Slažem se sa Maritom M. Leticom (HT, 17. listopada, 2024.) da jezični purizam uništava ljepotu svakog jezika. To ne smije biti odlika ni jednog jezika pa tako ni hrvatskoga. Čistunstvom jezik postaje ograničen i monoton, pa rečenice moraju biti kombinacije kroatiziranih i hrvatskih riječi.
Srbinizirani komunistički intelektualci i njihovi potomci najviše koriste rečenice u kojima su samo kroatizirani hrvatski pridjevi i imenice, ali često ih koriste i srbinizirane. Takve rečenice puk ne razumije, a njih najviše koriste hrvatski intelektualci i stručnjaci. Treba istovremeno u rečenici koristiti kroatizirane strane i hrvatske riječi u rečenici. Kada je pridjev hrvatski, onda iza njega je lijepo vidjeti stranu kroatiziranu imenicu i obrnuto.
Oni su zaboravili hrvatske riječi i njihova sintaksa je često smiješna i nerazumljiva. Neke strane riječi razumije i hrvatski puk, ali ne sve jer poslovanje i znanost se razvijaju brzo i moramo te nove riječi preuzeti iz stranih jezika, kroatizirati ih ili pokušati stvoriti nove hrvatske inačice u duhu hrvatskog jezika. Zašto ne bi mogli zamjenjivati avion i zrakoplov ili aerodrom i zračna luka?
Danas na hrvatski jezik najviše utječe američki engleski u srbinskoj inačici umjesto da se te riječi kroatiziraju, primjerice, dermatolog umjesto dermatolikar. Na ovo se bune neki jezičari, ali ne nude nikakva rješenja. U tome je veliki problem. Zbog tuđih uticaja, danas je hrvatski jezik težak ne samo za hrvatske učenike nego i za strane studente. Zbog toga strani studenti najviše optiraju za srbinski jezik.
Hrvatski jezik nikad nije normiran jer ne poznajemo njegovu povijest, prije vukovaca. Čemu nam služi Baščanska ploča i hrvatski pisci dok Srbi nisu postojali ni kao slavensko pleme? Povijest hrvatskog jezika je definirao Vuk Karadžić, a vukovci su to prihvatili prilagodivši hrvatski jezik potrebama srbinstva. On je navodno izmislio fonetsko pisanje riječi, što je laž.
Suglasničko ili fonetsko pismo su izmislili Semiti,, odnosno, Asirci, ali nisu imali slova za glasove H, V i Č niti je slogovno haravačko pismo imalo slova za glasove B, G i L. Hrvati su na Levantu ranije pisali slogovnim pismom koje se danas naziva sanskrit, ali to pismo nije imalo slova za glasove B, G i L. Iza svakog suglasnika je dolazio poluslog A. U čakavici je i danas sačuvano mnogo slogovnih riječi kao i semitskih riječi. Na Levantu su Haravači postali Hrvati.
Kršćani su Hrvate nazvali poganima jer su religijski bili jani ili janači, što potvrđuju mnoga današnja imena i prezimena diljem Europe, pa su ih kršćani nazvali Calveni, odnosno, Slaveni te Hrvate podijelili u slavenska plemena. Tako su Hrvati podijeljeni na plemena i dobili novi identitet. Promijenjeni su i njihovi pravopisi pa su se ti jezici počeli razlikovati od hrvatskoga koji je na suglasničkom pismu piše fonetski. Danas je teško te jezike povezati sa hrvatskim na pisanom jeziku.
Mi ni danas ne znamo da je naziv ČAVAR, dakle, AVAR semitski naziv za Hrvače jer Semiti nisu imali slova za glasove H, V i Č. Ne znamo ni da su Mađari bili Hrvači uni ili jani, a nikad Huni, dok nije stvorena Hungaria koja je podijelila tadašnje poganske Hrvate u dva dijela.
Romani su Hrvate zvali Cerveni, a nametanjem kršćanstva , oni su postali Cervi.
Nije li žalosno da Hrvati svoju etimologiju traže u latinskom ili grčkom jeziku, ne znajući da su i jedni i drugi bili Semiti. Na tim prostorima se prije Semita govorio stari hrvatski slogovni jezik koji se zvao haravača, a danas je poznat kao sanskrit. Ne uočavamo haravačke i semitske toponime diljem Europe. Veliki broj toponima u Europi je haravački, ali je grekiziran i roimanizirani te na koncu i latiniziran.
Srećko Radović
HOP -portal na Telegramu