Financial Times, 2018.: “David de Rothschild o Brexitu, bankarstvu i njegovom starom štićeniku” Macron i “PFIZER CONNECTION”, izuzima djelove iz teksta zanimljive za javnost.
David de Rothschild i ja, ispijamo naš drugi espresso i razmišljamo o romantičnim podvizima Françoisa Hollandea.
“Ne znam je li dobar ljubavnik, ali sviđa se ženama”, kaže moj 75-godišnji gost o bivšem predsjedniku (Hollandeu) koji je uhvaćen kako se na skuteru iskrada iz Elizejske palače da bi vidio svoju ljubavnicu .
“Nekim ženama”, osjećam želju reći.
Na trenutak se pitam kako se Hollandeov ljubavni život uklapa u naš razgovor – prvi put je francuski Rothschilda doista popustio nakon sat i pol živahne, ali pomne rasprave.
Hollande bi trebao poslužiti kao kontrapunkt svom nasljedniku Emmanuelu Macronu — bivšem Rothschildu.
Macronov bivši poslodavac želi naglasiti kvalitete 40-godišnjeg predsjednika nakon što sam ukazao na njegov arogantni stil vladanja i pad odobravanja. U liberalnim krugovima u inozemstvu Macrona još uvijek tretiraju kao rock zvijezdu, ali kod kuće njegov monarhijski imidž je nagrižen.
Hollande je “vrlo pametan, kulturan je čovjek, ugodan je. Ali u biti zašto je ipao? Jer se nije mogao odlučiti, jer je uvijek oklijevao. Izgubio je vjerodostojnost u inozemstvu i došao do zaključka . . . da se ne bi trebao ponovno kandidirati. Izvanredno je . . . “, kaže Rothschild. “Više volim odlučnog Macrona, čiji je najbolji interes uspjeti. Jer što hoće čovjek njegovih godina? Ne počasti sada i neuspjeh sutra.” Zadirkujem Rothschilda da je Macron sigurno izveo svoj trik sa šarmom na njemu.- iz ovog djela razgovora razvidno je tko ima odlučnu ulogu oko Macrona, znači mediji, oni kontrolirani, te moćni bankar. Malo se tu pita glasače.
Macron, koji je prije ulaska u politiku proveo nešto više od tri godine u francusko-britanskoj investicijskoj banci, u tom je pogledu imao dobrog gospodara.
Kad rano stignem u L’Affable, jedan od pariških novih chic bistroa na bulevaru Saint-Germain, Rothschild sjedi kraj prozora, odjeven u elegantnu bankarsku uniformu svijetlosivog odijela, pastelno plavu košulju i tamnoplavu kravatu. On maše i ustaje da me pozdravi, a njegov široki osmijeh savršeno je utjelovljenje imena restorana.
Ponovno se susrećemo nekoliko tjedana nakon što je uzde obiteljske banke predao svom sinu Alexandreu, 37-godišnjem bivšem analitičaru privatnog kapitala koji pokazuje istu nenametljivu eleganciju.-to su novinarske dosjetke u tekstu kako bi se bankara predstavilo kao moćnog i elegantnog, a usput mu se dodvoravali u jednom ozbiljnom mediju…
Nasljeđivanje je značajan događaj u životu Rothschilda, dinastije koja je započela u frankfurtskom židovskom getu u 18. stoljeću. Od pet podružnica koje su otvorili sinovi Mayera Amschela u Ujedinjenom Kraljevstvu i diljem kontinenta, pariška i londonska banka svjedoče o položaju obitelji u europskoj povijesti — od zajmodavaca do ratnohuškačkih država u 19. stoljeću do modernih financijera, vrhunskih vinara i članova jet set. Ali Rothschild stariji inzistira da nije bilo “ceremonije prenošenja plamena”. On to prikazuje kao rezultat desetogodišnjeg dotjerivanja, u kojem je Alexandre dokazao svoju vrijednost pokrenuvši bankov posao upravljanja privatnim dioničkim fondovima i nedavno pomažući u rješavanju spora sa švicarskim rođacima oko korištenja imena Rothschild. Kasnije priznaje da je bio radostan kada mu je sin rekao da je “došlo vrijeme” da se pridruži banci.
Kad je preuzeo dužnost od svog oca Guya prije 39 godina, nije bilo tako glatke tranzicije – samo kaos. Godine 1982. socijalistički predsjednik François Mitterrand nacionalizirao je banku. Francuski Rothschildi dobili su financijsku kompenzaciju, ali su izgubili licencu za bankarstvo i pravo na korištenje svog imena, otuda i njihov raison d’être. Iza naočala, Davidove oči brže trepću dok priča o zaposlenicima u suzama, “prisilnim praznicima” i kako srijedom poslijepodne odlazi u kino na Champs-Elysées.
Ovo je bio drugi put u jedva četiri desetljeća da je posao gotovo uništen. U kasnim 1930-ima njegova je majka Njemica potražila utočište u New Yorku, preko Buenos Airesa, bježeći od nacista. Rođen je 1942. u Velikoj Jabuci i postao je prvo novorođenče koje je u konzulatu registrirano kao “slobodni Francuz”, kaže s ponosom. Njegov otac, koji se tijekom rata pridružio pokretu otpora u Londonu protiv kolaboracionističke vlade maršala Pétaina, bacio je ručnik. “Židovi pod Pétainom, parije pod Mitterrandom, dovoljno za mene”, napisao je u Le Mondeu. “Obnavljanje ruševina dva puta u jednom životu je previše.”
Pitam se je li Macron doista bio ‘Mozart financija’ kako ga neki opisuju. ‘Ne može se biti Mozart ničega nakon godinu dana’, kaže.
Uz nekoliko suradnika i vjernih klijenata David je krenuo ispočetka. “Moja situacija bila je vrlo različita od bilo kojeg drugog Rothschilda jer nije ostalo ništa i sve je trebalo izgraditi. S 40 godina sam počinjao svoj život”, kaže. “Nisam osjećao nikakav pritisak ili tjeskobu oko toga da naslijedim svog oca. Gledali su me kao poduzetnika, tvorca, a ne nasljednika, što je lakše podnijeti. To znači da posjedujete svoje uspjehe i neuspjehe. Alexandre preuzima stroj određene veličine koji dobro funkcionira.”
Otkriva da je njegov prijatelj odvjetnik Robert Badinter, Mitterrandov ministar pravosuđa i zagovornik borbe protiv smrtne kazne, bio ključan u dobivanju bankarske dozvole 1984. (ime je uslijedilo dvije godine kasnije, kada je premijer desnog centra Jacques Chirac privatizirao banku). “Rekao je Mitterrandu: ‘Ne možete lišiti obitelji Rothschild njihove trgovine i života u Francuskoj.’ ” Socijalistički vođa je pristao.-
Mi sa ove geografske pozicije dobro se sjećamo Badinterove komisije…koliko je bankar imao prste u svemu?
Rothschild & Co, matična grupa koja kotira na pariškoj burzi, sada vrijedi 2,62 milijarde eura. “U svakom uspješnom pothvatu postoji malo ‘na mjestu’ i puno sreće”, smiješi se.
Nije sav put bio pravocrtan”, povjerava se. Nekoliko godina prije krize drugorazrednih hipotekarnih kredita rečeno mu je da je kreditna knjiga londonske banke od 4,2 milijarde funti sigurna. Ali jednog jutra 2007. godine, dok je tržišno financiranje brzo presušivalo, primio je poziv koji je označio početak pet “teških godina” (podcjenjivanje). Banka je pretrpjela gubitak od 300 milijuna funti. “Za banku poput naše, to je prilično”, kaže on.
Moj gost, koji je proveo dva desetljeća tražeći vezu između francuske i britanske kuće Rothschilda, ne može shvatiti odluku Ujedinjenog Kraljevstva da napusti EU. “Možda zvuči malo glupo i romantično, ali rođen sam tijekom najmračnije godine rata, moj otac je bio u Londonu s de Gaulleom, a Britanci su igrali ulogu u okončanju nacizma. A ako gledate s visine od 30 000 stopa, zašto raskomadati europski kontinent na kojem ima toliko inteligencije i talenta da bi se pretvorio u zbroj nacija srednje veličine? To je u suprotnosti s poviješću.
” Krivi bivšeg britanskog premijera Davida Camerona: “Povijesna je pogreška pitati ljude ‘da’ ili ‘ne‘ o nečemu što čak i politička i poslovna elita samo djelomično shvaća.” Nedavne ostavke Brexitera Borisa Johnsona i Davida Davisa daju mu nadu: “Možda će odlasci ove dvojice messieura omogućiti gospođi May da izvede meki Brexit. To bi natjeralo tvrde brexitere da kukaju, ali bi više štitilo ekonomiju. Evo.”
Pitam se je li Macron doista bio “Mozart financija” kako ga neki opisuju. Bio je promoviran kao partner i savjetovao ga je o Nestléovoj akviziciji Pfizer jedinice vrijednoj 12 milijardi eura 2012. “Ne može se biti Mozart ničega nakon jedne godine”, priznaje. “Ali on ima sposobnost razumijevanja, procjene i odabira smjera, što je inherentna vještina koju koristi kao šef države.” Zadirkujem ga zbog njegovog entuzijazma, ali osjećam da je iskren. Veza s Rothschildom značila je manje mandata od države, ne više, i donijela je druge vrste problema.
Tijekom predsjedničke kampanje Macrona su optuživali da je “kandidat financija”. Čak je i pro-poslovna stranka Les Républicains objavila crtež političara s kukastim nosom i cilindrom, dodirujući zavjereničke slike iz 1930-ih.
„Židovi su oduvijek bili žrtveni jarci . . . možda zato što su talentirana manjina”, razmišlja Rothschild, koji je naslijedio Simone Veil, koja je preživjela Auschwitz, na mjestu predsjednice Zaklade za sjećanje na Shoah. Islamistički ekstremizam je u posljednje vrijeme potaknuo drugu vrstu antisemitizma.
“Moramo potrošiti vrijeme na objašnjavanje i objašnjavanje.”
Francuzi su puni paradoksa, kaže. “Iako sam Francuz, iako pripadam međunarodnoj obitelji, bio sam gradonačelnik Pont L’Evêquea 18 godina, imam vrlo duboke francuske korijene — i ova je nacija sposobna za najbolje, Francuzi cijene uspjeh, ali uvijek postoji neka vrsta neprijateljstva prema novcu drugih ljudi.”
Ispod površine, politika je i dalje nestabilna, dodaje.
“Čovjek ne može ne biti pomalo nervozan zbog mogućnosti da će ekstremna desnica ili ekstremna ljevica jednog dana biti na čelu Francuske.”
Skoro je 15 sati, bistro se utišao. Kroz prozor gledam Rothschilde koji su obnovili francusko nasljeđe obitelji i ujedinili dvije grane dinastije kako prelaze napuštenu Rue de Saint-Simon kako bi pronašli utočište u hladu, odjednom izgledajući pomalo krhko.- piše novinarka kako bi napravila tragikomični PR bankarskoj vodilji
Anne-Sylvaine Chassany urednica je svjetskih vijesti FT-a i bivša šefica ureda u Parizu.
Iz djelova intervjua daje se isčitati veza bankarske dinastije, Macrona i Pfizera prije pokretanja Plandemije i do tada neviđenog osporavanja države, ustava i ljudskih prava. Posljedice osjećamo i danas.
HOP -portal na Telegramu
