Faktografu ili Točno tako, što je ovdje istina?
TEMPERATURE POVRŠINE OCEANA U POSLJEDNJA TRI MJESECA NAGLO PADAJU
Fizičari izdali vrlo zabrinjavajuće upozorenje: Pogledajte kako bi Zemlja mogla potonuti u totalni kaos
Utjecaj ljudske aktivnosti na Zemljin sustav mogao bi rezultirati nepredvidivim kaosom iz kojeg nema povratka, izračunali su fizičari. Koristeći teoriju osmišljenu za modeliranje supravodljivosti, tim fizičara predvođen Alexom Bernadinijem sa Sveučilišta u Portu u Portugalu pokazao je da, nakon određene točke, nećemo moći vratiti ravnotežu Zemljine klime.
Ograničena količina ljudske aktivnosti mogla bi rezultirati Zemljom staklenikom s koje nema povratka. Detaljno su opisali svoj rad u radu koji je dostupan od travnja 2022. godine na poslužitelju za pretisak arXiv koji tek treba recenzirati, prenosi Science Alert. “Implikacije klimatskih promjena dobro su poznate suše, toplinski valovi, ekstremni fenomeni itd.”, rekao je prošle godine fizičar Orfeu Bertolami za Live Science.
“Ako Zemljin sustav uđe u područje kaotičnog ponašanja, izgubit ćemo svaku nadu da ćemo nekako riješiti problem”, nadodao je. Već nekoliko godina čini se da se ekstremni vremenski događaji pojavljuju sve redovitije. Bukte šumski požari, bjesne oluje, temperature dosežu nove rekorde. Klimatski znanstvenici upozorili su da je to posljedica ljudske aktivnosti, poput izgaranja fosilnih goriva, krčenja šuma i porasta poljoprivrede. To je dovelo do prijedloga nove geološke epohe: antropocena, razdoblja u kojem je ljudska aktivnost dovela do značajnog i izrazitog utjecaja na cijeli sustav Zemlje, koji se sastoji od geosfere, biosfere, hidrosfere i atmosfere.
Antropocen
Antropocen bi uslijedio nakon holocena, koji je započeo prije otprilike 11.700 godina, a znanstvenici predlažu njegov početak oko sredine 20. stoljeća – vrhunca nuklearne ere. Bernadini i njegovi kolege odlučili su modelirati prijelaz iz holocena u antropocen kao fazni prijelaz i u skladu s tim izračunati njegovu buduću putanju.
Fazni prijelazi su vrlo česti. Pojam se odnosi na to kako se materijal mijenja iz jednog stanja u drugo. Krutina se topi u tekućinu, tekućina vrije u plin. Metal prelazi iz normalnog stanja u supravodljivo. Svaki od njih ima prijelomnu točku u kojoj stanje ravnoteže prolazi kroz duboku promjenu u drugo stanje.
Zemljin sustav nije materijal, ali istraživanje pokazuje da se modeliranje faznog prijelaza može s određenim uspjehom koristiti za predviđanje klimatskih promjena. Bernadini i njegovi kolege koristili su Ginzburg-Landauovu teoriju, razvijenu za modeliranje supravodljivosti i primijenili je na antropocen na temelju temperature, počevši od holocenske ravnotežne točke.
HTV tvrdi: Antropocen – Uspon čovjeka: Zemlja, dokumentarna serija (1/3)
Otkako smo postali sjedilačka vrsta, toliko smo promijenili Zemlju da sve više znanstvenika naglašava kako je potrebno novo ime za ovu geološku eru – antropocen, epoha čovjeka.
Industrijalizirana zemljoradnja i ljudskom rukom prouzročena migracija biljaka doveli su do vidljivih promjena u prirodi i imaju teške posljedice. Ljudi se miješaju u atmosferske cikluse i ubrzavaju klimatske promjene emisijom plinova. Industrijalizirano stočarstvo također znatno pridonosi proizvodnji stakleničkih plinova. Onečišćujemo vodu, mijenjamo krajolik i zadiremo u važne cikluse, a voda nam treba za život.
Ova trodijelna dokumentarna serija pokazuje nam utjecaj čovjeka na prirodu od praskozorja civilizacije do danas i govori nam o nekim njezinim učincima.
Kroz tisućljeća naša se prehrana sve više oslanjala na zemljoradnju kojom se tlo kvari. Industrijalizirana poljoprivreda i ljudskom rukom uzrokovana migracija biljaka doveli su do vidljivih promjena u prirodi i imaju teške posljedice.
Kako može nastati kaos
Sada je ljudski utjecaj ograničen. Naš svijet ima ograničenu količinu nastanjivog prostora, ograničenu količinu resursa i ograničenu stopu kojom ih možemo koristiti. S obzirom na ovaj maksimalni kapacitet, istraživači su odlučili mapirati moguće ishode antropocenske fazne tranzicije pomoću logističke karte, alata za istraživanje kako složeni ishodi, pa čak i kaos, mogu evoluirati iz jednostavne točke.
Njihovi rezultati pokazali su da ne idemo nužno prema sigurnoj klimatskoj propasti. Mogli bismo slijediti sasvim redovitu i predvidljivu putanju, čija je krajnja točka stabilizacija klime na višoj prosječnoj temperaturi od one koju imamo sada. To još uvijek nije sjajno, s obzirom na smrtonosne učinke koje već vidimo na ljudima i drugim životinjama.
Ali na ekstremnijem kraju, Zemlja upada u pustoš. To znači da Zemljin sustav evoluira u kaotično ponašanje, ekstremne sezonske fluktuacije i vremenske prilike koje onemogućuje predviđanje budućeg ponašanja sustava, čineći ga nemogućim ublažiti. To znači da bi bilo iznimno teško, ako ne i nemoguće, probiti se natrag u stabilnu klimu.
“Dijeleći ljudske aktivnosti na njihove višestruke komponente, proučavali smo slučaj sa samo dvije od tih komponenti koje slijede logističke karte i međusobno djeluju”, pišu istraživači. “Čak i za ovaj jednostavan slučaj, uočili smo pojavu kaotičnog ponašanja u točkama ravnoteže Zemljinog sustava. To dovodi do potencijalno važnih posljedica ako barem neke komponente ljudskih aktivnosti stvarno slijede logističke karte, što je sasvim razumna hipoteza, s obzirom na fizička ograničenja planetarnog sustava u kojem živimo.” Ovaj ishod nije neizbježan, što je donekle olakšanje. No, istraživači kažu da to moramo razmotriti kao stvarnu mogućnost za osmišljavanje strategija za ublažavanje klimatskih promjena i upravljanje Zemljinim sustavom u budućnosti, prenosi Science Alert.
KOMENTARI DRUGIH FIZIČARA, GEOFIZIČARA, KLIMATOLOGA
Kako pokazuje rad objavljen u časopisu Environmental Research Letters, osnovna tehnologija koja trenutno postoji mogla bi se sastaviti i primijeniti po cijeni manjoj od 5 milijardi dolara godišnje.
Danas se procjenjuje da će trošak smanjenja emisije ugljičnog dioksida biti između 0,2 i 2,5% BDP-a u 2030. godini, što je otprilike jednako iznosu od 200 milijardi do dva trilijuna dolara. Po svemu sudeći, čini se da upravljanje Sunčevim zračenjem (SRM) izaziva učinke slične onima koji su zamijećeni nakon vulkanskih erupcija. Međutim, autori navode da to nije poželjna strategija i da bi takav zahtjev mogao biti donesen nakon temeljitog proučavanja posljedica, rizika i troškova povezanih s tim pitanjima.
Jedna vizija dijela Zemlje nakon nuklearnog rata
Autori upozoravaju da smanjenje Sunčevog svjetla ne utječe na smanjenje koncentracija emisija stakleničkih plinova u atmosferi niti izaziva povećanje kiselosti sadržaja oceana. Napominju da su druga istraživanja pokazala da učinci upravljanja Sunčevim zračenjem nisu jedinstveni za cijeli svijet i da će u različitim zemljama izazvati različite temperaturne promjene kao i promjene u režimu oborina. Koautor studije, profesor Jay Apt, govori: “Pri izradi ekonomskih analiza nekoliko vrsta geoinženjeringa ili upravljanja klimatskim promjenama, važno je da se naprave analize troškova SRM. Još se uvijek osporava izvedivost osnovnog sustava upravljanja Sunčevim zračenjem (SRM) s dostupnom današnjom tehnologijom, a u vezi toga neki su analitičari i političari zabrinuti i zbog mogućeg jednostranog djelovanja.”
U ovom su istraživanju znanstvenici s američkih sveučilišta Harvard i Carnegie Mellon izvršili analizu inženjerskih troškova šest sustava sposobnih za isporuku jednog milijuna tona materijala do visine od 18 km. To su postojeći zrakoplovi, novi zrakoplovi dizajnirani za letove na visinama do 30 km, novi hibridni cepelini, rakete, topovi i ovješene cijevi za transport plina ili posebne smjese radi širenja čestica u atmosferu.
Na temelju postojećih istraživanja sustava upravljanja Sunčevim zračenjem istraživači su izveli svoje analize troškova za sustave koji bi mogli isporučiti oko jednog milijuna tona aerosola godišnje, na visini između 18 i 25 km, a između geografske širine u rasponu od 30° sjeverno i 30° južno. Studija je zaključila da bi korištenje zrakoplova bilo lako izvedivo i unutar sadašnjih mogućnosti zrakoplovne industrije. Kao najjeftinija opcija pokazao se razvoj novih, specijaliziranih zrakoplova, čiji bi troškovi bili od jedne do dvije milijarde dolara godišnje. Postojeći zrakoplovi bili bi skuplji jer oni nisu prilagođeni za let na takvim visinama pa bi na njima bilo potrebno uraditi značajne i skupe preinake.
Pokazalo se da bi topovi i rakete bili sposobni za isporuku materijala na velikim visinama, ali su zbog nemogućnosti njihovog ponovnog korištenja troškovi povezani s tim tehnologijama mnogo veći od onih za avione i druge letjelice. Iako su u ovom trenutku isključivo teoretski koncept, velike plinske cijevi koje se dižu do 20 km u nebo, pri čemu su ovješene o plutajuće platforme punjene helijem, ponudit će najniži ponavljajući trošak po kilogramu isporučenih čestica.
Međutim, troškovi za istraživanja i pronalazak materijala za izradu i razvoj cijevi te za njihovo testiranje kako bi se osigurala sigurnost bit će visoki, a cijeli je sustav u velikoj mjeri neizvjestan. Profesor Apt je dodao: “Nadamo se da će naše istraživanje pomoći drugim znanstvenicima da potraže više novih metoda za raspršivanje čestica i pomoći im da istraže metode s povećanom učinkovitosti i smanjenim rizikom za okoliš.” Istraživači su jasno naznačili da oni u svom radu nisu pokušavali riješiti probleme znanosti o aerosolima u stratosferi, kao ni pitanja o rizicima, učinkovitosti ili upravljanju ovim tehnologijama čiji se troškovi trebaju dodati ovom geoinženjeringu i upravljanju solarnim zračenjem.
znanost.geek.hr
Oslo, 31. kolovoza 2012. – Protiv globalnog zagrijavanja moglo bi se boriti izbacivanjem reflektirajućih čestica visoko u atmosferu po cijeni od 5 milijardi dolara godišnje, predlažu znanstvenici u tekstu koji je u petak objavljen u časopisu Environmental Research Letters.
Zrakoplovima bi se svake godine u atmosferu na visinu od najmanje 18 kilometara izbacile stotine tona čestica koje bi stvorile neku vrstu “suncobrana”, kažu američki znanstvenici koji tvrde da je takvo nešto izvodivo i isplativo. Ta strategija, koju nazivaju “Upravljanjem Sunčevim zračenjem”, djelomično oponaša efekte vulkanske erupcije. Erupcijom vulkana na planini Pinatubo 1991. godine u atmosferu je izbačeno toliko reflektirajućih čestica da je zabilježen mali pad temperature na Zemlji. Znanstvenici ipak upozoravaju da to što je ideja provediva i isplativa ne znači da je to najbolje rješenje i da bi moglo biti i loših posljedica kao što je promjena ritma oborina. Drugi znanstvenici spominju da smanjenje zagrijavanja iz svemira ne bi utjecalo na emisiju stakleničkih plinova sa Zemlje. “Istraživanje klimatskog inženjeringa, uključujući i njegovu ekonomičnost, od životne su važnosti. Ali ne smijemo se zapetljati u diskusiju u kojoj će ekonomičost postati ključni faktor”, upozorio je Matt Watson sa sveučilišta u Bristolu. [H/Reuters]
www.croenergo.eu
Javnost je u zadnjih nekoliko desetljeća imala priliku vidjeti gorljive rasprave o tome što utječe na globalne promjene klime. Iako smo svjedoci sve većih ekstrema vremenskih uzoraka, nemamo odgovarajuće objašnjenje za takve dramatične promjene. Globalne klimatske promjene su stvorile jednu od najvećih podjela među znanstvenicima, veliki broj modernih klimatologa takvu dinamiku nazivaju „globalno zatopljenje” dok s druge strane stoje neovisni znanstvenici koji tvrde kako je planeta još uvijek hladnija nego li prije 2000 godina.
Ljudi uglavnom smatraju da smo klimu „pokvarili” sami s korištenjem „prljavih” tehnologija i energenata. No jesmo li mi zaista krivi za planetarne klimatske promjene? Stranica Matrix World izbjegava poslušno vjerovanje u sve što nam svakodnevno servira plaćena i sponzorirana znanost. Svako malo imamo prilike vidjeti kako se mijenjaju znanstvene paradigme s novim znanstvenim istraživanjima koja pobijaju prethodne znanstvene radove, naravno svaka nova studija tvrdi kako su rezultati istih točni i apsolutni, pa čak i ako su u potpunosti drugačiji od prethodnih znanstvenih studija. U takvom ozračju je jako teško nazrijeti istinu u medicini, farmaciji, astronomiji, genetici, biologiji, fizici i drugim granama znanosti.
Javnost je oduvijek imala najveći interes o problemima na globalnoj razini, osim eventualnog udara od nekog svemirskog tijela o planetu, sve veće radijacije i genetski modificiranih organizama i hrane, najviše smo zabrinuti za klimatske primjene koje svake godine postaju sve očiglednije.
Što se zapravo događa s našom klimom? Odgovor na ovo pitanje nemamo, točnije na sve moguće načine se nastoji da javnost ostane na statusu quo. Dostupne su nam pretpostavke i različiti modeli, sve što nam se nudilo su bile teorije tipa globalnog zatopljenja uzrokovanog stakleničkim plinovima. No stvari se zadnjih godina počinju mijenjati, nakon što je Al Gore dobio Nobelovu nagradu 2007., godine u iznimno promišljenoj marketinškoj namještaljki velikih igrača skrivenih u Međuvladinom Odboru za Klimatske promjene (Intergovermental Panel on Climate Change) iza kojeg stoje brojne organizacije, poput UN-a, WMO-a, UNEP-a itd., određenim znanstvenicima je dosadilo šutjeti i bježati od istine te su se konačno odvažili u iznošenju činjenica koje se Goreu i njegovim platišama nikako ne sviđaju.
MI NISMO KRIVI ZA PROMJENE U KLIMI
U istraživanju koje je obavio, nitko drugi, doli svjetski priznati i poznati CERN, (Centre of European Organization for Nuclear Research), čiji je rad objavljen u žurnalu „Nature” stoji kako su kozmičke zrake i Sunce, a ne ljudska aktivnost krivi za globalno zagrijavanje.
To definitivno nije zaključak koji bi u ovom trenutku odgovarao Al Goru. CERN, koji je kreirao i koji operira s Velikim Akceleratorom Čestica, je izgradio komoru od nehrđajućeg čelika čiji sastav točno odgovara atmosferi Zemlje. U toj komori nazvanoj „63 CERN” znanstvenici iz 17 Europskih i Američkih instituta su demonstrirali kako kozmičke zrake promoviraju formaciju molekula koje rastu u atmosferi Zemlje i tako zasijavaju oblake, što Zemlju čini oblačnijom i hladnijom.
Lawrence Solomon, direktor Energy Probe, koji je sastavio ovaj eksperiment je izjavio slijedeće za web stranicu International Business Tine: „Sunčevo magnetsko polje kontrolira koliko će kozmičkih zraka stići do atmosfere Zemlje (što je jače solarno magnetsko polje to više ono brani Zemlju od dolazećih kozmičkih zraka iz svemira), Sunce tako određuje temperaturu na Zemlji.”
Teoretičari i istraživači s Danskog Svemirskog Instituta su još 1996. godine izjavili da su Sunce i kozmičke zrake primarno odgovorne za klimatske promijene, svoja otkrića su objavili iste godine na znanstvenoj konferenciji u Velikoj Britaniji. U roku od samo jednog dana, predsjednik Međuvladinog Odbora za Klimatske Promijene Bert Bolin je odbacio ovu teoriju izjavom: „Smatram da je izjava ovog para znanstveno krajnje naivna i neodgovorna.”
Henrik Svensmark, fizičar koji je otkrio moguću poveznicu s interakcijama solarnih vjetrova i kozmičkih zraka i njihovog utjecaja na Zemlju, te koji je smanjio značaj utjecaja ugljičnog-dioksida (CO2) i njegove emisije na globalno zagrijavanje, pozdravio je ovo istraživanje CERN-a i njihove rezultate koji potvrđuju rezultate istraživanja koje je napravila njegova grupa: „CERN-ov CLOUD vodi Jasper Kirkby koji je 1998. godine otkrio kako globalno zagrijavanje može biti dio prirodnog ciklusa u zemaljskim temperaturama, što je uznemirilo alarmiste globalnog zagrijavanja.
Establišment koji zagovara stavove o globalnom zagrijavanju uzrokovanim ljudskim djelovanjem, pokrenuo se u akciju, nagovorio je zapadnjačke vlade koji kontroliraju CERN, da gotovo trenutačno suspendiraju CLOUD eksperiment. Kirkbyju je trebalo gotovo deset godina pregovaranja s njegovim nadređenima i kompromisa s različitim odborima da bi nagovorio birokraciju CERN-a da dozvole ponovno pokretanje projekta.”
Nigel Calder poznati znanstvenik koji je pisao o otkrićima s CERN-a je izjavio slijedeće za International Business Time: „Iako nikada to nisu potvrdili, visoki svećenici „Neprikosnovene Istine,” kao što su oni u hramu NASA-e, GISS-a, Pen State i Sveučilišta Istočne Anglije, su uvijek znali za Svensmarkove hipoteze o kozmičkim zračenjima, te da je njegova teorija opasnost za slabo smišljene i formulirane alarmističke modele koji su bazirani na utjecaju stakleničkih plinova. Sada vam jasno i glasno možemo objasniti dinamiku velikih planetarnih utjecaja koje je Sunce imalo u prošlim stoljećima i milenijima. Svi ti mehanizmi se mogu aplicirati na događaje za vrijeme zagrijavanja u 20. stolječu Svensmark je alarmističke predikcije doveo u opasnost – zajedno sa poslovima od bilijuna dolara koji dolaze od strane zabrinutih vlada unutar biznisa globalnog zagrijavanja.”
NA NAŠU KLIMU UTJEČU I OSTALA KOZMIČKA ZRAČENJA
Profesor Henrik Svensmark je alarmistima zabrinutima stakleničkim plinovima koje su stvorili ljudi i njihova djelatnost, zadao još jedan udarac, on je u žurnalu Monthyl Notices od the Royal Astronomical Society objavno rad u kojemu se pokazuje kako galaktičke kozmičke zrake, koje do Zemlje odlaze od eksplozija super nova, utječu na planetarna izumiranja i brzo stvaranje novih vrsta.
U svom novom radu je Svensmark nevjerojatno dobro objasnio raznovrsnost života na Zemlji u zadnjih pola milijarde godina čije je uspone i padove povezao s tektonikom, podizanjem i spuštanjem mora, varijacijama u pojavi i jakosti super-nova i promjenama klime. Najbrojnije varijacije beskičmenjaka su se pojavljivale kada su se kontinenti cijepali i razdvajali iz većih kopnenih masa i kada je nivo mora bio visok, dok ih je bilo manje kada su se kopnene mase skupljale u Pangeu i kada je nivo mora bio manji, što se dogodilo prije 250 milijuna godina.
No geološki efekti nisu cijela priča. Potpuna slika se dobila kada su se u ovu jednadžbu ubacile eksplozije super-nova, točnije kada je bilo najviše eksplozija super-nova, tada su varijacije života na Zemlji bile najveće i tada je broj živih bića bio najbrojniji. Svensmark smatra da je hladna planetarna klima povezana s velikim brojem eksplozija super-nova, što je donosilo velike varijacije životinja između polarnih i ekvatorijalnih područja, dok se značajan stres na raznolikost i brojnost života osjetio kada su ekosustavi bili previše ujednačeni. On je također primijetio kako je većina geoloških perioda počela minimumom ili maksimumom pojave super-nova, zajedno s pojavom ili nestajanjem tipičnih vrsta koje su predstavljale takav period ili su se transformirale iz jedne vrste u drugu.
Brojnost i raznovrsnost života na Zemlji se može pratiti uz pomoć mjerenja ugljičnog dioskida u atmosferi iz prošlosti čije uzorke nalazimo u geološkim ostatcima. Kada je broj super-nova bio visok, u atmosferi je bilo jako malo ugljičnog dioksida što je očigledno pomoglo u cvjetanju mikroba, flore i faune koji su tada nezasitno rasli. Iako nove analize, na čuđenje nekih znanstvenika, pokazuju koliko su super-nove doprinjele stvaranju života na Zemlji, visok broj eksplozija super-nova donosi i hladnu i pomjenjivu klimu s dugačkim ledenim dobima.
Geo-znanstvenici su već dugo vremena bili zbunjeni kratkotrajnim, ali brzim padovima razine mora za 25 metara, na planetarnoj razini, i seizmičkim promjenama na erodiranim plažama. Prof. Svensmark je otkrio da je uzrok takvim promjenama u razinama planetarnih oceana upravo naglo zahlađenje i nastajanje ledenih doba zbog bliskih eksplozija super-nova koje su stvorile kratka, ali jaka ledena doba. S brzim zaleđivanjem, rijeka, mora, jezera i oceana, nivo vode i mora je padao i tako su se stvarale nove obale i krajobrazi.
Svensamarkovi podaci također potvrđuju dugotrajnu vezu između kozmičkog zračenja i promjene klime, s takvim snažnim klimatskim promjenama mijenjali su se i biološki efekti i život na planeti. Ako se uzme u obzir koliko i kako nas obasjava Sunce, koliki su učinci Sunca i njegovog zračenja bili na našu planetu, tada se sa sigurnošću može reći da super-nove utječu i utjecale su puno jače i drastičnije na zagrijavanje i hlađenje planete. Možda vam se rezultati ovakvog istraživanja čine prenategnutima i nevjerojatnima, no unatoč tome moramo spomenuti kako su astronomi od 1885., godine primijetili preko 2000 eksplozija super nova, dok smo u 2012., godini imali priliku vidjeti četiri eksplozije super nove, zadnja je snimljena 16.11.2012. u galaktici NGC 1365, njeno ime je 2012 fr, druga je snimljena 24.08.2012., njeno ime je SN PFT-11kly, dok su ostale primijećene u sazviježđu Lava i Djevice.
Nakon što uđu u Zemljinu atmosferu, kozmičke čestice se sudaraju s molekulama, uglavnom dušikom i kisikom, stvarajući slapove manjih čestica, koje zovemo još pljusak elementarnih čestica.
IGRE BEZ GRANICA
Internet godinama bruji o zlonamjernom i organiziranom zaprašivanje atmosfere, sigurno ste imali priliku čuti o chemtrailsima, na žalost oni nisu plod mašte teoretičara zavjere već plod rada bolesnih i patokratskih umova.
Vjerojatno se pitate, zašto bi netko želio prčkati po klimatskoj ravnoteži planete? Odgovor je u strahu nad limitiranim resursima i velikom rastu populacije planete, naročito u zemljama trećeg svijeta. U tekstu koji je objavila uvažena online tiskovina Activist Post, pod nazivom: „Velika globalna kriza i smanjenje populacije do 2030: MIT i proročanstvo Rimskog kluba” možete pronaći brojne dokaze o tome kako vrhuška vladajuće piramide na planeti na sve načine želi manipulirati nama pa čak i ako u međuvremenu napravi kolateralnu žrtvu u obliku upropaštavanja planetarne klime i democid nad milijardu ljudskih bića.
Rimski klub je osnovan 1965., na imanju Davida Rockefellera u Bellagiou u Italiji za vrijeme internacionalne konferencije koja se nazivala „Stanje svjetskog poretka.” Na toj su se konferenciji našli i 21 najutjecajnija znanstvenika iz tog doba, svi oni su diskutirali o ulozi „intelektualaca” u formaciji novog svijeta to jest novog svjetskog poretka. No ova konferencija nije bila ni izbliza značajna koliko njihov novi sastanak koji se održao 1975., u Rimu, kada je grupa formalno dobila ime, oni su sebe automatski prozvali pametnijima i važnijima od ostatka svijeta i zaključili su kako umjesto nas moraju donositi odluke o svemu što je vezano za polja razvoja ljudi i politike.
Stanovište i ciljevi Rimskog kluba su obznanjeni u knjizi Limith to Growth koju su oni nazvali „Prva svjetska globalna revolucija,” što je 21. godinu kasnije neizbježno dovelo do agresivne implementacije prijašnjih sugestija Rimskog kluba uz otvorenu manipulaciju svijeta ka globalnom jedinstvu, to jest jednoj tehnokratskoj vladi. U knjizi možete pronaći mnoge ključne navode koji će vam dati direktan uvid u mentalni sklop ljudi koji nas žele voditi u budućnost, no najviše je nevjerojatan dio knjige u kojemu jasno govore o „limitima demokracije” i direktnom utjecaju na smanjenje populacije agresivnim ekonomskim mjerama poput Ponzijeve sheme zaduživanja i upropaštavanja cijelih ekonomija i ultra abrazivnim zaprašivanjem atmosfere otrovnim spojevima.
Kari Norgaard je nedavno izjavila kako bi sve one koji smatraju da je obmana kako su klimatske promjene napravljene od strane utjecaja ljudi, trebalo proglasiti mentalno defektnim rasistima. U pismu koju je Norgaard poslala Obami stoji: „Zakonodavci ne bi trebali čekati za mišljenje javnosti kako bi se pokrenule prijeko potrebne akcije. Mišljenje javnosti je važno u demokraciji, ali ako bi u budućnosti radili na takav način počinili bi užasne greške.” Norgadova nije jedina osoba koja ima takvo mišljenje, u stvari sveprisutni Bill Gates je jedan od najžešćih zagovornika i platiša chemtrailova, GMO-a, prisilnog cijepljenja GMO cjepivima i sličnim akcijama koji vode globalnom democidu.
Naša stranica je u tekstu pod nazivom „Bill Gates otkriven kao financijer istraživanja i promocije chmetrailova širom svijeta” objasnila veze na koje javnost uopće ne obraća pažnju. Britanski Guardian izvještava da je Gates, koji je veliki zagovornik globalnih intervencijskih programa koji utječu nasilno na velike skupine ljudi bez obzira željeli oni to ili ne.
On je potrošio nebrojene milijune dolara iz svog osobnog bogatstva za financiranje istraživanja u geo-inženjerskim programima. Ova sredstva se koriste za proučavanje stvari poput izračuna troškova za planove da se nebo prekrije sa sitnim česticama sumpornog dioksida, otrovnog industrijskog nusprodukta povezanog s ozbiljnim bolestima dišnih putova poput astme i raka pluća. Gates i njegova mala skupina saveznika, koji uključuju suosnivača Skypea Niklasa Zennströma i vlasnika Virgin Groupa, Sir Richarda Bransona, navodno potroše pretjeranu količinu novca svake godine pokušavajući progurati geo-inženjering inicijativu širom svijeta.
Oni tvrde da ako države poput SAD-a ne smanje emisiju stakleničkih plinova u ogromnim količinama, biti će potrebno raspršivanje toksičnih otrova u atmosferu da se osujeti nadolazeća katastrofa. Cijeli koncept geo-inženjerskog spašavanja planeta je, naravno, nebuloza. Ne samo zbog toga što je dokazano da je “globalno zatopljenje” zapravo ljudska izmišljotina, ali i zato što se doslovno blokiranje sunčevog svjetla za navedenu svrhu i refleksija topline njegovih zraka natrag u svemir ne čini baš ni logičnim niti znanstveno ima smisla.
Geo-inženjering, međutim, daju nečuvenu kontrolu nad svjetskim vremenskim obrascima za par izabranika, dopuštajući im manipuliranje okruženjem za svoj vlastiti dobitak u ime spašavanja planeta. Blokiranje sunčevih zraka sa sitnim česticama također služi u mnogo mračnije svrhe kao što je sprečavanje ljudi da upijaju toliko potrebne ultraljubičaste B (UVB) zrake Sunca, koje su odgovorne za proizvodnju vitamina D u tijelu.
Najbolji pregled patokracije i njenog utjecaja na mijenjanje planetarne klime možete naći u prijevodu teksta pod nazivom: “Gospodari svijeta su se sreli kako bi izigravali boga s planetarnom klimom!” Pročitate li tekst shvatit ćete kako smo mi samo obični pijuni u igri, evo zašto. „Kada bismo mogli eksperimentirati s klimom i stvarno izigravali ulogu boga – to bi bila najprimamljivija pomisao za znanstvenike,” riječi Kenijskog znanstvenika Richarda Odinga. Pa mogli bismo Odingu odati „počast” na iskrenosti, no mislimo li mi zaista da oni već nisu počeli s takvim eksperimentima? Njihove riječi su jedna stvar, a dijela sasvim druga stvar! Činjenice jasno pokazuju da se patokrate – psihopati na vlasti, odavno igraju boga!
Najveća akcija patokracije je geo-inženjering na planetarnoj razini koji se uglavnom obavlja uz pomoć „stratosferskog aerosola česticama”. Sasvim nam je jasno da vam ovo zvuči kao malčice dorađena „teorija zavjere” o chemtrailsima, no istina je da oni bez naše suglasnosti i znanja u donji dio stratosfere ispuštaju: „čestice sa sulfatima zbog kojih se više solarnih zraka odbija u svemir, i to uz pomoć zrakoplova, balona i drugih sredstava.” Dokazi o tome su dokumentirani i popularizirani u uradcima i filmovima kao što je: „What in the World Are They Spraying?” ili „S čim nas oni, za ime boga, zaprašuju?” Oni ovu tehniku nazivaju „Sun Radiation Management – SRM” ili „Upravljanje Sunčevom Radijacijom.” Problem s upravljanjem je tko s čim upravlja i kako, a ljudi koji s tim „upravljaju” definitivno ne rade u našu zajedničku korist.
UMJETNI OBLACI I CHEMTRAILSI
Na web stranici Green Med Info je objavljen tekst koji dodatno objašnjava kako organizirano zaprašivanje atmosfere i umjetno napravljeni oblaci mijenjaju klimu na način koji graniči s potpunim ludilom i kolektivnim samoubojstvom naše biosfere.
Prema istraživanju Stephena Dahla, umjetni oblaci se uglavnom stvaraju uz pomoć raspršavanja čestica srebrenog jodida: „Sa stvaranjem umjetnih oblaka se započelo krajem 40-tih godina XX vijeka, uz pomoć takozvanog suhog leda, no tek se s početkom 60-tih godina prošlog vijeka započelo s korištenjem srebrenog jodida, naročito nad tlom SAD-a kako bi se dobio što veći broj padalina.
„ Savezne države poput Kalifornije su dobile 10-15% više padalina zahvaljujući zaprašivanju visokih dijelova atmosfere s ovim spojem, no zahvaljujući ovom napasnom mijenjanju atmosfere pojačao se broj olujnih oblaka kao i količina snježnih padalina i pojava tuče.”
Dahl objašnjava da se takvi oblaci stvaraju uz pomoć raspršavanja srebrenog jodida na visini iznad 10 kilometara, te da mi s tla možemo vidjeti ostatke čestica u tipičnim bijelim tragovima koji se satima ne raspršavaju, javnost takve tragove poznaje pod nazivom chemtrails. Dahl je također objasnio kako ispusi plinova iz zrakoplovnih motora također djeluju kako jezgra za stvaranje oblaka. Dahl je zaključio: „Unatoč onoga što nas žele uvjeriti vladini znanstvenici zaprašivanja atmosfere ne uvjetuju stvaranje „stakleničkog efekta,” već ćemo na koncu dobiti nepovratni i ozbiljan „iglu efekt.“
Tada više nećemo moći ništa promijeniti na bolje, jer ćemo proći točku bez povratka.” Ova tema izaziva brojne kontroverze, skeptici chemtrailse odlučno prozivaju običnim teorijama zavjere bez obzira na brojne dokaze i dokumentaciju o bezbrojnim eksperimentima koji se se godinama odvijali nad našim glavama. Kina je nedavno ponosno priznala da koristi zaprašivanje atmosfere kako bi dobila što veće padaline i što veći urod riže.
Na nama je hoćemo li mi ovakve i slične informacije u potpunosti ignorirati ili ćemo se protiv takvih i sličnih rabota pobuniti kako bi osigurali opstanak svoje djece.
Britanski imperij stoji iza depopulacijske klimatske agende zaprašivanja atmosfere teškim metalima-sitnim česticama i kontroli vremena*
The Expose autor: Rhode Wilson 19.lipnja 2024. https://expose-news.com/2024/06/19/ch…
Što prskaju u nebo? Tko to radi? Zašto to rade, koji su im motivi? I što možemo učiniti da tome stanemo na kraj?
Ovo su pitanja koja je Richard Vobes prošlog tjedna postavio dvojici pilota koji su provodili dubinsko istraživanje kemijskih tragova/chemtrailsa. Kako bi se zaštitila njihova anonimnost, dva pilota su za intervju imenovana Eves i Russ. Eves, trenutno smješten u Belgiji, bio je komercijalni pilot više od 25 godina. Puno je putovao Europom, Amerikom, Kanadom, Bliskim istokom i Singapurom te je počeo primjećivati chemtrails prije otprilike 10 godina. Russ je svoju karijeru u zrakoplovstvu započeo u britanskoj vojsci prije nego što je postao komercijalni pilot. Trenutno leti u Velikoj Britaniji i Europi.
Kemijski tragovi vode na trag plana depopulacije, rekao je Eves.
Vodi do Svjetske zdravstvene organizacije i Svjetskog ekonomskog foruma, a među glavnim sponzorima je Bill Gates. Chemtrail program ide duboko, rekao je Russ. Uključena su tijela za ograničenja i kontrolu međunarodnog zračnog prostora, kao i tijela za vojno i civilno zrakoplovstvo.
Geoinženjering je kontroverzna znanost o manipuliranju klimom u svrhu borbe protiv klimatskih promjena koje je uzrokovao čovjek. Postoji nekoliko vrsta geoinženjeringa, uključujući upravljanje sunčevim zračenjem (“SRM”) ili solarni geoinženjering. Ubrizgavanje aerosola u stratosferu (“SAI”) ili geoinženjering stratosferskog aerosola (“SAG”) specifična je praksa solarnog geoinženjeringa koja uključuje raspršivanje aerosola u nebo u pokušaju da se odvrate/odbiju sunčeve zrake.
Ovo su primjeri onoga što se često naziva kemijskim tragovima ili chemtrailsima. Što prskaju i zašto? Po cijeloj Europi rađeni su testovi na uzorcima taloga koji su ostali na automobilima i krovovima.
Masenom spektrometrijom nekoliko je laboratorija potvrdilo da su glavni sastojci barij, stroncij, aluminijev oksid, razna mikroplastika, do 2% urana i grafen oksid. “Ovo su obično osnovni elementi onoga što prskaju”, rekao je Eves. Dodajući da su i barij i stroncij kancerogeni.
“Otkrili smo da u Europi oko dvije trećine kemikalija dolazi iz Amerike, a oko trećina kemikalija dolazi iz Indije. Postoje razne tvrtke koje ih dovoze; vojska za koju također vjerujemo da ih dovozi”, rekao je Eves. U Belgiji, rekao je, “vojska zaprašuje već neko vrijeme.
Zapravo, vojska zaprašuje puno dulje od civilnih operatera.” “Opravdanje za to, kažu oni – govorimo o globalistima Novog svjetskog poretka itd. – je zatamniti/zasjeniti Sunce jer je to klimatska promjena, ili kako god to žele nazvati, i podmuklo otrovati sve”, objasnio je Eves. “To je program depopulacije, sve vodi tome”, dodao je Eves.
“To vodi do Svjetske zdravstvene organizacije; vodi natrag do [Svjetskog ekonomskog foruma], a glavni igrači koji to sponzoriraju su Zaklada Billa Gatesa i razni drugi.” Eves je dalje rekao da je ovaj program uključen u Agendu Ujedinjenih naroda 2030. i Agendu 21.
“Dobro je dokumentiran u agendi Instituta Johnsa Hopkinsa”, rekao je Eves. Također se nalazi u Pariškom sporazumu o klimi iz 2015., također poznatom kao Pariški sporazum.
“Pariški sporazum o klimi 2015. godine u kojem su sve države članice potpisale sporazum u kojem se kaže da je to ono što će nastaviti i učiniti, potaknuti operacije geoinženjeringa”, rekao je Russ.
“Pariški klimatski sporazum u potpunosti se temelji na prijevari… jer znamo [da su lagali ] o razinama CO2.
” Chemtrailsi nisu samo zločini protiv čovječanstva, već su i zločini protiv prirodnog svijeta. Kemikalije iz chemtrailsa dospijevaju u travu koju životinje potom jedu“.
Ljudi nisu potrebni … to je smisao 4. industrijske revolucije!
Da je smrtonosni virus on bi prebrzo i neselektivno ubijao, da je neskrivena eksterminacija viška beskorisnih izjelica bilo bi otpora! Ovako niko ne primećuje da se nano-čipovani ljudi selektivno proređuju uz pomoć umjetne inteligencije i 4+1G mreže!
NOVA ISTRAŽIVANJA RAZBIJAJU MIT O KLIMATSKIM PROMJENAMA
Nova revolucionarna studija koju je proveo neovisni istraživač Dai Ato preokrenula je narativ o klimatskim promjenama. Njegova revolucionarna multivarijantna analiza donosi zaključak da su temperature površine mora (SST), a ne ljudske aktivnosti, primarni pokretači razina CO2 u atmosferi. Studija objavljena u časopisu Science of Climate Change, pokazuje da od 1959. nije primjećen ljudski utjecaj na razine CO2.
To otkriće pobija glavni argument klimatskog alarmizma i razotkriva pokret za klimatske promjene kao veliku prevaru kojoj je cilj bogaćenje zelenih korporacija. Multivarijantna analiza Dai Ata fokusirala se na porast CO2 u atmosferi od 1959. uspređujući utjecaj SST-a s emisijama CO2 koje proizvodi čovjek. Rezultati su bili jasni:
SST je u snažnoj korelaciji s povećanjem CO2, dok ljudske emisije nisu imale značajan utjeca.
Ato je otkrio da prirodne varijacije u SST-u, a ne ljudsko djelovanje, upravljaju fluktuacijama u razinama CO2. To je otkriće u skladu sa prošlim istraživanjima koja naglašavaju ulogu oceana u cikusu ugljika, doprinoseći sa 330 gigatona CO2 godišnje, u usporedbi s 37 gigatona iz ljudskih emisija.
RAZOTKRIVANJE KLIMATSKE PREVARE
Desetljećima se već priča o klimatskim promjenama usredotočuje na ideju da potrošnja fosilnih goriva pokreće globalno zatopljenje. To uvjerenje dovelo je do uspostave industrije zelene energije vrijedne bilijune dolara, donoseći korist korporacijama i ideolozima uz neznatan utjecaj na okoliš. Atovo istraživanje protreslo je temelje na kojima počiva taj argument. Ljudski su napori da se obuzdaju emisije CO2 besmisleni, no klimatski alarmisti nastavljaju se zalagati za politike Net Zero, koje uništavaju godspodarstva i donose zaradu eliti. Atova studija pokazuje da je pravi uzrok povećanja CO2, prirodno zagrijavanje i hlađenje oceana.
IPPC: POLITIKA IZNAD ZNANOSTI
Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPPC) dugo je bio okosnica pokreta za suzbijanje klimatskih promjena, tvrdeći da su ljudske emisije primarni pokretač globalnog zatopljenja.Međutim Atova studija razotkriva očigledne nedostatke u metodologiji IPPC-a, prije svega oslanjanje na pogrešne modele koji umanjuju važnost prirodnih čimbenika poput SST-a.
Ti modeli precjenjuju ljudski utjecaj zanemarujući ključne varijable koje utječu na razine CO2. Čak su i renomirani znanstvenici poput nobelovca Johna Clausera kritizirali IPPC zbog pogrešnog tumačenja podataka i davanja prioriteta političkih programima umjesto znanosti. Nadalje, izvješća IPPC-a koja čine temelj međunarodne klimatske politike, često se pod utjecajem političkih pritisaka i ne zasnivaju se samo na objektivnoj znanosti. Dotična organizacija ima povijest preuveličavanja rizika od klimatskih promjena kako bi opravdala drastične i ekonomski štetne političke mjere. Njezina predviđanja katastrofalnih ishoda mnogo su se puta dokazano pokazala pogrešnima, budući da stvarni porast temperature i porast razine mora nisu odgovarali njezinim strašnim projekcijama.
Zanemarujući prirodnu klimatsku varijabilnost i stavljajući pretjerani naglasak na ljudske emisuje CO2, IPPC održava narativ vođen strahom koji služi interesima zelenih korporacija i političkih aktera. Nedavna otrkriča do kojih se došlo Atovim istrživanjem i kritike koje su uputile osobe poput Clausera pokazuju da kredilibitet IPPC-a pada i da javnost mora početi preisppitivati njegove alarmantne zaključke.
IGNORIRANJE ZNANOSTI RADI PROFITA
Klimatski pokret, poput odgovora na COVID-19, postao je kvazireligijski kult koji odbija priznati znanstvene dokaze. Unatoč studijima poput one koju je proveo Ato, zeoena industrija profiirati od narativa o klimi, slično kao što su to činile farmaceutske tvrtke sa svojim docjepljivanjima. Činjenice su neporecive: emisije CO2, koje generira čovjek ne pokreću klimatske promjene. Vrijeme je da prestanemo rasipati bilijune na neučinkovita zelena rješenja i da se počnemo fokusirati na stvarne ljudske potrebe kao što su zdravstvana skrb, smanjenje siromaštva i tehnološke inovacije.
KLIMATSKI ALARMIZAM: SLIJEDITE NOVAC
Pokret za klimatske promjene nije samospašavanje Planeta, tu se radi i o veliku novcu. Iza svakog poziva na zelenu energiju stoji mreža korporacija i vlada koje žele zaraditi na klimatskoj krizi. Bilijuni dolara uloženi su u subvencije za solarne ploče, vjetroelektrane i električna vozila, a sve pod krinkom borbe protiv klimatskih promjena. Međutim mnogi od tih projekata donose minimalne koristi za okoliš, generirajući pritom ogromne profite za industrije i političare koji zagovaraju veću regulaciju.
Na primjer, tržište ugljičnih kredita postalo je pseudoekološka prevara koja omogućuje korporacijama da kupe privid „održivosti“ bez značajna smanjenja svog ugljičnog otiska. U međuvremenu je potražnja za vjetroturbinama i baterijama za električna vozila potaknula ekološki operacije rudarenja rijetkih minerala, donoseći više štete nego koristi. Etiketiranjem fosilnih goriva kao jedinog neprijatelja, zelene korporacije osiguravaju svoju financijsku dobit, ignorirajući pritom nedostatke obnovljive energije kao što su uništavanje korištenja zemljišta i neučinkovitost. Cijeli taj sustav cvjeta na širenju straha, osmišljenom da zadrži protok novca poreznih obveznika koji se troši na zelene projekte koji ne ispunjavaju svoja obećanja.
Atovo istraživanje dokazuje da su prirodni čimbenici koji pokreću povečanje CO2, od mnogo većeg utjecaja od ljudskih emisija. Nakon tog otkrića bilijuni troše na ekološke inicijative ne čine se samo pogrešnim, već i dijelom veće financijske prevare.
PREVARI JE DOŠAO KRAJ
Ova nova studija potvrđuje ono što su klimatski skeptici dugo sumnjali: klimatska kriza nije ništa drugo nego velik plan preraspodjele bogatstva, poduprt manjkavom znanošću. Budući da je istina sada izašla na vidjelo, vrijeme je da preispitamo svoju energetsku politiku i okončamo tu prijevaru. (VigilantNews.com,4.rujna 2024., https://tinyurl.com/229b4cux)
I ŠLAG NA KRAJU, ZABAVA JE ZAVRŠENA ZA ALARMISTE – TEMPERATURE OCEANA ŠIROM SVIJETA PADAJU
Površinske temperature oceana u rapidnu su padu diljem svijeta, a znanstvenici su navodno zbunjeni brzinom tog nedavnog pada.Vrlo je izgledno da nitko u glavnim medijima neće izvjestiti da se oceani hlade nevjerojatno velikom brzinom. Sve donedavno je grafikon temperature površine mora (SST) koji prikazuje mjerenja od Arktika do Antarktike, rijetko javno objavljivan.
Ove godine SST prikazuje ravnu liniju (crvena linija) do travnja, zatim pada oštrije nego prošle godine (narančasta linija) i sada je niža za 0,2 stupnja Celzija. Na Atlantiku je preokret bio još dramatičniji. Temperature su se brzo spustile od svibnja i u središnjem su ekvatorijalnom području do jedan stupanj Celzija niže od prosjeka za ovo doba godine. Američka meteorološka služba NOAA primjećuje da su visoki SST-ovi na početku godine bili najjači topli događaj od 1982. Brzi prijelaz sa toplih na hladne anomalije SST-a (trenutne temperature u usporedbi sa duljim prošlim trendom) bio je upečatljiv. „Nikad prije u dosadašnjim mjerenjima istočni ekvatorijalni Atlantik nije tako brzo prešao iz jednog u drugi ekstremni događaj“ navodi NOAA. „Sada su ovi atmosferski uvjeti … prilićno zbunjujući“. NOAA kaže da će morati podrobnije istražiti kako bi se otkrili točni uzroci „naizgled neobičnog događaja“.
Danas, naravno, moramo pozdraviti svako češkanje znanstvenika po glavi na obično „ustaljenom“ polju klimatologije. Temperature iznenada padaju, a znanstvenici naizgled nemaju pojma zašto se to događa. Ipak,temperature rastu i sve je to zbog globalnog zatopljenja i ljudi se istog trena moraju vratiti u predindustrijski društveni i ekonomski pakao. Zapravo znanstvenici nemaju pojma kako se velik dio vremenskih uvjeta iznenada mijenja i kako se more i atmosfera zagrijavaju i hlade.
Površinske temperature ne padaju samo u Atlantiku. U Pacifiku je nestala jaka prirodna varijacija El Nino, koja zagrijava ocean i utječe na vrijeme diljem Planeta. Veće anomalije površinskih temperatura zabilježene tijekom prošle godine naglo su pale, kao što pokazuju najnoviji podaci NOAA-e u nastavku. Blokovi bilježe anomaliju na tekućoj tromjesečnoj osnovi, s posljednjom brojkom od 0,2 stupnja Celzija, koja se odnosi na svibanj, lipanj i srpanj 2024. Kao što pokazuju najnovije brojke zajedno sa zapisima koji sežu mnogo dalje, nedavne promjene u površinskim temperaturama oceana zbog El Nina nisu ništa neobično. (DailySceptic.org, 27. kolovoza 2024., htpps://tinyurl.com/bdzdbvku)
koji s
Izvor:
Science Alert
znanost.geek.hr
matrixworldhr.wordpress.com
https://expose-news.com/2024/06/19/ch…
Zoran Gerber
HOP -portal na Telegramu