Velislav Iliev: Režim u S. Makedoniji šutio o mučenju bugarskih studenata u Skoplju 1927. godine od strane Srba
Otkako ste preuzeli vlast u sjevernoj Makedoniji, vlada je propustila obilježiti bilo koji od povijesnih datuma vezanih uz srpsku okupaciju u Makedoniji započetu 1913. godine.
Međutim, makedonska vlada je šutila jer su u pitanju trenuci ,kada su makedonski Bugari postali žrtva srpskog režima ili su bugarski revolucionari osvetili nasilje svojih sunarodnjaka.
Između 5. i 8. prosinca 1927. godine u Skoplju održan je tzv. “studentski proces”, koji je na kraju osudio 9 članova Makedonske tajne revolucionarne organizacije mladih (MMTRO) na strogi zatvor u trajanju od 5 do 30 godina. A koji je bio tako zastrašujući zločin koji je izrekao tako tešku kaznu za 20-godišnje mlade ljude? Kao i tada, a sada je odgovor isti: oni su Bugari!
MMTRO je osnovan 1922. godine na ideji velikog vođe VMRO Todora Aleksandrova.
Svrha organizacije je podići bugarsku nacionalnu samosvijest, u smislu srpske politike asimilacije među mladima u Makedoniji. U MMTRO studentima priključili su se 1927. godine, a organizacija je imala vlastite odjelke na sveučilištima u Skoplju, Beogradu, Zagrebu i Ljubjani.
U svibnju iste godine, prva žrtva je bio Dimitar Güzellev iz Doirana, koji je upravo završio filozofiju na povjesničarsko-filološkom sveučilištu u Skopju. U Makedoniji je kasnije uhićeno više od 15 osoba, među kojima su bili neki od vodećih aktivista MMTRO-a: Boris Andreev iz Veleza, Hristo Hadzikimov i Cyril Vangelov iz Velesa, Boris Svetov iz Bitole, Emmanuel Chuchkov iz Šita, Toma Petrov, iz Skoplja, Dimitar Pjakova, Dimitar Pjakova.
U srpskim tamnicama, uhićeni su izloženi srednjovjekovnom mučenju. Njihove glave su smrskane, metalne šipke su im gurnute ispod noktiju, glave su im bile zategnute na škripcu, a ruke i prsa su spaljena, odnos kao prema vukovarskim zarobljenicima.
Javnost je potresena mučenjem makedonskih studenata i dok se proces vodio na sudu osvanuli su natpisa : “Srbi idite u Šumadiju, a Makedonija je bugarska” na zidovima u Skoplju.
Odvjetnik mladih mučenika je bio dr. Ante Pavelić budući vođa hrvatske revolucionarne organizacije Ustaša. Europa je pratila ono što se događa u Skoplju, a vodeća zapadna izdanja prenosila su sudski proces.
Unatoč odličnom branjenju Pavelića, članovi MTRO-a osuđeni su na dugogodišnji zatvor, između 5 i 30 godina, a najteža kazna je za Dimitara Đuljeva.
U povijesti borbe za slobodu makedonskih Bugara, zlikovci su rijetko kažnjeni.
Šef Ivan Mihailov iz VMRO-a zaprijetio je smrtnom kaznom Veliemiru Preliću – tužitelju koji je vodio suđenje i odgovoran za nehumano mučenje studenata.
Kaznu je 13. siječnja 1928. godine izvela bombašica Mara Bunneva, koja je ubila Prelića na Kamenom mostu Skoplju. Da ne bi pala u ruke Srba, Bunneva je pucala sebi u prsa i umrla dan kasnije. Na pitanje zašto je ubila Prelića, junakinja odgovara: „Zbog mučenja koje je počinio nad mojom braćom studenatima. Zato što volim oca.
97 godina nakon procesa u Skoplju, premijer današnje Sjeverne Makedonije Mitzkoski najčešće je govorio protiv Bugarske, tvrdeći kako potonja blokira put Skoplja ka EU zbog problema iz srednjeg vijeka? Nije jasno da li ta stajališta makedonskog čelnika pružaju potporu domaće javnosti, međutim, on je svakako svjestan da je njegova zemlja dužna okončati krivotvorenje bugarske povijesti, u skladu s Ugovorom o susjedstvu 2017. Isti sporazum predviđa zajedničke proslave datuma zajedničke povijesti Bugarske i Makedonije.
A evo pitanje: Zašto dvije zemlje nisu odredile datum u kojem se može poštovati sjećanje na žrtve srpske represije?
Zašto umjesto takvog dana, Skopljanski režim obilježava dane sjećanja na srpsku okupaciju u Makedoniji kao nešto bitno i dobro?
Zašto Bugarska ne postavlja to pitanje, nego je u svojim unutarnjim političkim borbama? BGNEIS izvor
HOP
HOP -portal na Telegramu
