Suvremeni vidovnjaci i proroci Gerard Croiset i Peter van der Hoek pomogLi su kriminalističkoj policiji u otkrivanju počinitelja teških zločina
Gerard Croiset je 1949. godine razobličio silovatelja i ubojicu nedostupnog policiji, a 1958. je razotkrio ubojstvo suca Josepha Cratera, punih 28 godina nakon njegovog umorstva
Peter van der Hoek je 1951. godine pomogao škotskom Scotland Yardu u pronalaženju ukradenog škotskog krunskog kamena, a 1961. rasvijetlio je zagonteno ubojstvo obitelji Jackson u Virginiji u Sjedinjenim Američkim Državama
Francuz Pierre Loren još 1693. godine pisao je kako vidovnjaci mogu pomoći policiji u riješavanju i razotkrivanju najtežih zločina
U svijetu ima više navodno vidovitih ljudi nego što je opće poznato, ali potreban je stjecaj okolnosti i konkretan događaj i povod kako bi se njihov dar otkrio. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Abraham Lincoln zavirio je u budućnost kroz svoj san ožujka 1865. godine. O tome je ispričao svome prijatelju Wardu Hillu Lamonu: “Čuo sam prigušene jecaje kao da mnoštvo ljudi plače. Ustao sam iz kreveta i lutao suterenom dok nisam stigao do istočnog saluna. Ušao sam unutra. Preda mnom na odru ležao je lijes s neprozirnim pokrovom preko lica. Tko je to umro? Upitao sam jednog vojnika. Predsjednik, odgovorio mi je. Ubio ga je atentator.” I doista, Lincoln je ubrzo ubijen. Ova prepričana anegdota oslikava kako je Abraham Lincoln predskazivanje svoje smrti kroz grozan san povjerio svome prijatelju, a njegov košmarni san se, nažalost, brzo pretvorio u javu.
Amerikanac Morgan Robertson objavio je 1898. godine futuristički roman, u kojem opisuje brodolom Titana, koji je s tri tisuće putnika potonuo u sudaru s ledenim brijegom jedne travanjske noći 1912. godine. Brod “Titanik” je doista potonuo između 14. i 15. travnja te 1912. godine, te je od 2 224 putnika i članova posade život izgubilo 1 517 ljudi. Ova vizija o potapanju broda i danas je zagonetka. Kad je 1952. nestao graditelj violina Jon iz Hamburga, policiji je pomoć pružio vidoviti Milo Renault. On je pogledao fotografiju nestalog i rekao da je taj čovjek ubijen, opljačkan i bačen u rijeku Elbu. Tri mjeseca kasnije rijeka je zbilja izbacila njegov lijes na površinu. Kad je govorio o Renaultu, profesor dr. Doihler iz Hamburga je rekao kako ima ljudi što nešto zamjećuju što drugi ne vide. Njemu se činilo da vidovnjaci ne promatraju događaje kao u kinu, ili barem na fotografiji, već samo naziru neke simbole, koji imaju određene značenje. U prilog tome ide i jedan fenomen sagledavanja takvih pojava, vjerodostojnih kao da se prikazuju na televiziji.
Odličan primjer nadarene vidovitosti nalazimo kod Nizozemca Gerarda Croiseta. On je nakon 28 godina uspio objasniti slučaj suca Josepha Cratera iz New Yorka. Croiset je promatrao fotografiju davno nestalog suca i i priopćio kako je taj sudac ubijen i opljačkan još 1930. godine, što se pokazalo točnim. To je Gerard Croiset izjavio o nerazriješenom nestanku i ubojstvu suca 1958. godine, punih 28 godina od sučeva ubojstva. Gerard Croiset se proslavio i riješavanjem slučaja u Roterdamu. U svibnju 1949. godine tamo je prigodom rušenja jedne kuće u suterenu otkriven ljudski skelet. Gerard Croiset je objasnio da je to bio lijes ubijenog njemačkog časnika, koji je napao jednu djevojku, a onda ga je neki čovjek ubio motkom i zakopao u suterenu. Kad je dnevni tisak to obznanio, javio se otac fizički napadnute djevojke i svojim iskazom i javnim svjedočenjem događaja iz daleke prošlosti potvrdio da je on osobno ubio Nijemca, jer je taj njemački časnik napao njegovu kćer. Ujedno je tom izjavom priznao i činjenicu da je on osobno ubojica nasilnika.
Vidoviti Nizozemac Croiset je po kazivanju njegovih štovatelja predvdio 12. lipnja tko će sjediti na određenoj stolici 21. lipnja u jednoj njujorškoj bolnici za vrijeme nekog javnog skupa i pritom je dao niz točnih podataka o samoj osobi. Paragnost Croiset izvodio je opite od 1945. godine pod strogom paskom utemeljitelja i ravnatelja Parapsihološkog instituta profesora Wilhelma Teneva sa Sveučilišta u Utrechtu. Oni su radili zajedno na otkrivanju iščezlih lica i pronalaženju pokradenih stvari. O mogućnosti da se vidovitost koristi u kriminalistici pisao je veoma davno Pierre Loren u njegovoj knjizi tiskanoj u Parizu još 1693. godine. Naveo je primjer jednog seljaka, čija je vidovitost pomogla policiji otkriti ubojice nekog krčmara i njegove žene.
Na sjeveru Poljske u gradu Eblongu pročuo se kao vrsni vidovnjak poljski svećenik Česlav Klimuško. Živio je u franjevačkom samostanu. Imao je preko sedamdeset godina kad se diljem svijeta čulo za njegov dar vidovotosti, no u Poljskoj se proslavio i detetljećima prije nego je postao svjetsko otkrovenje. Još tijekom Drugog svjetskog rata pokazao je rijetke spososbnosti vidovitosti. Kad bi samo promatrao fotografiju jedne njemu nepoznate osobe, Klimuško je samo na osnovu viđene fotografije bio u stanju potanko opisati prošlost te ličnosti, njezine osobine, kao i način smrti, ako se već radilo o umrloj osobi. Česlav Klimuško je zahvaljujući svome jedinstvenom daru dobivao na desetke pisama iz cijelog svijeta, u kojima ljudi traže njegovu pomoć.
Kada su u okupiranoj Poljskoj Nijemci zlostavljali građane i Česlav Klimuško je bio zatvoren u podrumu jedne tvrđave. Kada je kao dežurno zatvorenik trebao oprati hodnike, on je vidio da vrata nisu dobro zaključana i uspio je pobjeći iz zatvora. Imao je nešto novaca za voznu kartu, ali je bio bez isprava. Zato je vođi njemačke polcijske ophodnje umjesto dokumenata počeo pričati podrobonosti iz njegovog obiteljskog života. Zapanjeni vojnik tim psihološkim trikom Klimuška zaboravio je na tren da je Klimuška zaustavio radi legitimiranja, te je poljski fratar sretno i spretno stigao natrag do svoga samostana. Godine 1955. u blizini samostana žena jednog čobana ubila je svoju maćehu, a Klimuško je pomogao otkriti djetinji lijes u jednom zapuštenom seoskom bunaru. Ovaj slučaj se brzo pročuo, te su se nakon toga počela redati u nizu nova čuda. Pomoću fotografija Česlav Klimuško je otkrio mnoge misterije nestalih vojnika u ratu i kasnije civila u miru.
Osobito je zanimljiv slučaj slijepe profesorice u mirovini, žene što je pronađena mrtva u predsoblju svog zaključanog stana. Klimuško je dugim promatranjem slike preminule starice napokon ugledao nekog malog psa s limenkom oko vrata. Pregledom stana pronađeno je ispod stola mrtvo štene s limenkom okačenom oko vrata. Limenka je bila napunjena tečnim otrovom, koji je istodobno ugušio i psa i staru umirovljenu profesoricu. Zapravo, zločin je napravio susjed umirovljenice. Bio je kemičar i vičan kemijskim ogledima. Dosjetio se podlog načina umorstva susjede gušenjem tečnim otrovom, kako bi se nakon njezine smrti pokušao dočepati njezine ušteđevine.
Ni najveći uglednici među znanstvenicima nisu mogli ostati ravnodušni spram fenomena vidovnjaka Česlava Klimuška. To osobito vrijedi za njegovu rodnu Poljsku. Klimuška su ispitivali dr. Vilčkovski u Lođu, dr. Hmelevski u Varšavi, profesor Mančerski iz Krakova i biolog dr. Stanislav Grabjec. Iako su rezultati išli u prilog Česlavu Klimušku, rasprave o njegovoj istinskoj sposobnosti vidovitosti i predviđanja pojava i događaja su bile burne. Protivnike Česlava Klimuška je predvodio poznati pisac znanstvene fantastike Stanislav Lem, koji je Klimušku uporno zanijekao i odlučno poricao njegove nadnaravne sposobnosti. Kao odgovor Lemu i ostalim kritičarima, Klimuško je pružio javnosti na uvid svoj dnevnik s kalendarskim predskazivanjem događaja što su se stvanro obistinili u budućnosti. To mu je bila najjača vrsta obrane pred kritičarima, što su sumnjali u njegovu istinsku vidovitost i njegove pothvate pripisivali slučajnom spletu životnih okolnosti.
I danas u svijetu ima vidovitih ljudi. Neki su više, a neki manje poznati, priznati i nepriznati. Ali, ima i takvih čije usluge koristi i policija u rasvijetljavanju zločina. Iz mnoštva primjera i analiza dolazi se do zaključka kako je vidovitost nerijetko i obmana. Stvarno proricanje budućnosti je veoma ograničeno, jer najčešće vidovnjaci mogu predvidjeti samo događaje koji se odnose na velike, prirodne katastrofe i masovne tragedije. U tom se slučaju predskazivanje kreće kao skazaljka vremena, samo u obratnom smjeru, od budućnosti prema sadašnjosti.
U svijetu je već podavno poznat Nizozemac Peter van der Hooek, čovjek s radarskim očima, koji je živio u Hollywoodu. Rođen je 1911. godine. u Dordrechtu. Godine 1941. pao je sa četverokatnice u Haagu i zadobio lom lubanje. Tek što se oporavio nakon nesvjestice koja je trajala četiri dana, opazio je opasnost. Njegov sin će se po njegovom proviđenju uskoro naći u požaru. Tako je počela Hoekova vidovitost. Gledao je ljude i opominjao ih na to kada im prijeti opasnost. Tvrdio je kako bi netom osjetio vibracije, vidio slike i čuo glasove istog trena kad bi uzeo u ruke predmet neke nestale osobe. No, ni sam nije znao objasniti kako je taj njegov osjećaj nastao. Činilo mu se ponekad da i gubi razum. Dijagnoza je bila povezana s njegovim svojedobnim padom sa zgrade četverokatnice. Udar u glavu što ga je tad doživio prilikom pada, izazvao je kod njega neku vrstu poremećaja, gubljenja slobodne volje, sposobnosti orijentacije i koncentracije. Ali, ni medicina, niti fizika, niti bilo koja druga znanost nisu znale objasniti fenomen slika i glasova. Samo je izgledalo kao da se neka praiskonska sila oslobodila, a nju je civilizacija prigušila u ljudima novoga doba. Proslavio se pomažući kriminalističkim odjelima Scotland Yarda 1951. godine u pronalaženju ukradenog škotskog krunskog kamena. U Sjedinjenim Američkim Državama on je 1961. godine rasvijetlio misteriozno ubojstvo obitelji Jackson u Virginiji, potanko opisujući ubojicu.
Nekadašnji voćar s oboda Pariza Mario De Sabato postao je slavan. Taj suvremeni prorok rođen je 1933. godine u francuskom gradu Bordeaux, srcu glasovite vinogradarske francuske pokrajine Gironde na jugozapadu zemlje u smjeru granice Francuske i Španjolske. Znameniti prorok talijansko francuskog podrijetla u francuskom tisku nazivan je Nostradamusom 20. stoljeća. Proživio je život kao pravi asket i čovjek koji ne puši, ne pije, drži dijetu i nije oženjen. Bio je zapažen po svojim nadnaravnim sposbnostima već u njegovom djetinjstvu. U sedmoj godini života tijekom rata 1940. godine nagovorio je ljude napustiti sklonište prigodom velike opasnosti, koju je pravodobno predosjetio. I zbilja, nakon što su ljudi na nagovor Del Sabata pobjegli iz skloništa, samo nekoliko minuta nakon toga, tamo je pala razorna bomba. Kasnije je u zadnjem dijelu voćarne kriomice mušterijama gledao u dlan. O svemu tome podrobno je govorio 1969. godine u njegovom životopisnom djelu pod naslovom “Ispovijest jednog proroka.” On tamo veli kako je najprije vrlo pozorno fiksirao pogledom svoga klijenta i strpljivo čekao otkrića. Onda su počinjale vizije slične fotografijama, koje se odnose na sadašnje i buduće događaje. Njih mu je šaptom objašnjavao neki njemu znani, a u biti nedokučivi glas. Njega je, čuvši reprodukciju vlastitoga govora s magnetofona, Mario Del Sabato prepoznavao kao svoj glas.
Među mnogobrojnim prorocima ovog stoljeća zanimljiva je pojava darovitog Wolfa Grigiorijeviča Mesing, Poljaka rođenog 1889. godine blizu Varšave. Njegova obitelj stradala je tijekom prošlog svjetskog rata u varšavskom getu. Mesing je sjećao kako su mu pričali dok je bio mali da je patio od somnabulizma. S petnaest godina u varijeteu Winter gardena imitirao je faikina, kojem su u prsa zabadali igle, jer je prethodno već naviknuo i naučio ne osjećati bol. Igrao je ulogu zagonetnog detektiva, što otkriva skrivene stvari u publici. Zatim je 1914. godine prešao u cirkus Bush. Nikad nije stigao steći sistematsku naobrazbu, ali je uspio ovladati ruskim, poljskim, njemačkim i starim židovskim jezikom.
Od 1915. godine počinju njegove turneje i prekid s cirkusom. U Beču je proveo tri mjeseca izvodeći svoj program u luna parku. Posjetio je Einsteina, upoznao je Freuda, koji je netom počeo s telepatskim opitima. Gostovao je u Pragu, Londonu, Rimu, Berlinu, Parizu i Stokholmu. U Rigi je vozio automobil vezanih očiju. Postupke za volanom mentalno mu je dirigirao suvozač, a sam Mesing nikad nije bio vozač. Svoju sposobnost otkriti skrivene predmete Mesing je obilato koristio. To mu je pomoglo riješiti probleme ukradenog dragog kamena u zamku grofa Cartonskog. O sličnim slučajevima sam Mesing govorio je u životopisu, koji je u Italiji objavljen u nastavcima. Na upit kako to postiže on je odgovorio: “Teško je objasniti kako se to čini, a to je meni uspijevalo. Vjerujem da se ova moja sposobnost može razviti kao i svaka druga sposobnost, primjerice slikarski dar.” To znači, ukoliko netko ima mogućnost može razviti odgovarajuću sposobnost kao onaj tko ima lijep glas, te to iskoristi još i studiranjem glazbe.
Dragan Ilić
HOP portal
