Zajednički dug u EU već postoji, a novac stvara Europska komisija
Trogodišnje i 15-godišnje obveznice plasirane u iznosu od 11 milijardi u devetom sindiciranom izdanju godine.
Cilj: financirati Pnrr i misiju u Ukrajini. Ukupni dug EU trenutno iznosi oko 577 mlrd.
Dok se u novinama i nacionalnim parlamentima, još od krize 2011., raspravljalo o svrhovitosti ili nesvrsishodnosti zajedničkog europskog duga, u Bruxellesu su – doslovce ne mareći za ugovore i monetarni suverenitet pojedinih država – već potrošili (za ono što se njih naravno tiče, ur. ), gotovo 600 milijardi novog novca, kreiranog i distribuiranog izravno od Europske komisije.
Ismijavanje još uvijek slušamo današnjih kleveta na Draghijevo izvješće o europskoj konkurentnosti, kao da je i dalje u pitanju dilema izdati ili ne izdati dugo očekivane euroobveznice.
Dobro je znati da su euroobveznice već dio stvarnog svijeta od 2021. godine, dok su Europljani još uvijek bili ometeni brisevima i cjepivima, u Bruxellesu odlučeno, u punoj autonomiji, dati život planu nazvanom Next Generation EU. .
Prava mjera javne potrošnje, predstavljena kao početak snažne zajedničke sheme ulaganja, kako bi Europa postala konkurentna, snažna i održiva. Potpuno iste razloge koje nalazimo u izvješću Maria Draghija službeno predstavljenom prije nekoliko tjedana, s jedinom razlikom što se danas smatra nužnim znatno povećati iznos koji treba potrošiti (800 milijardi godišnje, prema Draghijevim prognozama, ur. ) , korištenjem zajedničkog duga na europskoj razini.
Da euroobveznice postoje i da su već utrle put zemljama članicama prema fiskalnoj i bankarskoj uniji, to potvrđuju brojna izdanja obveznica Europske komisije koja su već prisutna na tržištima. Naravno s Europskom središnjom bankom, uvijek spremnom intervenirati ako se ukaže potreba. Jamstvo koje predstavlja sve što je potrebno sada je koncept potpuno metaboliziran čak i zidovima koji okružuju zgradu u kojoj se nalazi Institut u Frankfurtu na Majni.
No, prije svega, njihovo postojanje vrlo dobro primjećuje cijeli financijski svijet blagoslovljen od Gospodina – u smislu enormnih količina ušteđevine – koji, sjedeći na sofi, radosno prima kontinuirani tok novca u kamatama koji dolazi od posjeda spomenutih europski vrijednosni papiri.
Po današnjem tečaju euroobveznice se prodaju kao alva, a Europsku komisiju je iu posljednjem izdanju prije nekoliko dana zatrpala lavina zahtjeva. Zamislite samo da se europska obveznica više isplati nego njemačka, pa čak i francuska obveznica. Raspon je 44,9 baznih bodova na odgovarajući njemački Bund i 3,3 boda na francuski OAT u slučaju trogodišnjih obveznica te 72,1 i 1,9 bodova za 15-godišnje obveznice.
Međutim, u usporedbi s BTP-ovima, dobro znamo da se europske obveznice plaćaju puno manje. Još bolje poznajemo priču: prekrasna zemlja ima ogroman dug u usporedbi s bruto domaćim proizvodom i stoga, prema kalvinističkoj priči iz koje naša bratstva ne propuštaju crpiti inspiraciju , za servisiranje duga ispravno je da Talijani koji žive iznad svojih mogućnosti, lišavaju se svoje krvi.
S druge strane, stvarnost nam govori da su kod nas oni koji više nego pristojno žive iznad svojih mogućnosti mala elita rentijera i našeg financijskog svijeta, koji dobiva 75% ukupnog iznosa koji talijanska država plaća na kamate. vrlo specifičnom izboru fiskalne politike naših vlada koja već tri desetljeća daje prednost dohotku ispred rada. I ako je teorija pokojnog suca Giovannija Falconea – slijedite novac – neizostavna obavezna širenju .
Stvari bi vladama bilo vrlo lako i jednostavno riješiti; rješenje postoji i zove se ZIRP ( politika nulte kamatne stope ).
Dovoljno bi bilo da rukovoditelji jednostavnom uredbom svedu stope na nulu, da eliminiraju špekulativne pojave i prije svega da ne provode tu krajnje regresivnu politiku kojom isporučuju enormne tokove neproduktivnog novca onima koji ga već imaju, samo za činjenica imati ga.
Vi koji me čitate sigurno se pitate kako je Bruxelles uspio uvjeriti onaj dio njemačke moći, koji je oduvijek bio protiv zajedničkog duga, da prihvati euroobveznice. Jednostavno su im rekli da će se novac PNRR-a dugovati državama primateljicama i da će postojati pažljiva i precizna središnja kontrola kako bi se osiguralo da se novac troši na infrastrukturu i rast, a ne da se koristi za tekuću potrošnju.
Pomalo poput onoga što je učinjeno u to vrijeme da se Grčkoj posudi novac koji je proizveo Europski stabilnostni mehanizam (ESM). Ali postojao je i dodatni interes francuskih i njemačkih banaka za povrat novca posuđenog grčkom privatnom sektoru.
Još jedna više nego uvjerljiva motivacija za te takozvane zemlje jastrebove bio je trošak slanja oružja u Ukrajinu.
Suočene s rezanjem nacionalnog proračuna kako bi se uskladile s parametrima iz Maastrichta, vladama Njemačke i Nizozemske također je bilo lako pristati na stvaranje novca klikom komisije , umjesto da stave ruke u ruke svojim biračima džepovima, tražeći novac da fizički odu i ubijaju ljudske živote.
Novac koji potom prirodno stiže u Ukrajinu uvijek u obliku duga, operacije koja služi samo za dobivanje povlaštene pozicije na geopolitičkoj razini i zatim upravljanje cijelom tom profitabilnom fazom obnove zemlje.
Kao što možete vidjeti, za Europsku komisiju nema razlike između zemalja članica i ne, bilo da se radi o Grčkoj ili Italiji ili Ukrajini (trenutačno izvan EU-a, ur. ), sav novac stvoren ni iz čega zatim se isporučuje njezinim odredište u obliku duga.
Štoviše, Komisija nije institucija sa suverenitetom, a niti su poduzeti nikakvi koraci na europskoj razini da postane takva s legitimnim funkcijama europske vlade.
Europska komisija je de facto privatna organizacija – ni više ni manje od Međunarodnog monetarnog fonda ili fonda za spašavanje ESM-a – koja se skriva iza svoje prividne institucionalne funkcije, zaštićena i legitimirana onom “Moći” koja na dubokoj razini vrši kontrolu nad nacionalnim vlade i Centralne banke.
Temeljni problem, uz naravno stavljanje demokracije u ladicu, nije činjenica da se novac troši u deficitu na europskoj razini (čak i ako je u obliku lažnog duga, koji će zatim biti predmetom beskonačnog prevrtanja ) , ali da se taj novac pojavljuje i troši samo onda kada to odgovara elitama koje vode ovu monetarnu uniju.
I u dosadašnjim mjerama potrošnje na europskoj razini iu Draghijevom izvješću nigdje se ne spominje potrošnja kako bi se građanima Europe osigurao posao i pristojna plaća. Nikada u posljednjih nekoliko godina nisu provedene politike potrošnje kako bi se smanjile nejednakosti i kontinuirani gubitak kupovne moći srednje i niže klase. Isto tako, na fiskalnoj razini nikada nije poduzeta nikakva radnja da se prekine taj kontinuirani tok koji je desetljećima konstantno prebacivao ogromne mase novca s posla na prihode.
Suočen s Europskom komisijom koja bi, suprotno nacionalnim vladama, iako nije legitimirana od strane naroda, radila na rebalansu financijskog bogatstva na društvenoj razini kontinenta, pridonoseći ponovnom uspostavljanju pravde i sigurnosti radnih mjesta za mala poduzeća, građane i obitelji , vjerujem da se nitko ne bi bunio.
No, nažalost, to nije stvarnost. U Bruxellesu djelujemo po nalogu međunarodnih financijskih moćnika iu interesu lokalnih moćnika, koji zahtijevaju kontinuiranu devalvaciju ljudskog kapitala, kako bi ga lakše kontrolirali, upravljiviji i spremniji služiti njihovim željama za nezasitnom akumulacijom bogatstva.
Nema razlike između tiskanja novca u podrumu u Napulju ili njegovog stvaranja pomoću računala u prostorijama komisije u Bruxellesu, ni tehnički ni suštinski. Osim što u prvom slučaju, ako to učinite, idete u zatvor, dok u drugom uživate zaštitu suverenih država koje svojim zakonima (prisilna valuta) i oporezivanjem daju vrijednost eurovaluti.
Izvor autor Megasa Alexandrosa
HOP
HOP -portal na Telegramu