Odgledala psihološku dramu “Konklava”.
Roman po čijem predlošku je film snimljen nisam pročitala /a ni neću/ a film sam odlučila gledati najviše iz razloga jer je naputak katoličke svećenićke klike: obiđite film u širokom luku.
Pa da vidim koji razlog stoji iza istoga.
Film je kontroverzan, scenografija, kostimografija, glazba u pozadini i fotografija fantastično odrađene, glumački tim savršen, Ralph Fiennes je toliko maestralno odglumio da je zaslužio Oscara. I inače volim tog glumca još od kako sam ga prvi put devedesetih godina gledala u “Schindlerovoj listi”. Fantastičan odabir za nositelja glavne uloge.
Radnja napeta, dijalozi besprijekorni, sve za čistu peticu osim samoga kraja koji vam neću otkriti, mada se razvojem radnje kraj filma dao naslutiti već od polovice istog. Kraj filma je krah razuma, promovira transrodnost što meni osobno nikako nije leglo.
Bude li se vatikanska politika prema katolicima diljem svijeta razvijala u tom smjeru /a postoje znaci i nagovještaji da hoće, ne na izborima za Papu nego uopćeno/, ne želim biti dio pobornika iste.
Pogledajte, vrijedi gledanja, tjera na razmišljanje i preispitivanje koliko je svatko od nas čvrst u vjerskim odrednicama koje nas obilježavaju kroz život i donose li nam ova luda vremena u kojima živimo neka nova pravila koja nam vjeru mogu poljuljati iz temelja.
Kako god, za mene je svećenstvo oduvijek bilo odvojivo od vjere u samoga Boga, svećenici su samo ljudi, radnici u crkvama, obavljaju svoj posao kao službenici Božji na zemlji. I ne smatram ih nikakovim svecima.
Moja je preporuka: pogledajte film.
Renata Janc
HOP
