Otvoreno pismo Senjskom muzejskom društvu
Zašto Senjsko muzejsko društvo inzistira na nevažnom i neutemeljenom navodu o prvenstvu Senjske tiskare u Hrvatskoj?
Senjsko muzejsko društvo
n/r predsjednik
prof.dr.sc. Miroslav Glavičić
Milana Ogrizovića 5
53 270 Senj
Poštovani profesore i predsjedniče Društva,
primite iskrene čestitke na 74 godine postojanja Senjskog muzejskog društva (dalje u tekstu: SMD), radi se vjerojatno o jednoj od najstarijih hrvatskih kulturoloških udruga i to je vrijedno svake pažnje i podrške. Ako se ne varam dogodine SMD slavi i 60 godina objavljivanja Senjskog zbornika – znanstvenog časopisa koji se etablirao kao jedan od najcjenjenijih časopisa za povijest i kulturu Senja, Like i šire. To su činjenice na kojima Vam treba čestitati i kojima se SMD može ponositi.
O važnosti i vrijednosti grada Senja u kompletnom kulturno-povijesnom životu Hrvata i Hrvatske na ovim prostorima ne treba trošiti riječi, radi se o jednom od kulturološki najbogatijih gradova u nas. Tako ste između cijelog niza događanja koja krase Senj i Senjane, ovih dana u Senju obilježili i 530. obljetnicu osnivanja Senjske tiskare. U njoj je 1494. godine otisnut Senjski misal kako je općepoznato iz njegovog kolofona – čime je počela era tiskanja inkunabula u gradu Senju i potrajala koliko danas znamo do 1508. godine. I to je vrijedno svake pažnje i poštovanja kako u Senju, tako i u cijeloj Hrvatskoj.
Zbog svega navedenog mišljenja sam da Senju niti SMD-u koji baštini senjsku povijest i kulturu nije potrebno inzistirati na nedokazanim i nepotvrđenim pseudo činjenicama, tim više što Vas novija istraživanja potvrđeno demantiraju. SMD u svakoj prigodi javno ponavlja netočnost, na koju sam više puta upozoravao na društvenim mrežama, no bez ikakve reakcije. Stoga se nadam da ću na ovaj način privući Vašu pažnju, ali i pažnju šire hrvatske javnosti na ovaj problem. Citiram opetovanu i više puta javno napisanu netočnost SMD-a: „Senjski misal je prva inkunabula za koju je pouzdano utvrđeno da je tiskana na hrvatskom tlu.“ Nekada to ide u sličnim varijantama, niže prilažem prvi primjer s Vaših FB stranica, drugi iz medija.
Ovdje je iznimno problematično i sporno sljedeće: Iz tvrdnje da je Senjski misal prvi otisnut na hrvatskom tlu slijedi logički zaključak kako šest inkunabula koje prethode Senjskom misalu nisu otisnute na hrvatskom tlu.
Dvije od njih otisnute su izvan svake sumnje u Veneciji: Ispovid iz 1492. i Baromićev brevijar iz 1493. godine. Ali i na njima su radili Hrvati glagoljaši, jer tko bi drugi u to vrijeme mogao zrcalno slagati slovo po slovo u tiskarsku prešu na nepoznatom pismu – glagoljici i nerazumljivom jeziku – hrvatskom, osim Hrvata glagoljaša? Ispovid su slagali fra. Matej Mastilić Bošnjak i fra. Stjepan dok je kanonik Blaž Baromić radio na – po njemu nazvanom Baromićevom brevijaru zasigurno puno više od ukoričenja.
Što je s ostale četiri inkunabule koje prethode Senjskom misalu?
Pozivam SMD da predoči hrvatskoj javnosti znanstvena istraživanja kroz koja je utvrđeno da četiri hrvatske inkunabule koje prethode Senjskom misalu nisu otisnute na hrvatskom tlu: Prvotisak iz 1483., dva latinična molitvenika oko 1490. i Kosinjski brevijar iz 1490. godine.1 Ako SMD uzdiže Senjsku tiskaru na razinu koju ona nikada neće i ne može imati – jer peti nikako ne može biti prvi – onda za te tvrdnje SMD mora imati čvrste i znanstveno utemeljene dokaze. A takvi naprosto ne postoje.
Ne čvrsto utemeljeni, već ne postoji niti jedna znanstvenoistraživačka rečenica kojom se utvrdilo bilo što vezano uz navodno tiskarsko prvenstvo Senja u Hrvatskoj ili istraživanje koje je na bilo koji način dokazalo da gore navedene četiri inkunabule koje su otisnute prije Senjskog misala – nisu otisnute u Hrvatskoj. Sve što o tome govore neki autori puka su promišljanja bez jednog jedinog dokaza. Jedno takvo promišljanje jest i ono koje očito citirate, a to je priopćenje Josipa Tandarića iz 1983. godine na doslovno dvije stranice, gdje fra Tandarić kazuje: “Hrvatskoglagoljski misal tiskan 1494. u Senju prva je tiskana knjiga za koju sa sigurnošću znamo da je tiskana na hrvatskom tlu, kako to svjedoči kolofon na kraju knjige.” Potom u radu dolazi transliteracija kolofona Senjskoga misala.
Dakle, kolofon Senjskoga misala – kao što svi znamo – govori da je Senjski misal otisnut u Senju, 7. kolovoza 1494. te da su na njemu radili Baromić, Bedričić i Turčić. I to je to. U kolofonu Senjskoga misala ne piše da je to “prva knjiga za koju sa sigurnošću znamo da je otisnuta na hrvatskom tlu” niti fra Tandarić navodi jednu riječ dokaza ili pokazatelja za takovu tvrdnju. Dakle, taj je rad priopćenje o primjerku Senjskog misala iz knjižnice franjevaca na Cresu. Ništa više, ništa manje. A SMD to uporno citira i koristi kao dokazanu znanstvenu činjenicu. Svatko se može uvjeriti u istinitost ovoga što pišem preuzimanjem Tandarićevog rada [ovdje].
S druge strane, Kosinjsku tiskaru kao recentno i novo doktorsko istraživanje ocijenjeno “summa cum laude” na Zagrebačkom sveučilištu te istoimenu knjigu na 750 stranica, koja je do sada predstavljena na 26 lokacija u Hrvatskoj i vani te prodana u preko 650 primjeraka – ignorirate kao da ne postoji. Lako za to što ignorirate knjigu, no ignorirate rezultate koje ta knjiga donosi. Možemo se ili ne moramo slagati oko razvoja hrvatske inkunabulistike, no kao objektivni znanstvenici znanstvenu literaturu moramo konzultirati i uvažavati rezultate koje ona donosi. Ili moramo ponuditi drugačije rezultate kroz vlastito jednakovrijedno istraživanje. U suprotnom nismo u području znanosti, već smo u prostoru špekulacije.
Smatram da bi nam svima koji se na bilo koji način bavimo glagoljicom, inkunabulistikom i drugim temama zajednički interes morao biti promicanje hrvatske kulture i povijesti te svjetske intelektualne razine Hrvata u doba „Gutenbergove galaksije.“ Tu je potpuno nevažno tko je među tim vrijednim i pametnim Hrvatima bio prvi. Čemu inzistirati na tako nebitnim – u konačnici i netočnim – detaljima i kroz to degradirati ostatak hrvatske inteligencije i hrvatske intelektualne snage na kraju 15. stoljeća?
Stoga kolegijalno i uz dužno poštovanje molim SMD da u svojim pisanjima i javnim nastupima prestane inzistirati na nevažnom i netočnom tiskarskom prvenstvu Senjske tiskare i Senjskoga misala. Time SMD uzima Hrvatima i bez ikakvih dokaza poklanja strancima – predmnijevam Veneciji – četiri hrvatske inkunabule koje prethode Senjskom misalu. Zašto to radimo u današnjoj modernoj Hrvatskoj i time promoviramo panslavističke laži trozupca: Dobrovský, Šafárik i zloglasni2 Kopitar? Trozupca koji nas je prije Srba nazivao pokatoličenim Srbima, negirajući nas kao narod, negirajući naš jezik, povijest i kulturu? Je li vrijedno puhati u njihov rog propale panslavističke ideje i poklanjati četiri hrvatske inkunabule Veneciji bez jednog jedinog dokaza, istraživanja, pokazatelja ili činjenice – samo zato da bi Senjski misal iako peti, ipak nekako za divno čudo bio prvi? Radimo štetu hrvatskoj inkunabulistici.
Ako griješim demantirajte me dokazima i istraživanjima dapače, odmah ću se javno ispričati i prvi čestitati Senju što je prvi.
S osobitim Vas poštovanjem pozdravljam.
dr.sc. Ivan Mance
U Zagrebu, 11. prosinca 2024
HOP -portal na Telegramu