“O svima postoje dosjei.”
Alarm – Paola Mielija: o kome on govori?
Bivši direktor Corriere della Sera: “Ono što se može razumjeti između redova novina je da… sakog se može blokirati”
U srcu talijanskog političkog i društvenog života krije se misterij koji kao da je izašao sa stranica trilera: takozvani slučaj Striano.
Ova priča, ograničena na najmračnije kutove velikog talijanskog tiska, koji se bori da o njoj govori, postupno postaje “obojena” novim otkrićima.
Svi su bili usredotočeni na razjašnjavanje obrisa onoga što se čini kao mreža tajnih dosjea i nedopuštenog pristupa koji uključuje važne osobe u talijanskim institucijama.
U središtu istrage, kojom koordinira Raffaele Cantone, tužitelj iz Perugie, osumnjičen je optužen da je prekoračio granice zakonitosti, što je izazvalo ogorčenje G. Melilla, državnog tužitelja za borbu protiv mafije i terorizma, zbog “štetočina” ilegalnog pristupa SOS sustavu. Pristupi koji bi proizveli informacije koje su potom, slučajno, završile u novinama. Pogotovo protiv političara desnog centra.
Ovaj zamršeni scenarij potaknuo je na razmišljanja Paola Mielija, uglednog povjesničara i novinara, koji je u početku s određenom dozom skepse gledao na razmjere optužbi.
Međutim, Mieli je postupno uviđao ozbiljnost situacije, postavljajući hipotezu da afera Striano predstavlja samo površinu mnogo složenije i uznemirujuće stvarnosti, svojevrsnu informacijsku “centralu” koja prikuplja podatke o brojkama sa svih strana za još uvijek mračne svrhe.
U razgovoru s Nicolom Porro, Mieli je ocrtao sliku u kojoj prakse nadzora ne predstavljaju novi fenomen, već konsolidiranu dinamiku, koja može godinama utjecati na talijansku politiku.
Prema Mielijevoj analizi, ovaj špijunski centar svoju moć počeo je provoditi od 2007. godine, prolazeći kroz razne vlade i diktirajući parlamentarne većine, ugrožavajući tako temelje predstavničke demokracije naše zemlje.
“Mislite li da ima još puno stvari u ladicama?”, pitao je Porro uživo.
Odgovor: “Cijelo ljeto 2024., uključujući Sallustijevu sumnju na Ariannu Meloni, uključujući aferu Boccia-Sangiuliano, svi imaju prepoznatljive reference u ovoj tvornici. I oni se mogu identificirati u vremenima i načinima.”
Pitanje koje ostaje bez odgovora je: tko su “oni”? U čijim bi rukama bio taj moćni dosje?
“Nisam novinar zavjere, ne mislim da postoji vođa i da su desni ili lijevi – objasnio je Mieli – Ali oni imaju dosjee o svima”.
I opet: “Ono što razumijemo između redaka novina je da postoje dokumenti o svima.
Violante je citirala P2, mogao bih citirati slučaj Sifar: postoji konstrukcija koja se ponavlja u povijesti Italije i postoje tipovi koji u tome nalaze pogodnost.
Moć je njihova – zaključio je Mieli – jer oni te iscrpljuju: odlučuju da je ovo trenutak u kojem trebaš biti oslabljen i čine to …”.
Izvor Niccola Porro
HOP
HOP -portal na Telegramu
