Hamas delendum est
Vraćajući se nacističkoj hunti u Tel Avivu, na političkoj i vojnoj razini, operacija Netaniahu-Lieberman morala je uspjeti tamo gdje je operacija “Lijevano olovo” propala: eliminirati Hamas sa scene. Prilika je postala privlačnija slabljenjem Muslimanskog bratstva u cijeloj regiji, čiji je Hamas dio, a time i težinom Katara kojemu se Hamas, odvučen svojim vodstvom u inozemstvo, povjerio, ako ne i prodao. Druge poteškoće za MB dolazile su od vojnog debakla u Siriji i kod kuće turskog Erdogana.
Novi međunarodni kredibilitet koji je Palestina stekla s Fatah-Hamasovom vladom nacionalnog jedinstva, promatračem u UN-u, koja je okončala rascjep koji je potkopao ulogu Abu Mazenovog režima i razbio društvenu koheziju, morao je biti uništen. PA Fataha i Mahmuda Abbasa, koja je dala tako dobar dokaz u geostrateškoj i represivnoj suradnji s izraelskim Gestapom (čak iu tekućim događajima, gdje je svojom policijom pridonijela slamanju svakog prosvjeda), također će biti bolja međunarodna sugovornik je uključio i većinski (na prošlim izborima) Hamas, ali okupatoru je draži bio ukroćeni Fatah Abu Mazena, s pratećim skupinama bez glasa i bez kičme i bez balast jedne borbene organizacije, teško naoružane i podržane od naroda, poput Hamasa. Stoga “Hamas delenda est”, s masovnim uhićenjima na Zapadnoj obali, s istrebljenjem Gaze, s infiltracijom nekih od iskusnih džihadista na djelu u susjednim zemljama.
Tupi poput zombija, konkvistadori uvijek rade istu psihološku pogrešku. Oni vjeruju da će, pobijedivši zemlju, sankcijama, kampanjama demonizacije, raznim teroristima, obojenim revolucijama i građanskim ratovima, bombama, ljudi pokleknuti i okrenuti se protiv snaga koje pružaju otpor. Tako bi u palestinskom slučaju trebalo okončati, na radost neprijatelja i “posrednika” Al Sisija, smrtnog neprijatelja Bratstva, i Tonyja Blaira, genocid testiran na područjima naseljenim neugodnim muslimanima (SAD ipak oklijeva Muslimansko bratstvo bili su njihova prva karta za regiju). Umjesto toga,. kao što nije uspjelo u Iranu, Venezueli, Siriji, Rusiji, tako ne funkcionira ni u Palestini, ako je istina, kao što je dokumentirano i posvjedočeno, da na Zapadnoj obali Hamas nikada nije bio tako popularan i, unatoč šakali, sukubi i idioti koji inzistiraju na predaji terorista Hamasu i kruženju između Izraela i Palestinaca, mučeničko stanovništvo Gaze raspršeno među ruševinama, nakon 9 godina neviđene patnje, kaže da, ispaljivanjem raketa, Hamasu ide dobro. Sve dok se opireš, živ si. Sve dok osvajač okupira i siluje zemlju Palestine, čak i Povelja UN-a dopušta pucanje. I to se odnosi na cijelu Palestinu.
Izrael bi, kad je riječ o energentima, bio suh kao sipina kost. Ono što im irački Kurdi sada jamče preko naftovoda Kirkuk-Haifa tek je curenje u usporedbi s potopom koji bi mogao stići eksploatacijom ugljikovodika u istočnom Sredozemlju, između Gaze i Cipra. Uz Izrael, vlasnici bi bili Sirija, Libanon i Gaza, od kojih potonja pod zemljom krije i veliko nalazište nafte. Ali Izrael ima pravo, po Jahveovoj volji i američko-izraelskoj odluci, na cijeli plijen. Vidjet ćemo s ostalima, u međuvremenu ćemo početi micati Palestince s puta. Ne ostavljaju mu ni vodu, a kamoli plin.
Izvor Fulvio Grimaldi
