IZBORNA PRIJEVARA NA HRVATSKI NAČIN?
Višak birača na biračkim spiskovima u odnosu na punoljetne građane Hrvatske (danas oko 350.000, a ranije čak i do 900.000, a tu se ubrajaju i iseljeni Srbi)?!
Višak tiskanih izbornih listića do 30% , a broj birača po izbornim jedinicama varir!a više od 10%
5Onemogućava se glasanje hrvatskim iseljenicima za koje je osigurano mali broj glasačkih mjesta (na jednom glasačkom mjestu može glasati u jednom danu oko 500 ljudi). Primjera radi u Švicarskoj živi oko 100.000 hrvatskih državljana, a postoje samo dva biračka mjesta (konzulat u Zürichu i u Bernu), a pravo glasanja imaju samo oni koji se barem dva tjedna unaprijed prijave (za parlamentarne izbore EU je glasalo samo oko 300 birača, a u SAD-u je situacija daleko gora.
Glasači u BiH nisu iseljenici, a čak nisu ni dijaspora, već autohtoni građani BiH, a neki čak imaju i dvije adrese pa mogu glasovati na dva mjesta. Takozvani izabrani zastupnici dijaspore nisu birani iz redova iseljenika.
Izborna procedura onemogućava kontrolu izbora jer prilikom preuzimanja glasačkog listića birači se ne potpisuju, već samo zaokružuju. Takvom procedurom nitko ne može dokazati da je pristupio glasanju odnosno izborima. Postoji mogućnost zlouporabe naknadnim zaokruživanjem osoba koje nisu pristupile glasanju. Čak se događa da birač pristupi glasanju, a je već zaokružen.
Svaki građanin bi trebao postaviti DIP-u samo jedno pitanje, kako će DIP dokazati da je poslije završenih izbora on (građanin) pristupio izborima (kao i svi drugi birači). Uopće se ne poštuje temeljni model “ugovora” iz Zakona o obveznim odnosima (ZOO), a izbori su svojevrstan nacionalni ili politički ugovor. Svaki ugovor bez potpisa je ništavan (ZOO).
Zbog toga što fali potpis birača svi izborni rezultati se naknadno ne mogu kontrolirati, a bez kontrole nema poštenih demokratskih izbora.
Za izbore se tiska 20 do 30% više glasačkih listića. Za parlamentarne izbore 25.11.2007. tiskano je 5,604.700 listića, a od toga za XI. Izbornu jedinicu dijasporu tiskano je 404.700 listića. Već time je svaka manipulacija moguća, jer apsolutna kontrola ne postoji. Za manjinsku XII. izbornu jedinicu izbori su posebno problematiči.
Na biračkim listama postoje „jednakiji“, to su oni kojima se upisuje akademska titula, a drugima se ne upisuje.
Ne postojanje kontrole kod APIS-a (izborni računarski centar), a čak nije dostupna arhitektura softvera (softver je kupljen u Srbiji). Iz tog razloga postoji vjerojatnost da se rezultate izbore planira unaprijed, a o svemu navedenom je informirano Državno izborno povjerenstvo (DIP), ali se smatra nenadležnim.
Apsurdno je da se glas koji biraju stranku koja nije prošla granicu od 5% pripisuje upravo suprotnoj strani. To se naziva ne poštivanje volje birača (zastarjela d-Hondt-ova metoda).
Posljedica d-Hondt-ove metode stvara rezultat da je suma svih tih glasova koje nisu dosegle prag od 5% upravo do tri puta veće od pobjednika izbora, jer se ti glasovi pribrojavaju pobjedniku. Upravo ta činjenica demotivira birače pa većina ne izlazi na glasanje.
Ustav RH spominje vladavinu naroda, a saborske predstavnike predlažu predsjednici stranaka. Dakle, saborske predstavnike određuju predsjednici stranaka.
Apsurdno je da ako se Ustavom RH deklarira vladavina naroda, a volja naroda se ostvaruje referendumom, onda je Ustavni sud slijepo crijevo (imaš ga ali ti samo smeta) i zato ne smije uopće postojati (primjer CH).
U RH se otvara oko 5.500 izbornih mjesta na 3.7 milijuna birača, odnosno oko 740 po biralištu, dočim na jednom biralištu u jednim danu može glasati najviše 500 birača. To znači da teoretski ne mogu svi birači glasat (u iseljeništvu samo 0.3% ili manje).
Jedini način na koji se mogu održati pošteni izbori je putem dopisnog, ili elektronskog glasovanje, a to je danas moguće.
Izbori u RH nisu demokratski (zbog izborne prijevare), jer demokracija nije samo volja većine, već je i politička jednakost.
Izborna ravnopravnost je poremećena financiranjem stranaka iz proračuna i to prema broju predstavnika u Saboru, a stranke bi se trebale same financirati od članarine.
Izborna ravnopravnost je poremećena nejednakom izbornom propagandom, odnosno sve stranke trebaju imati unaprijed istu šansu, a tu spadaju: a.) Ista maksimalna količina plakata po stranci i ista veličina plakata b.) Ista maksimalna potrošena suma financijskih sredstava po stranci. c.) ista prisutnost u javnim i privatnim medijima…
I to nije sve, jer DIP i kao i Predsjednik vrhovnog suda tvrdi na nisu odgovorni za sve nepravilnosti izbornog procesa, dočim etičko izborno povjerenstvo (Predsjednik HAZU) uopće ne reagira na kritičke dopise.
Izborni rezultati za EU parlament 2019. godine pokazuju nelogičnost i i sustavnu prijevaru. Ukupan broj birača 3,7 milijuna. Za HDZ glasalo 240 tisuća što iznosi 6.6%, ali temeljem standardnog APIS-ovog izbornog programa to ustvari odgovara da je za HDZ glasalo samo 120 tisuća ili 3,3%, a što znači da HDZ s 3,3% biračkog tijela dobiva 100% vlasti.
Glasačke kutije trebaju biti prozirne da se vidi da su prije početka izbora prazne i da se vidi da birač ubacuje jedan birački listić.
Namjerno se daje kratak rok za skupljanje potpisa (12 dana za Predsjedničke izbore) da bi samo velike stranke imale više šanse.
Saborske zastupnike u 7 izbornoj jedinici bira dio Zagreba i do grada Bakar na moru.
Srpska manjina ima zagarantirana 3 zastupnika u Saboru, a sva tri mjesta dobiva ona stranka koja ima najviše glasova.
Na lokalne i parlamentarne izbore stižu „glasači“ iz drugih država udaljeni od lokalnih izbornih mjesta po 500 km. Vlada ih čak poziva da ulaze u što većem broju. Za ovo ludilo nema komentara.
Na dan objave izbornih rezultata sve stranke koje su sudjelovale se smatraju pobjedničke i to kod vrlo niske izborne izlaznosti.
Na dan izbora u Hrvatskoj stižu autobusima „glasači“ iz susjednih država koji već desetljećima ne žive RH, ali su na biračkim spiskovima (slučaj Vukovar i drugdje).
Dijelovi teksta
Radovan Smokvina 2019.
HOP -portal na Telegramu
