Nakon Božičnih gastronomskih užitaka za vaše tijelo, imamo nešto i za vaše oči i dušu:… poslije166. međunarodnih i domačih izložbi slika Velimira Trnskog, prestižna galerija Kranjčar organizira prvu izložbu crteža. Predgovor u katalogu je napisala Draženka Jalšić Ernečić, viša kustosica.
Otvaranje je predviđeno u petak, 27.12. 2024. u 19 sati a izložba će trajati do 11.01.2025.
VELIMIR TRNSKI je rođen u Podravini 1947 godine.
Diplomirao je na ALU u Zagrebu 1971. i specijalizirao grafiku na Rietveld akademiji u Amsterdamu 1972. Do sada je realizirao 166 domaćih i inozemnih izložbi, sudjelovao na brojnim grupnim izložbama, od kojih su najpoznatiji Saloni na Art Capital u Grand Palaisu, največoj svjetskoj galeriji u Parizu. Galerija Romanet iz Pariza mu 1988 g. izdaje prvu monografiju, a Muzej Varaždin drugu 2011 g. Postoji i nekoliko filmova o tom autoru. Slike mu se nalaze u privatnim kolekcijama svih većih svjetskih gradova. Najveća zbirka je u Den Haag-u sa 41 njegovom slikom, a kolekcija od 17 velikih crteža SWEET PAIN i 9 slika se nalazi u Eissenstadtu pored Beča. Član je udruge slikara Pariza MDA, HDLU i zaklade Taylor iz Pariza. Međunardno je priznat i nagrađivan autor.
Najvažnije nagrade:
2020.
SENGHOR DES ARTS, Pariz (slikar godine)
MAXIME JUAN, Pariz, nagrada za crtež, Zaklada Taylor, ART CAPITAL, Salon crteža I akvarela
MENTION, Pariz, Salon Francuskih slikara, ART CAPITAL
2021.
MARYSE ANDERBOUHR, Pariz, nagrada za pejsaž, Zaklada Taylor
Velimir Trnski o sebi :
CRTATI SVOJ ŽIVOT
Po crtežu se, kao zvijeri po tragu, pozna autor.
Kreativnost je za mene način života i pogled na svijet. U stvari, sa tim božjim darom se više vidi, doživljava i razmišlja nego prosječno. Nama stvaraocima je dužnost da dokumentiramo, ukazujemo i komuniciramo s ljudima i istinom, subjektivnom i objektivnom.
Risati svoj život je gorko slatka istina, unutarnje ogledalo i zamka iz koje nema izlaza. To je putovanje zbog putovanja, a cilj nije važan.
Mislim da klasičan crtež nije mrtav, nije za zaboraviti i da tu ima još dosta toga za istražiti. Proučavajući Durera, Rembrandta i Leonarda došao sam do zaključka da im je ponestalo vremena. Bili su već u svoje vrijeme izvan vremena ili su otišli u budućnost, a nisu stigli završiti započeto.
U crtežu pak ima nekoliko kolosijeka, nekoliko tajni. Prvo se mora živjeti i doživjeti…onda vidjeti…onda naučiti ili razviti od Boga dan talent. Nekome leži pero i tuš, a nekome obična olovka. Danas to može biti rapidograf ili penkalo ili još bolje tzv. “Pilot” moderne kemijske olovke, Ugljen, pastel i onda sve to uz vodu i kist. Zadnje se pojavljuje …”ancre digital” ili “digital ink”. To je opet samo produženi alat ili likovno sredstvo koje rabi kompjutorski program, da bi autor crtao po ekranu ili ga taktilno dodirivao prstom i ostvarivao svoju kreaciju.
U samom crtežu, ako ste dovoljno vješti (ako ste dovoljno ovladali tehnikom…bilo kojom) slijedi novi korak, otvara se novi prozor. Vaš vlastiti rukopis vas vodi i otvara nove puteve i nova rješenja. To je tajna , koju rijetki otkriju…..nešto kao kad gledate savršenog muzičkog virtuaoza koji sa lakoćom svira bez nota i uz to komponira…stvara, a zanat ga ne zamara.
Znači uopće nije važan motiv, nego ta snaga i ljepota crteža koji može osmisliti u darovitoj ruci, nove oblike, nove sadržaje i nove poruke. Recimo to jednostavno…Leonardovi anatomski creži nisu samo medicinske zabilješke nego ( ponekad) i prava umjetnička djela…ili kad vidite crteže koji vam se sviđaju, a neznate zbog čega, ili još bolje ne vidite u njima nešto prepoznatljivo, a opet su dobri. Kao u prirodi…neki oblik koji ne prestavlja ništa a ima ljepotu.
Umijeće crtanja linijom izgleda jednostavno, ali ima tu jedna granica, koju samo rijetki među nama mogu proći i onda se otvara čudni likovni svijet crnobijelosivih linija a istovremeno pun boja, muzike, tri dimenzija i ne bojim se reći izvan vremena je.
