Ima li itko od nas tko se nije našao u dilemi da veći naglasak stavi na moć nego na ljubav?
Najveći izraz pravednosti jeste milosrđe.
Pogotovo ako nam je puno dano. Pretjerani naglasak na moći je u većini slučajeva nadomjestak za pomanjkanje ljubavi.
Velika je razlika između kontrole zbog upravljanja i kontrole zbog posjedovanja. Mi nismo gospodari, nego upravitelji povjerene milosti.
Vrlo je simptomatično ukoliko, npr., roditelj ne zna reći ‘hvala i oprosti’, a zna i najmanju pogrešku djeteta istaći.
Zamislimo prispodobu o rasipnom sinu, no u negativnom vidu. Mlađi sin nije otišao od kuće kako bi rasipao, nego kako bi radio i stvarao. No, ocu i starijem bratu je to bilo krivo, a pogotovo kad su čuli glasine o dobrim plodovima njegovog rada.
Jednog dana sin se odluči vratiti kući, a otac i brat mu izađu u susret te ga ‘dobro namlatiše’, te potom odu na piće proslaviti … jer mu se odužiše. A kad se vratiše doma i unatoč ‘degeneku’ vidješe ‘zabludjelog’ kako želi da služi, izgalamiše se na njega riječima: ‘Nećeš ti raditi što hoćeš, nego ono što ti se kaže! Jasno?’ Mlađi sin je sve godinama strpljivo podnosio i činio što mu se kaže. Nisu mu dali da bude dionik niti jednog posla u kome bi došla do izražaja njegova kreativnost. Svo vrijeme su ga ignorirali i držali na margini obiteljskih događanja.
Već je i sam počeo o sebi misliti kako je dostigao ‘nivo sluge’ kad je iznova po tko zna koji put čuo klevete na svoj račun, koje je njegov brat ispredao i njima punio uši ne samo oca, nego i cijelog svijeta. I tad je ‘pukao’.
Počele su mu dolaziti misli poput ovih: ‘Dabogda vam gorili lažljivi jezici. Licemjeri .. itd.’ Iako ih nije izgovorio, odmah potom je otišao ocu i rekao mu za te misli, tražeći oproštenje, no ovaj kao da je jedva dočekao da ga slavodobitno ‘opere’ i dokaže sebi kako je ipak bio u pravu.
I priča se opet vraća na početak, a nevidljivi zidovi opet stežu svoj obruč i cijede ono malo gorčine što je još ostalo u njemu.
Još malo … i svršeno je!!!
Na pamet mi pada Josip, kojeg prodaše u roblje Egipatsko, kako braći kaže: Nemojte se uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali… , a neodoljivo me podsjećaju na riječi upućene s križa: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
Isus je činio brojna čudesa, očitovavši svoju moć nad prirodom, ljudima, životinjama i zlim duhovima, no njegovo kraljevsko dostojanstvo najviše dođe do izražaja u trenucima kad je opraštao s križa onima koji ga izdaše i razapeše, kaže KKC. Iako je u jednom trenutku molio Oca da ga mimoiđe ‘ovaj kalež’, već u sljedećem je postao svjestan da je upravo zbog tog i došao.
Molimo Boga da nam to uvijek pomogne posvjestiti kad se nađemo u dilemi i napasti uzeti pravdu u svoje ruke i umjesto Boga reći DOSTA. Nek ne zađe sunce nad našom srdžbom i nek milosrđe uvijek trijumfira. To ne znači zatajiti istinu, nego imati ljubav u istini.
Božansko Milosrđe, ti izrazu Njegove najveće moći, ufamo se u te!
M. Bušić
HOP -portal na Telegramu
