U Bidenovom prijedlogu zakona o infrastrukturi iz 2021. bila je invazivna odredba koja zahtijeva da buduća osobna vozila budu opremljena tehnologijom koja sprječava vožnju u otežanim situacijama.
U 2021. više od 13.000 ljudi poginulo je u prometnim nesrećama izazvanim alkoholom. Pokušaj da se umanji bol i gubitak ljudskih života uzrokovanih vožnjom u pijanom stanju je hvalevrijedan, ali najnoviji način na koji zakonodavci “poduzimaju nešto” u vezi s tim može imati značajne posljedice za vozače i putnike.
Prijedlog koji je predstavio zastupnik Thomas Massie (R., Ky.), a za njega glasovalo 229-201, blokirao bi financiranje saveznog zakona koji zahtijeva da osobni automobili prodani od 2026. nadalje imaju “naprednu tehnologiju za prevenciju vožnje u pijanom stanju i invalidu”.
Ovaj je zakon tipičan za grubo vladino prekoračenje ovlasti, kada je prvi put usvojen — prije gotovo dvije godine uvučen je u Zakon o infrastrukturnim ulaganjima i zapošljavanju vrijedan 1 trilijun dolara iz 2021.
On ide u primjenu, unatoč još neriješenim praktičnim problemima s nametanjem novih tehnologija, kao i ozbiljna zabrinutost za privatnost i sigurnost, ukazuje na dug put pred računom koji je trebao biti DOA.
Tekst zakona mnogo toga ostavlja Nacionalnoj upravi za sigurnost prometa na cestama (NHTSA) da odluči.
Sve što tehnologija mora učiniti je “pasivno i točno detektirati” ako je koncentracija alkohola u krvi vozača iznad zakonske granice ili “pasivno pratiti performanse vozača”. Ako se utvrdi da je vozač “oštećen”, tehnologija mora “spriječiti ili ograničiti” rad vozila.
Razvijanje tehnologija koje “točno utvrđuju je li [neki] vozač možda “oštećen” bit će dovoljno teško u praksi. Zakon očito namjerava spriječiti vožnju u pijanom stanju, ali “poremećena” vožnja može uključivati trovanje marihuanom, ilegalnim supstancama ili lijekovima na recept, kao i pospanost i smetnje od jela ili korištenja mobitela.
Koje će oblike oštećenja tehnologija morati otkriti?
Ako mora detektirati više od opijanja alkoholom, tada će sustavi temeljeni na kameri vjerojatno nadmašiti sustave koji otkrivaju koncentraciju alkohola u krvi.
Koji će stupanj oštećenja biti dovoljan da “spriječi ili ograniči” vožnju automobila? Koja će stopa lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata biti prihvatljiva? Kako će automobil pronaći sigurno mjesto za zaustavljanje dok vozač ne bude u stanju voziti sigurno?
Do sada ni na jedno od ovih pitanja nije odgovoreno. Proizvođači automobila eksperimentiraju sa senzorima mirisa alkohola u zraku, senzorima na mjenjaču koji sijaju “infracrveno svjetlo kroz vrh vozačevog prsta” kako bi detektirali koncentraciju alkohola u krvi, i kamerama usmjerenim na glavu i oči vozača.
Godine 2022. Volvo je predstavio sustave kamera u svom modelu EX90, što pokazuje da tržište može i hoće pružiti sigurnosne značajke za one potrošače koji žele pomoć za volanom.
Ali rubni slučajevi mogu opteretiti tehnologiju koja je dosad razvijena, a proizvođači automobila (i birokrati) morat će odlučiti kako im se posvetiti. Ako je početni razvoj autonomnih vozila neka vodilja, ljudske pogreške u kodiranju vjerojatno će dovesti do kvarova sustava. Ako sustav zakaže, postaje li automobil neoperabilan – blokira vozače i putnike – ili dopušta vozačima da voze, što olakšava i poželjno jednostavno onesposobiti senzore?
Nema sumnje da se NHTSA bori s tim problemima (iako će tržište vjerojatno bolje odraditi posao nego agencija izvršne vlasti). Ali rješavanje praktičnih pitanja i dalje ostavlja pitanja privatnosti i sigurnosti podataka bez odgovora.
Hoće li automobil trajno pohranjivati podatke? Hoće li biti lokalno pohranjen ili učitan na poslužitelj? Tko zapravo posjeduje podatke: vozač ili proizvođač automobila? Kome će biti dopušten pristup podacima i kako će ti podaci biti zaštićeni? Ne napreže maštu pomisliti da bi loši glumci poput hakera (a kamoli osiguravajuća društva ili agencije za provođenje zakona) voljeli pristup stalnom i neprekidnom prikazu lica vozača kamerom – i tehnologiji za gašenje automobila.
Tajnik prometa dužan je u roku od tri godine definirati vrstu tehnologije koja bi zadovoljila mandat zakona.
Taj rok od tri godine ubrzano se približava. NHTSA će vjerojatno objaviti nacrt pravila 2024. za javne komentare, što će javnosti dati priliku da odvagne i oblikuje kako ti propisi izgledaju. Međutim, NHTSA može produžiti vremensko razdoblje za tri godine pod uvjetom da podnosi godišnja izvješća Kongresu. Proizvođači automobila imat će do tri godine nakon izdavanja standarda za usklađivanje.
Malo je vjerojatno da Bidenova administracija odugovlači s razvojem pravila. No, ako se Kongres ne skupi kako bi ukinuo zakon, uvijek se možemo nadati da će problemi koji su svojstveni birokraciji odgoditi provedbu zakona koji je tako krcat zabrinutošću za privatnost i sigurnost.
HOP
Izvor National Review
HOP -portal na Telegramu
