Suvremeni način hipnotiziranja najčešće rabi metodu škotskog kirurga dr. Jamesa Braida iz 1841. godine
Veliki uspjesi hipnoze u očima laika djeluju kao natprirodne pojave. Ljudsko neznanje i sujevjreni strah pripisali su hipnozi čudotvornu moć. Nastup vampirskih hipnotizera u frakovima i s turbanima, što zure u oči naoko prodornim pogledom, uz neobično gestikuliranje rukama, trebalo bi opsijeniti publiku i stvoriti dojam kako hipnotizer uspijeva opčiniti neku osobu. U liječničkim ordinacijama sve to izgleda mnogo prirodnije. Liječnik hipnotizer upitat će svoga pacijenta za njegov pravi razlog želje za hipnitiziranjem. Zatim se nastavlja ugodan razgovor, iz kojeg svatko može zaključiti kako hipnotizer nije neki čarobnjak, nego samo čovjek što dobro pozna načine kojim će najbolje ostvariti sugestivno ili hipnotičko stanje svijesti. Čim je uspostavljen kontakt, pacijent će se pridržavati uputa i lagano će popuštati napetost mišića. Ruke će se smjestiti udobno na naslon stolice, a noge blago povijene u koljenima stajat će s oba stopala na podu. Tada će se i medij osjećati opuštetno i prijatno.
Najčešće se rabi metoda škotskoga kirurga dr. Jamesa Braida. On je 1841. godine “otkrio” hipnozu, zamjenjujući naziv “mesmerizam” riječju hipnoza. Na grčkom jeziku riječ hipnos znači san. Dr. James Braid smatrao je hipnozu stanjem “nervnog sna”. Ali, već početkom 20. stoljeća elektroencefalograf pokazao je kako moždani valovi hipnotiziranih ljudi više sliče na valove budnih ljudi. U snu je čovjek nesvjestan, dok je u hipnozi svjestan i čuje riječi hipnotizera, koji se trudi što prikladnije objasniti zašto pacijent treba uraditi neku vrstu radnje ili pokreta.
Počinje se liječnikovim pozivom na suradnju pacijenta, a zatim se zahtijeva da se osoba zagleda oko pola minute u jednu točku, koja je negdje dosta visoko na zidu. Time se postiže efekt što bržeg zamora očiju pacijenta. Umjesto te mrlje može poslužiti i neki blistavi predmet kao svjetiljka ili džepni sat, što se lagano kreće lijevo – desno ispred pacijentovih očiju, dok liječnik hipnotizer monotonim glasom izgovara riječi: “Vaši kapci postaju sve teži i teži”, što potiče čovjeka na spavanje, stvarajući auditivni umor. Posebno je značajna sugestija riječima:”Vi ste umorni… Vi niste pospani… Vi tonete u san…”Zatim se provjerava je li osoba dosta “ne može” otvoirti svoje očne kapke, te je li je smirena i posve opuštena. Tada se može prmjerice mediju pružiti prazna šalica i reći kako ćemo je napuniti vrelim čajem. Kroz nekoliko trenutaka glasno komentiramo da se taj čaj “puši”, na što će pacijent sugestivno reagirati i pomisliti da šalica postaje zbilja toplija, da je baš vrela, štoviše i da peče. Pacijent onda makinalno ispušta šalicu iz ruke, zagledajući prste kao da traži plikove, budući ima nestvarni dojam kako se opekao.
Da bi se hipnotizirana osoba probudila često je dostatno samo joj to narediti sugestivnim putem:” Za jednu minutu opet ćete biti budni… Budite se lagano bez glavobolje… Osjećate se odmornim… Sedam, šest, pet… Budite se… Četiri, tri, dva, jedan… Budni ste! Možete otvoriti oči”. Ne postoji opasnost da se netko neće probuditi iz hipnotičkog sna. Hipotetski, ako bi kojim slučajem tijekom hipnoze sam hipnotizer umro od srčane kapi, hipnotizirani pacijent u ordinaciji nakon kraće stanke sam bi se probudio, jer je u tom slučaju fizička veza njega i hipntizera posve prekinuta. To znači kako mrtva ljudska duša medicinski nema mogućnosti djelovanja na živog čovjeka.
Dragan Ilić
HOP portal