načina njihovog življenja:
28) I Bog je postavio dotične u zajednicu, prvo, apostole; drugo proroci; treće, gospodari; dakle moćna djela; dakle darovi iscjeljivanja, sposobnost usmjeravanja, različiti jezici… (13) Ako govorim jezike ljudi i anđela, a ljubavi nemam, postao sam bakar koji ječi i cimbal koji ječi. (2) I ako imam dar proricanja i znam sve svete tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru da premještam planine, a ljubavi nemam, ništa sam. Ovu prvu prepreku ne možemo premostiti: moramo se zapitati zbog koga i zbog čega govorimo o neobičnim pojavama. Što nam je unutarnja, a što vanjska motivacija. mitchellAstronaut Edgar D. Mitchell rekao je i učinio mnogo za pravo istraživanje. On je, tehnologijom doveden na Mjesec, uočio kontakt s božanskim i s pravom rekao: “… Stari načini razmišljanja i tradicionalno ponašanje nestaju tek kada čovjek uspije shvatiti svoje intimno jedinstvo s prirodom i životom u svemiru… ” Ista se svjesnost može pojaviti kroz hiperosjetila i neobične pojave ako se dobro dožive i, stoga, ne potiču ego. Pročitajmo ponovno Mitchella, jer on pojašnjava trenutnu situaciju:
Stari načini razmišljanja i tradicionalno ponašanje nestaju tek kada čovjek uspije shvatiti svoje intimno jedinstvo s prirodom i životom u svemiru…” Ista se svjesnost može pojaviti kroz hipersenzije i neobične pojave ako se dobro dožive i, stoga, ne potiču ego. Pročitajmo ponovno Mitchella, jer on pojašnjava trenutnu situaciju: “Dokazi istraživanja vidovnjaka (dakle psihičkih fenomena umjesto paranormalnih ili neobičnih) sugeriraju da čovječanstvo ima ogroman neiskorišten potencijal. Ali ako taj potencijal nije vođen moralnom svrhom i prihvatljivim sustavom vrijednosti, sigurno će biti negativno iskorišten, što se, zapravo, već i događa. Manje ozbiljni aspekti uključuju one zbunjene pojedince koji lutaju carstvima uma u potrazi za smislom života. Njihova je potraga za samorazumijevanjem pozitivna, naravno. Ali na svom putu često se susreću s okultnim temama i neproduktivnim ezoteričnim praksama koje same po sebi posjeduju tračak istine skriven, međutim, matricom praznine i nerazumijevanja. Rezultati su lako vidljivi: uspješan vidovnjak koji, ako ima ikakvu istinsku sposobnost, koristi je da impresionira, a ne da pouči; vidioca koji objavljuje da su određene katastrofe neizbježne, plašeći one koji mu se obrate, ponekad ih dovodeći do samoubojstva; guru koji vodi lakovjerne učenike u mentalnu ovisnost koja graniči s ropstvom; mađioničar koji obećava financijski uspjeh, trenutno ozdravljenje, osobnu sreću i tako dalje. U svakom od ovih slučajeva ljudi se koriste, a ne pomaže se njima.
Sebične igre, senzacionalizam i egzibicionizam su nažalost česti na ovom polju, štete i dovode u zabludu one koji iskreno idu prema novom razumijevanju, novim vrijednostima i novom načinu života koji se temelji na transpersonalnom, a ne na osobnom razvoju.” (Edgar D. Mitchell, Psychic Explorations in the USA, 1975. izdavačka kuća MEB). No, ako bismo pravilno upotrijebili psihički potencijal, što bi se moglo dogoditi na društvenoj razini? Dr. Willis W. Harman, direktor Centra za studije socijalne politike na Stanfordskom istraživačkom institutu i proučavatelj dinamičkih ekonomskih sustava na Stanfordskom sveučilištu 1970-ih, opširno je proučavao problem i jasno izložio odgovore. Nasumično ću uzeti samo nekoliko rečenica iz Mitchellove knjige (Psychic Explorations in USA, izdavač MEB, Torino 1975.): „… Društvena moć znanosti dobivena tehnologijom bila je tolika da je, sredinom 19. stoljeća, opće je priznata kao službena istraživačka djelatnost tvrtke, čime su prevladana neprecizna istraživanja koja se provode na religijskoj i filozofskoj razini. Ali također je u ime znanosti došlo do postupnog erodiranja transcendentalnih temelja ljudskih vrijednosti, ostavljajući SAD i napredne nacije bez ikakvih smjernica osim rasta pod svaku cijenu, što nas je dovelo do trenutne društvene i ekološke krize. Dakle, kada fenomeni psihičkog istraživanja dovode u pitanje, kao što to čine, dominantnu znanstvenu paradigmu, oni zapravo dovode u pitanje i dominantnu društvenu paradigmu. … Ako nova paradigma vezana uz fenomen psihičkih istraživanja postane dominantna, doći ćemo do pomaka od orijentacije prema materijalnom razvoju prema društvu utemeljenom na učenju i programiranju vođenom ekološkom etikom i samoispunjavajuće; razvoj otvorene znanosti usmjerene na istraživanje subjektivnih iskustava; pojava korporacije kao glavnog institucionalnog oblika u kojem će pojedinci moći tražiti samoostvarenje, s radikalno novim osnovama legitimiteta; usvajanje politike pune zaposlenosti koja se temelji na ljudskoj potrebi za ispunjenjem na poslu; pretpostavka obrazovanja kao vitalnog procesa tijesno povezanog s radom, a ne za ispunjavanje zahtjeva ekonomskog sustava opijenog vlastitim razvojem, već kao sastavni dio potrage za božanskim središtem.” Potraga za našim potencijalom otvara nove oblike jezika i dubokog poštovanja prema svemu što nas okružuje. Prije dvadesetak godina zapanjile su me tehnike koje se koriste za praćenje ljudi u komi. Oni se ne tretiraju kao jednokratni otpad, već kao bića savršeno sposobna za opažanje na razinama različitim od uobičajenih. Naime, kada pacijent uđe u jedan od tih centara (Amerikanci su ih prvi stvorili), prikuplja se što više podataka o njegovoj uporabi i navikama.
Što je jeo, što je pio, s kakvim se mirisima i zvukovima susretao tijekom dana, koje je programe gledao na radiju i televiziji, koje su mu bile omiljene novine i u koje vrijeme ih je čitao i slično. Sve mu se točno prikazuje, dok se koža tijela kontinuirano stimulira, perjem. Nadalje, operateri, više od jednog iu stalnim smjenama, znaju kako pristupiti bez emitiranja negativnih osjećaja ili misli; Teoretizira se da bi pacijent mogao, s obzirom na neaktivaciju normalnih osjetila, kao kompenzaciju razljutiti druga osjetila koja još nisu popisana, ali koja imaju mnogo veze s telepatijom. A rezultati nisu izostali. Ovdje u Italiji svako malo čitamo: “Izlazi iz kome jer čuje glas voljene osobe, ili određenog pjevača, glazbu, kontakt sa svojim psom, itd…” Ali nitko to ne dokumentira, a to je lako učiniti na poslu već Gotovo. Prihvaćanje postojanja paranormalnog plaši one koji razumiju njegov potencijal za društvene promjene i užasava lažne operatere u tom sektoru. Ipak, ako želimo imati budućnost, ne možemo izostaviti ove stvarnosti.
To je posao koji treba obaviti danas, nedjelovanje bi dovelo do potpunog kaosa ili sustava diktatorske dominacije koji će nam, u zamjenu za malo individualne slobode, omogućiti preživljavanje. Budući razvoj mora proći kroz spoznaju tko smo i koji su nam potencijali. Tada ćemo shvatiti da nismo stvoreni da uništavamo, tipično za materijalističko-redukcionističku znanost, i da smo svi, životinje, biljke i minerali, dio jedne strukture. Također moramo prihvatiti pristranost naših tradicionalnih osjetila i dualističku i antagonističku viziju koju imamo o tome što je stvarnost za nas. C. G. Jung je u “Aionu” rekao: “Budući da je obična percepcija samo djelomična, bilo koji jezik konstruiran na temelju nje pokazao se neadekvatnim za opisivanje viših stvarnosti. Zbog toga se neki pokušaji čine paradoksalnima. Sebstvo posjeduje sve atribute jedinstvenosti i manifestira se samo jednom u vremenu. Budući da je psihološko sebstvo transcendentalni koncept, koji izražava ukupnost svjesnih i nesvjesnih sadržaja, može se opisati samo u terminima antinomija (na primjer, transcendentalna priroda svjetlosti može se izraziti kroz sliku valova i čestica na samo vrijeme); to jest, gore spomenuti atributi moraju biti nadopunjeni svojim suprotnostima ako se želi ispravno izraziti transcendentalna situacija.”
HOP -portal na Telegramu