KAKO VREMENOM POSTAJEMO STARIJI..
naša vanjska ljepota putuje s lica u srce;
loša životna iskustva, tuge i boli čine nas mudrijima;
ne ljutimo se i ne preziremo svaku novonastalu boru na licu nego ju prihvaćamo kao trag na mapi života;
opraštamo lakše, češće i brže jer oprost zacjeljuje dušu;
volimo rjeđe ali iskrenije, potpunije, istinitije;
sretni smo s DANAS jer smo svjesni da je prava ljepota života u činjenici da je život doista poklon;
sretni smo zbog spoznaje da smo okruženi s manje ljudi ali su to ljudi koje je naše postojanje učinilo sretnima.
“Vrijednost stvari nije u vremenu njihovog trajanja, nego u intenzitetu kojim su proživljene.
Zato i postoje nezaboravni trenutci, neobjašnjivi osjećaji i neuporedive osobe.”
*F. Pessoa*
A što da ste se danas probudili okruženi samo onim stvarima na kojima ste se jučer zahvalili Bogu!?
Promislite o tome.
“Nikad ne želi previše znati.
Što čovjek manje zna, život je jednostavniji. Znanje čini čovjeka slobodnim, ali ne i sretnim.
Dođi, pij sa mnom, u ime bezazlenosti, gluposti, vjere u budućnost, snova o sreći.
Samo glupan pobjeđuje u životu.
Drugi vidi i odviše prepreka i postaje nesiguran prije negoli i krene.
U takvim trenucima, glupost je najveće blago, čarobni plašt koji prekriva opasnost u koju pametan čovjek ulijeće kao hipnotiziran.”
~Remarque~
Ne volite što vam se neki ljudi javljaju i sjete vas se samo kada im nešto treba!??!
Kako li je tek Bogu….
💫Najveće i najvažnije ljudsko umijeće nije imati glavu punu znanja već srce ispunjeno ljubavlju, mirom i suosjećanjem; uši za slušanje onih koji vam se iskreno obraćaju kad su u boli, tuzi ili potrebi i ruke uvijek spremne pomoći drugima i podignuti one koji klonu.
Renata Janc
HOP
HOP -portal na Telegramu