Faraoni su imali RH-NEGATIVNU krvnu grupu, koja se pojavila na Zemlji prije 35.000/40.000 godina, za razliku od SVIH drugih krvnih sojeva koji su bili prisutni na Planeti

0
4

PIRAMIDE: Faraoni su imali RH-NEGATIVNU krvnu grupu, koja se pojavila na Zemlji tek prije 35.000/40.000 godina, za razliku od SVIH drugih krvnih sojeva koji su već bili prisutni na Planeti, od njenog stvaranja.

Za znanost  prisutnost ove NOVE krvne grupe ostaje veliki znak pitanja jer krv nije podložna mutacijama tijekom vremena (za razliku od svih ostalih dijelova ljudskog tijela..). 

Samo 15% svjetske populacije pripada ovoj krvnoj grupi, koja još uvijek ne zna kako se pojavila na Zemlji. Ima važnu ulogu kada je potrebna transfuzija jer je kompatibilan sa svim vrstama krvi. Giuseppe Sconocchia s Instituta za translacijsku farmakologiju CNR-a u Rimu ilustrira njegove karakteristike

Riječ je o krvnoj grupi britanske kraljevske obitelji i najveći postotak negativnog RH bilježi se, pokazuju novija istraživanja, posebice u monarhijama.

Pronađena u samo 15% svjetske populacije, 0 Rh negativna krvna grupa predstavlja istinski unicum oko kojeg gravitiraju lažne vijesti, antropološke studije, legende i važne mitologije poput one o Annukakijima – drevnim sumerskim bogovima koji su sišli s neba na kolonizirati Zemlju – do te mjere da je nazivaju “krvlju vanzemaljaca”. Zapravo, čini se da je to “najčišća” krv ikad, jer je negativna u Rhesus testu ili genetskoj vezi između čovjeka i majmuna, a mi još uvijek pokušavamo identificirati njezino podrijetlo i kako se pojavila na Zemlji.

“Prvi opis tri glavne krvne grupe AB0 datira iz ranih godina prošlog stoljeća. I pojedinačne skupine i njihova kombinacija doprinose formiranju sustava od 4 glavne krvne grupe: A, B, AB i 0. Grupe A, B i AB imaju antigenski kapacitet i stoga mogu stimulirati stvaranje antitijela u uvjetima nekompatibilnosti. Naprotiv, skupini 0 nedostaje antigenska aktivnost i stoga ne stimulira proizvodnju protutijela”, objašnjava Giuseppe Sconocchia, privremeni ravnatelj Instituta za translacijsku farmakologiju (Ift) CNR-a u Rimu. „Sustav kompatibilnosti AB0 koristi se kao indikacija za transfuziju već 40 godina, iako nije oslobođen čak ni važnih kliničkih komplikacija u podskupini primatelja. Sliku su 1937. razjasnili Levine i Stetson, kada su pokazali da je žena, nakon što je rodila novorođenče s fetalnom eritroblastozom i podvrgnula se transfuziji krvi od svog muža, proizvela serum sposoban reagirati s crvenim krvnim zrncima svoga muža i s ‘80% AB0 kompatibilnih pojedinaca, što ukazuje na postojanje dodatnog antigenskog sustava.”

Sve to dok 1940. godine Landsteiner i Weiner nisu identificirali poznati Rh faktor. “U tu su svrhu imunizirali zečeve crvenim krvnim stanicama rhesus macacus (Macaca mulatta) i dokazali da njihov serum reagira s crvenim krvnim stanicama 85% ljudskih uzoraka. Daljnje studije su pokazale postojanje Rh grupe, koja predstavlja najsloženiju krvnu grupu od svih budući da se sastoji od najmanje 45 antigena. Najantigenskiji je D antigen, čija prisutnost ili odsutnost definira Rh+ odnosno Rh- skupinu”, precizira istraživač Cnr-Ift.

Otkriće Rh faktora stoga je omogućilo poboljšanje kvalitete i učinkovitosti transfuzije crvenih krvnih stanica. Stoga je do danas moguće identificirati 8 krvnih grupa: A,B,AB,0 (Rh+) i A,B,AB,0 (Rh-): “Rh+ osobe se razlikuju od Rh- osoba jer ne proizvode anti-antitijela Rh. Iz ovoga možemo zaključiti da su nuspojave doživljene tijekom razdoblja prije Rh uglavnom uključivale Rh-kompatibilne AB0 subjekte, tj. 15% koji nisu reagirali na anti-Rh serum”, pojašnjava Sconocchia. “Očito je ovo objašnjenje pojednostavljenje složene stvarnosti kao što je nuspojava transfuzijskih reakcija. Činjenica je da je A, B, AB, 0 i Rh kompatibilnost najčešće korištena metoda za indikaciju transfuzije crvenih krvnih stanica. Nadalje, identifikacija Rh faktora pri odabiru darivatelja i primatelja crvenih krvnih zrnaca zasigurno je dovela do optimizacije odabira darivatelja i primatelja, posebice među Rh-onima. S obzirom na AB0 kompatibilnost, A,B,AB,0 Rh+ kompatibilni subjekti (85%) mogu primiti crvena krvna zrnca od Rh+ i Rh- davatelja, ali donirati samo Rh+; dok A,B,AB,0 Rh- kompatibilni subjekti (15%) dobivaju crvene krvne stanice samo od Rh- subjekata, ali ih mogu donirati Rh+ subjektima”.

Što se tiče rijetkosti skupine 0- i njezine kompatibilnosti, važnost populacije skupine 0- je stoga očita. “Ova je uloga, međutim, ograničena prisutnošću Rh faktora. Slijedi da, unutar AB0 kompatibilnosti, subjekt s 0 Rh+ ne može donirati svoje crvene krvne stanice primatelju Rh, tako da će ovaj potonji proizvesti anti-Rh antitijela. To znači da je najbolji (univerzalni) donor samo 0 Rh- subjekt, ali ujedno predstavlja i najlošijeg primatelja jer je kompatibilan samo s 0 Rh-donorima”, naglašava Sconocchia.

Nažalost, procjenjuje se da samo 7% talijanskog stanovništva nema Rh faktor i svijest o ulozi koju igraju donatori je neophodna. “0 Rh-donor igra ulogu od jedinstvene važnosti u najmanje 3 slučaja. U prvom, 0 Rh-crvena krvna zrnca temeljna su u hitnim situacijama, kada je izuzetno teško utvrditi krvnu grupu primatelja, kao što može biti slučaj bilo koje traumatične pojave koja uzrokuje krvarenje i može dovesti do smrti osobe. traumatizirana osoba u opasnosti. U tim slučajevima, 0 Rh-crvena krvna zrnca mogu se transfuzirati izravno, bez provođenja testova kompatibilnosti”, zaključuje istraživač. „U drugom, 0 Rh- skupina igra temeljnu ulogu kada se nađete u situaciji da morate novorođenčetu dati transfuziju, budući da ono u prvim tjednima/mjesecima nakon rođenja posjeduje i majčina antitijela i vlastitu krvnu grupu: u slučaju da ako je bila potrebna transfuzija, mogu se koristiti 0 Rh-crvena krvna zrnca jer su kompatibilna s krvnom grupom majke i samoga novorođenčeta. Treći, vrlo važan slučaj odnosi se na 0 Rh- davatelja kao primatelja: paradoksalno, univerzalni davatelj morat će transfuzirati isključivo 0 Rh- eritrocite, što je izuzetno rijetko. Iz tih je razloga važno da svaki potencijalni darivatelj Rh-0 bude svjestan važnosti darivanja za očuvanje zdravlja drugih, ali i sebe.”

Izvor: Giuseppe Sconocchia Institute

 

HOP