Dvije plivačice su 1956. postigle sjajne rezultate pod djelovanjem hipnoze, a metoda narkoanalize više je pomogla liječenju pacijenata od klasične psihoterapije
Široka primjena hipnoze u praksi raznih životnih oblasti
Ako se hipnotiziranjem bave razni šarlatani i diletanti pod šatrama i na javnim priredbama, u tom scenskom hipnotizmu i popularnoj demonstraciji hipnoze postoji djelomična opasnost i rizik po zdravlje hipnotiziranog. Može doći do nervne krize hipnotizirane osobe, neprirodnih zamora, grčeva, izvjesnih oblika neuroze, depresije i melankolije. No, primjerice u Engleskoj opisana situacija je nemoguća. Tamo se hipnozom mogu baviti isključivo liječnici i onda nipošto ne dolazi do neželjenih i rizičnih situacija po zdravlje pacijenta, koji je u rukama stručnih i obučenih lica. Ipak, može se pojaviti druga vrsta nelagode. Ako je neka osoba češće u stanju hipnoze radi potreba terapije, onda se nerijetko čvršće emotivno veže za terapauta, te prekidanje te veze stvara nove smetnje zbog osjećanja još izrazitije neugodnosti. Radi toga je glasoviti znanstvenik Sigmund Freud izbjegavao rabiti hipnozu u psihoanalitičkoj metodi liječenja nervnih bolesnika, a također slavni znanstvenik Carl Gustav Jung glede hipnoze imao je sličan stav kao i Freud, govoreći kako ne želi tim načinom nametati pacijentu vlastitu volju.
Hipnoza je još potkraj devetanestog stoljeća imala široku primjenu. Poznato je kako se hipnoza 1880. godine koristila umjesto anestezije. Bolesnici bi se uspavljivali, a onda su umjesto bolova, “gledali” filmove kakve sami žele, ili “slušalu” glazbu po vlastitom izboru. Akušeri su ito koristili hipnozu pri porađanju. Akušer, čak, regulira rad mišića porodilje i bezbolno je porađa. Godine 1956. hipnotizer Ellen Hur izvela je pravi jedinstven opit. Ona je napravila opit u jednom čikaškom bazenu za kupanje, dokazujući tako kako se sugestijom može utjecati na aktivnost mišića. Kada su dvije plivačice poboljšale sportske rezultate pod dejstvom hipnoze, na Sveučilištu u Siracusi profesor Wels zamolio je jednu djevojku da drži u vodoravnom položaju ispruženu ruku. Ona je tako izdržala samo sedam minuta. Dva dana kasnije pod hipnozom je ista djevojka držala ispruženu ruku punih 45 minuta. Naravno, takvo šire i masovnije “pomaganje” sportašima metodama hipnoze sigurno bi se moglo svrstati u kategoriju doping sredstava.
Ima naznaka iz kruga znanstvenika kako će ljudi u ovom stoljeću ponajviše oboljevati od duševnih bolesti, ponajprije širenjem neuroze kao jednim od lakših obklika ovih bolesti, a često prouzročenih stresom, faktorom rizika zdravlja suvremenog čovjeka. Ipak, davno je ustvrdio Sigmund Freud kako se hipnozom mogu osvijetliti neke frustracije doživljene u djetinjstvu. One su “zabilježene” negdje u mozgu, a potiskuju se u nesvjesni dio psihe. Metodom narkoanalize što je primjenjuje doktor Milan Jovanović, neuropsihijatar iz Beograda, neprijatni doživljaji pacijenta uspijevaju izroniti na površinu svijesti. Pacijentu se u venu ubrizgava koktel narkotičkih sredstava. I da bi pacijent zaspao, sve vrijeme se s njim održava verbalni kontakt. Postupnim prelistavanjem “knjige života” natrag do djetinjstva lagano se dolazi do potisnutog u nesvjesnom dijelu psihe i otkriva se što je uzrok bolesti. Narkoanaliza je na tom polju polučila učinkovitije rezultate od metoda klasične psihoterapije. Pod djelovanjem narkotika pacijent je doveden na ivicu sna. Smanjuje mu se autocenzura. Slobodnije se izražava i ponovno emocionalno proživljava traumu. U tom trenutku dolazi do oslobađanja potisnutog materijala. To dovodi do emocionalnog pražnjenja i očišćenja, ali sve to pod uvjetom da si pacijent sam želi pomoći.
Dragan Ilić
HOP portal
HOP -portal na Telegramu
