Predsjednik SAD-a Joe Biden upravo (nedjelja, 17.11., predvečer po našem vremenu) je “dao dopuštenje” za udare dalekometnim zapadnim projektilima na mete duboko u Rusiji. Ranije je Rusija najavila: ako bi došlo do takvih napada, smatrat će odgovornima SAD, UK, Francusku i Belgiju, jer bez njih ne bi bilo moguće ni lansirati niti satelitski navoditi te dalekometne projektile, odnosno u tomu slučaju Rusija te četiri države smatra legitimnim vojnim metama.
Radi li se stvarno o tim metama s ruske strane ili o upravo suprotnim poput Hrvatske , koje nemaju adekvatan odgovor Rusiji; to je dobro pitanje jer smo već jedan dron dobili u centar Zagreba.
Cijeli tekst izjave Vladimira Putina o potencijalnom odobrenju SAD-a i saveznika za raketne napade dugog dometa duboko u Rusiju, od 12. rujna 2024.:
“Ne radi se o dopuštanju ili zabrani kijevskom režimu da napadne ruski teritorij. To već rade dronovima i drugim sredstvima. Međutim, kada je riječ o korištenju dalekometnog, visokopreciznog oružja zapadne proizvodnje, to je sasvim druga stvar.
Činjenica je – a o tome sam već govorio, a potvrdit će to svaki stručnjak, i naš i zapadni – da ukrajinska vojska nije sposobna gađati modernim, visokopreciznim i dalekometnim sustavima zapadne proizvodnje. . Oni to ne mogu učiniti. To je moguće samo uz korištenje satelitskih obavještajnih podataka, koje Ukrajina ne posjeduje. To su podaci sa satelita Europske unije ili Sjedinjenih Država, u biti satelita NATO-a. To je prva točka.
Druga i možda najvažnija točka je da letne misije za ove raketne sustave može, u biti, programirati samo vojno osoblje NATO-a. Ukrajinsko vojno osoblje to ne može učiniti. Dakle, nije riječ o dopuštanju ili zabrani ukrajinskom režimu da tim oružjem napadne Rusiju. Pitanje je hoće li zemlje NATO-a odlučiti izravno sudjelovati u vojnom sukobu.
Bude li takva odluka donesena, to će značiti ništa manje nego izravno uključivanje država NATO-a, Sjedinjenih Država i europskih država u rat u Ukrajini. Ova izravna uključenost značajno će promijeniti prirodu sukoba.
To će značiti da su zemlje NATO-a, Sjedinjene Države i europske nacije u ratu s Rusijom. A ako je to slučaj, s obzirom na temeljnu promjenu u prirodi ovog sukoba, donijet ćemo odluke u skladu s tim, na temelju prijetnji koje nam se nameću.”-predsjednik Putin.
Iz priopćenja ruskog predsjednika jasno se vidi, a zapadni mediji mu dozvoljavaju riječnik u kojem žrtvu Ukrajinu svi preziru, jer se brani svim sredstvima, pa i napada ruski teritorij, kao da je žrtva napravila uništenje i otimanje ruskog teritorija. Kao i u slučaju Milošević, zapadni tisak u sjeni svojih objava progurava opću kataklizmu koju će izazvati Ukrajina, kao da to svojim ponašanjem nije učinio Putin.
Putin je krenuo u rat miloševićevom krilaticom ugrožene ruske manjine u Ukrajini, te pričom o biološkom oružja koje se proizvodi po Ukrajini, poput priče o Kurdima i sadamovom biološkom oružju u Iraku, kada je agenda krenula u rat. Očito to postaje obrazac za agresiju.
Ukrajina je u obrani ograničeno smjela koristiti oružja nabavljena od SAD-a i nije neka oružja smjela koristiti za napad na teritorij Rusije, kao što je naša vojska u ratu protiv srpskog okupatora bila ograničena embargom. U prijevodu tako se daje prednost agresorskoj strani.
Dolaskom Trumpa Biden shvaća taj promašaj, te sada pokušava sanirati štetu u mjesec i pol dana. Iako američka politika govori o miru, Rusi sve više napreduju, a čak su angažirali i sjevernokoreanske vojnike.
Dok uvlačenje sjevernokoreanaca u rat nije opasno za svjetski mir, opasno je gađanje Rusije dalekometnim projektlima?!
Odustajanje od cjelovite Ukrajine je put u vrlo opasno prekrajanje granica i potpunu nesigurnost europskog teritorija. Ništa manje opasnu soluciju od gađanja raketama ruskog teritorija.
HOP