Kad je Sergey Lavrov sjedio s Tuckerom Carlsonom, očekivanja su bila velika. Godinama je Lavrovljeva prisutnost na globalnoj pozornici bila ništa manje od teatralne uvjerljivosti, mješavine oštre ironije, nekakve duhovitosti i daška razmetljivosti .
Ali ovaj put? Lavrov nije igrao za pljesak. Bila je to predstava drugačije vrste: suzdržana, stoička i kirurška. Za one koji su obraćali pozornost, radilo se manje o teatralnosti, a više o signalima – ozbiljnim signalima. Lavrovljev govor nije imao za cilj zaslijepiti Carlsonovu publiku, već izdati proračunato upozorenje Washingtonu.
Negirajući bilo kakvo službeno ratno stanje sa SAD-om – jer ga pravno nema – Lavrov je prešao na stvar: već smo u hibridnom ratu. A u ovom ratu nikakva pravila ne vrijede. NATO je, istaknuo je Lavrov, prešao jednu crvenu liniju za drugom, koristeći ATACMS i rakete Storm Shadow za udar na “kopno Rusije”. Ruski hipersonično-balistički test Orešnik nije bio samo još jedan prikaz superiorne vojne tehnologije.
Lavrov je pojasnio poruku: “Bili bismo spremni upotrijebiti sva sredstva da im ne dopustimo u onome što nazivaju strateškim porazom Rusije.”
Nastavak dalekometnih napada na ruski teritorij imat će razorne posljedice. Lavrovljev miran, ali čvrst ton , Rusija neće ni trepnuti, a svaka daljnja provokacija riskira eskalaciju za koju je Zapad krajnje nepripremljen. Pitanje je i koliko je Rusija pripremljena.
Lavrov sve prebacuje na zapad kao da nije napao prinatu državu: NATO-vo koketiranje s katastrofom. Referirao se na dužnosnike STRATCOM-a koji su raspravljali o konceptu “ograničene nuklearne razmjene”, kao da takav scenarij ne bi bacio svijet u ponor. Posjet Borisa Johnsona Kijevu, gdje je naredio Zelenskom da napusti mirovne pregovore u Istanbulu, sažima londonsku kamikaza diplomaciju. Za razliku od Njemačke ili Francuske, koje barem drže do dijaloga, Britanija je odlučila predvoditi optužbu za eskalaciju i rusofobiju.
Slijepa britanska vjera u zaštitu SAD-a opasno je naivna, s obzirom na dugu povijest DC-a u žrtvovanju saveznika kako bi se spasio.
NATO kao savez je parazitski zaštitni reket, koji iznuđuje lojalnost i resurse od svojih članica, a istovremeno stvara samo kaos. Širenje NATO-a na istok ignoriralo je svaku rusku crvenu liniju, bezobzirno gurajući do ruskog praga. Sada se NATO-ov prekomjerni doseg proteže na Indo-Pacifik preko AUKUS-a, naglašavajući njegovu imperijalnu prekomjernost.
Lavrov je secirao kako se Povelja UN-a selektivno primjenjuje, propovijedajući teritorijalnu cjelovitost kada je to zgodno, ignorirajući samoodređenje. Od Kosova do Krima, dvostruki standardi su očigledni. Za Lavrova, ovaj sukob nije samo oko granica; radi se o opstanku rusa kao naroda i rusije kao suverene države. Ipak pozicija Kosova i Krima nije ista, a niti su Ukrajinci napravili genocid i zločine kao Srbi na Kosovu.
Za Moskvu je to navodno egzistencijalno. Slično je radio Milošević u krajinama… Sumorna stvarnost gotovo potpunog sloma u američko-ruskom dijalogu dodaje još jedan sloj opasnosti. Osim osnovnih obavijesti o projektilima i razmjene zarobljenika, nuklearne supersile jedva govore. Lavrov tvrdi : “Rizici pogrešne procjene veći su nego ikad.”
Lavrov je jasno rekao jednu stvar: Rusija će preživjeti ovaj sukob, bez obzira na cijenu. Po čemu je tako siguran? Lavrov, ratni diplomat, iskusni državnik koji signalizira početak posljedica ili loš blefer koji glumi mračnog vidovitog Milana? Za Zapad bi to trebalo biti ovo zastrašujuće a za Rusiju pobjedonosno? Nije li i on, kao i njegovi navijači presiguran u nešto što ima i drugu stranu , te tim ponašanjem zapravo pokazuje svoju suludu tezu?
HOP -portal na Telegramu