Kina, Rusija i SAD
Anna Von Reitz
Prvo, provjera stvarnosti. “SAD” uknjiži oko 23 milijarde u realiziranom bruto domaćem proizvodu (BDP) godišnje; Kina bruto iznosi oko 17-18 milijardi milijardi godišnje u BDP-u.
Ako dodate BDP zemalja NATO bloka zajedno s američkim BDP-om, nailazite na broj oko $35 milijardi godišnje, ili otprilike dvostruko kineski BDP.
Nijedna druga država, s izuzetkom Indije, nije ni u utrci. Rusija, na primjer, ima BDP od oko 1,5 milijardi.
Dakle, Zapad još uvijek dvostruko veći u produktivnosti od Kine, unatoč ogromnoj radnoj snazi Kine, i unatoč mamutskom zapadnom ulaganju u kinesku infrastrukturu i industrijski kapacitet u posljednjih četrdeset i više godina.
Ukupna produktivnost radne snage u svim sektorima neprestano se povećava, uglavnom kao rezultat tehnološkog napretka, ali što se tiče ukupne ekonomije, poanta je: vrijednost ove povećane produktivnosti nije podijeljena s radnicima.
Ne, nije.
A ulaganja u druge zemlje osim Kine bila su minimalna.
Stvarna plaća i / ili plaća radne snage prilagođena inflaciji – odnosno koliko će vaš novac ili kredit zapravo kupiti na tržištu – – nije povećana od 1978. godine.
Razmislite o tome. Ekonomija usmjerena na produktivnost geometrijski se proširila, ali vaša kupovna moć na tom tržištu nije prešla ni centimetar u 47 godina.
Cijela vrijednost od vašeg povećanja produktivnosti u istim godinama, prešlo je samo izravno u blagajne korporacije, gdje se financirala ekspanzija industrije i rekordni bonusi na izvršnoj razini, i dioničarske povlastice — i, naravno, jednodušno ulaganje u tehnologiju, tehnologiju i više tehnologije.
To je zato što je povećanje produktivnosti koje usmjerava svu ovu dobit, došlo od tehnoloških ulaganja. Korporativni menadžeri prirodno su usredotočeni na dobivanje maksimalne moguće koristi od tehnološkog napretka, a to je pokrenulo inače lud i nepotreban fokus na robotiku i umjetnu inteligenciju.
Ta nejednakost i “mrtvačko ograničenje” kupovne moći zaposlenika, je posljedica ne nagrađivanja zaposlenika zbog njihove povećane produktivnosti, zajedno s endemskom inflacijom uzrokovanom sustavom Federalnih Rezervi, i lihvarstvom banaka općenito, te neumjerenim troškovima tehničkog razvoja, uzrokuje fenomen, da “bogati postaju bogatiji, a siromašni postaju siromašniji” .
Zamislite samo što će se dogoditi ako radnik može proizvesti sto puta više nečega u satu, nego što je mogao proizvesti prije deset godina.
Sto puta je produktivniji, ali plaća mu je ista, bilo da proizvodi jedan ili stotinu nečega na sat.
Vrijednost cijele ove promjene u produktivnosti ide tvrtki. Radnik ne dobiva ništa više za svoj rad, iako proizvodi sto puta više proizvoda na sat.
Vrijednost radnog vremena u pogledu produktivnosti naglo je porasla, ali ono koliko je radnik dobio za svoje vrijeme, zaglavilo se 1978. godine.
I ne samo to, nego je potrebno i manje radnika u tehnološki izmučenom svijetu.
Što je prije trebalo stotinu radnika na montažnoj liniji, sada je potreban jedan.
To je jedina “prevelika populacija” s obzirom na to, a jedini razlog zbog kojeg je ta prenapučenost problem za gurače novca, je taj što će možda morati platiti više troškova socijalne skrbi, i možda će morati platiti više radnicima koje zapošljavaju.
Ovu situaciju su trebali riješiti sindikati rada u javnom i privatnom sektoru, tijekom ere tehnološke izgradnje, ali nisu. Možda su bili mrtvih mozgova. Možda su otkupljeni.
Korporativni i industrijski lideri izjasnili su se o svojoj opremi i troškovima razvoja i pokušali opravdati ne dijeljenje dobiti od povećane produktivnosti s radnicima, ali dosadašnji porast produktivnosti nadmašuje troškove kapitalnih ulaganja u većini industrija, koji su jedini očigledan razlog za nastavak bruto nejednakosti, je obična stara kratkovidna pohlepa.
Ta je pohlepa posebno bezumna, jer su industrijalci i korporativni subjekti imali samo simboličan monetarni sustav, zasnovan na tome da ne plaćaju ništa od vrijednosti, za rad i robu.
Ponovno pročitajte: sustav “zakonskog sredstva plačanja” omogućio im je trgovanje komadima papira ili pukim znamenkama na računalnoj knjizi banaka, za rad i robu. Ovaj takozvani monetarni sustav bio je krajnja prijevara nešto za ništa, ali počinitelji, takozvane Federalne Rezerve i pridruženi prijatelji Centralne banke, uspješno su se pretvarali da su “naša” vlada, a koristili policiju i vojnu silu da nametnu ovaj lažni novčani stroj živim ljudima, po boji zakona.
Dakle, u posljednjih 112 godina ti berači trguju nečim bez ujednačene vrijednosti u zamjenu za rad i robu, i provlačili to točno pred našim nosom. Ovo je, također, još jedan kratkovidni i pohlepni neuspjeh, da se bogatstvo podijeli s radnicima kojima su cijelo ovo vrijeme bili prevareni.
Drugo, kako se povećava socijalni i ekonomski jaz uzrokovan ovim neuspjehom da se podijeli dobit od povećanja produktivnosti, a pošto je pravo bogatstvo istjerano iz svjetske ekonomije, takozvanim sustavom Federalnih Rezervi, inflacijom uzrokovanom novčanim lihvarstvom, što dodatno narušava kupovnu moć radnika, koji su univerzalno bili pod utjecajem ove ogromne prijevare i pronevjere.
Ovi kombinirani učinci donekle su maskirani dostupnošću lakog kredita; ljudi su pozvani da se zaduže kako bi nadoknadili ove skrivene gubitke koji utječu na njihovu osnovnu kupovnu moć, a mnogi su podlegli i pogoršali svoju situaciju, i pokrenuli nepremostive dugove koji se moraju vratiti s kamatama.
Ponovno lihvarenje banaka.
Ne može se posuditi svoj izlaz iz duga, pogotovo kada vaši troškovi i dalje eskaliraju, a kupovna moć ostaje ista, tako da neminovno dolazi do stvaranja kreditnih „mjehurića“, i ljudi počinju ne-plaćati kredite, kreditne kartice i hipoteke. U takvom sustavu nema drugog mogućeg matematičkog rezultata.
Treće, pa evo nas tu.
Zahvaljujući tehnološkom napretku, dio smo jedne od najproduktivnijih radnih snaga koja je ikada postojala, ali zahvaljujući korporativnoj pohlepi i kratkovidnosti, neznanju sindikata, i praksi lihvarenja, gledamo na kreditni kolaps, koji će također pokrenuti kolaps tržišta.
Kina, koja je upola produktivnija nego i SAD, također gleda na kolaps kredita kao rezultat svih tih istih faktora koji utječu na njih, i zbog osebujne kineske šeme prijevara koju su vodili poduzetnici prevaranti, koji su prodavali opcije hipoteka na kućama i stanovima, koji još nisu bili izgrađeni.
Neki kineski radnici već dvadeset godina plaćaju protuvrijednost mjesečne hipoteke za svoju “novu kuću”, i još uvijek se ne mogu u nju useliti.
Kako ova situacija utječe na milijune ljudi, ona se neminovno vratila kući Xi vladi, i napokon poduzetnicima i bankama koje su radile na ovoj prevarantskoj ekspanziji.
Dakle, dok su milijuni radnika na Zapadu pretrpjeli okrnjenu i stagniranu moć zarade na rastućem potrošačkom tržištu, vođenom vlastitim povećanjem produktivnosti, oni sada ne ispunjavaju obaveze zajmova svih vrsta, samo zato što je njihova kupovna moć na tržištu tako ozbiljno erodirala tako dugo, a njihovi kineski kolege ne ispunjavaju svoje obaveze i smanjuju gubitke hipotekarnih ulaganja, na koje su se oslanjali kao sigurno ulaganje za svoje obitelji i svoju budućnost.
Pročitajte to kao: zaglavili smo u plaćanju hipoteka koje nismo dugovali, ali barem smo mogli živjeti u kući dok smo plaćali hipoteku i kuća je bila stvarna, a ne samo nacrt i zamišljeno mjesto.
Pozornica je sada postavljena za najveći kreditni i tržišni kolaps u svjetskoj povijesti, kao rezultat lubanje glupih (ali bogatih) ljudi, čiji je jedini cilj u životu bio zaraditi što više novca, i prikupiti što više bogatstva (zemljišta, plemenitih metala, vlasništva nad kapitalnom imovinom) za sebe.
Unuci pljačkaških baruna iz 19. stoljeća koji su stvorili ovaj sustav, nikada nisu imali mozga da to sve shvate, već su jednostavno održavali stroj da se kotrlja. Apsolutno nisu shvatili ekonomiju velikih razmjera, niti kako stvoriti stabilnu, dugoročnu, korisnu svjetsku ekonomiju, a ekonomisti koje su angažirali da ih savjetuju bili su u beznađe još nestručniji.
Peto, prije nego što nastavimo s projiciranim vrhuncem ove situacije, želimo istaknuti da su sve ove blesave gluposti koje predstavljaju Rusiju kao prijetnju, smiješne.
Rusija ima puno resursa i puno zemlje i puno ljudi; ti su ljudi nevjerojatna sila zbog svojih moralnih, intelektualnih i energetskih dobara, ali u smislu da su raznolika ekonomska sila, ne, Rusija se provlači jer ima puno plina i nafte, i zato što je zapadnim silama uspjela zaobići sankcije, i krađu svog novca za investicije, od strane Zapada.
Rusija se morala boriti još od 1920-ih na kratkom kraju argumenta, oružje protiv masla. Morali su usipavati velike dijelove ostvarenih zarada u svoju obrambenu industriju, kako bi se odvratili od prijetnji i ljepljivih prstiju NATO kriminalaca.
Također želimo istaknuti da je jedini razlog zbog kojeg se čini da je Kina neodlučna prijetnja, zbog velikog stanovništva i ekonomske produktivnosti – i da skok produktivnosti i sve veći porast kineskog BDP-a, posebno zbog ulaganja od strane Zapada, i izvoza zapadnih poslova i industrije u Kinu.
Ako je Kina čudovište, to je čudovište koje su stvorili ti isti stari paraziti – i to su učinili iz vlastitog osobnog interesa, ne iz Kineskih, pa tko je odgovoran za uočenu kinesku prijetnju?
Isti stari nekompetentni, iskrivljeni, sebični, odvratnih paraziti, koji su uzrokovali sve ostalo.
Nalazimo “Veliku Britaniju” na dnu hrpe pasjeg izmeta, opet, monotono, zajedno sa svojom lakejskom plaćeničkom franšizom, Britanskim Teritorijalnim Sjedinjenim Američkim Državama, Incorporated, gurajući ovu sporu olupinu od vlaka.
Britanci i njihova trula banka sa sjedištem u Šangaju, HSBC, imali su kritičnu ulogu u varanju istočne hemisfere, baš kao što su oni i njihovi prijatelji u Vatikanskoj banci, imali presudnu ulogu u varanju zapadne hemisfere.
Pojavili su se da ogule Kinu s jedne strane, i utvrditi je kao povratni položaj za sebe – – novog domaćina za parazite, s druge strane, baš kao što su to učinili s trgovinom opijuma, ali ovaj put su doveli Ronald-a Reagan-a sa sobom.
Dokumentirali smo sporo puzanje ovog Parazita – koji je zapravo religija koja doslovno obožava novac kao svog idola – – kao što se kretala po stranicama povijesti, od Krete i Kralja Minosa, do Akkadijana i Hykksosa, do Babilona, Levanta, Troye i Carthage, u Rim, od Rima do Engleske i Cornwalla i Španjolske, i naravno, u Portugal, središte ovih Feničana nekoliko stotina godina, dok im Moorsi konačno nisu pokazali izlaz.
Ovaj se parazit kreće prema zapadu posljednjih nekoliko tisuća godina, a njegov trag sluzi slijedi predvidljivi obrazac. Baš kao i svaki parazit, tiho isisava svog domaćina dok ga ne isiše, a zatim kreće dalje.
Paraziti su ciljali našu zemlju nakon Revolucionarnog rata, a mi smo nesvjesno postali domaćini za njih; do 1980-ih, međutim, stvari su im postale malo vruće i započeli su svoj napor da Kinu učine svojim novim sjedištem i preferiranim proizvodnim središtem.
Oni su odvodili našu industriju i tešku i laganu u Kinu, već pedeset godina, a Kina je zagrizla mamac – – ali, da budemo fer, bili smo dovoljno glupi da smo Britance pustili na ulazna vrata samo nekoliko godina nakon revolucije.
Došli su kao pružatelji vladinih usluga, i ovdje su ostali, uporno nas isisavajući cijelo vrijeme, promovirajući rat za profit, koristeći naše resurs i koristeći naše vojnike i mornare kao jeftine plaćenike, dok su istu staru igru vodili iz Londona i Rima.
Mi, Amerikanci, nesvjesno smo bili njihov izlog trgovine i mišići.
Zato su Amerikanci širom svijeta postali omraženi. Zato komentatori vijesti na BBC-u uvijek trpe kako bi opisali loša djela i loše korporativne politike vlastite vlade, kao nešto što su učinili “Amerikanci”.
Šesto, u ovom je trenutku jedino razumno učiniti samo-kolaps starog sustava, i zamijeniti ga nečim poštenim i utemeljenim na činjenicama, vratiti radnicima udio stvarnog bogatstva koje je unovčeno, otpisati lažne dugove, a također početi vraćati sav prisvojeni kredit, koji je u stvari platila radna snaga.
Ono što se događa umjesto toga, je da se isti stari paraziti bore za zadržavanje kontrole, usvajanje gore navedenog dijela ovog programa, pokušavajući zadržati prste u kolaču, plutajući potpuno novi sustav “digitalne valute” koji i dalje pokušava trgovati šemom nešto za ništa, prema “zakonima o zakonskom sredstvu plaćanja”, i posljednje, ali ne najmanje bitno, razvijanje čitave ogromne “narative” o podmitljivim i odvratnim uvjerenjima i “religiozne” prakse novčanog kulta.
Novčani kult potisnut je mnogo, mnogo puta.
Uništen je na Kreti i Babilonu, uništen u Akkadiji, uništen u Levantu, uništen u Kartagi, a klasični Rim ga je tako snažno potisnuo, da mu je trebalo tisuću godina da ponovno pomoli svoju ružnu glavu.
Novčani kult je drevna i odvratna religija koja se temelji na idolopoklonstvu, uporabi droga, i “ljudskim žrtvama” i izopačenim seksualnim nagonima, i ucjenama. Uglavnom ucjenama.
Idolopoklonstvo je samo po sebi razumljivo. Prodaju nas, lakovjernu javnost, njihove “grobne slike” umjesto stvarne robe i stavljaju robu u džep.
Ako je netko ovdje toliko mentalno uskraćen da to ne može vidjeti, vrijeme je da zastane i stvarno razmisli o stvarnoj istinskoj “vrijednosti” svih onih sličica u našim džepovima, zvanih novčanice Federalnih Rezervi i EURO, itd. I shvati da nisu dobre ni kao toaletni papir, ili gorivo za lomaču.
Ipak, ako ste (žrtvovali) svoj rad i robu u zamjenu za ove “simbole vrijednosti” – to jest, idole, i sve više zaokupljeni pokušajem da zaradite više tih bezvrijednih kuglica, jer uostalom, niste imali povišicu od 1978. godine.
Takozvane “digitalne valute” koštaju NJIH još manje da ih proizvedu, i nude NJIMA više profita, i zato nam žele gurnuti digitalne valute, istodobno kad će novinski mediji galamiti doista gadne detalje svojih “vjerskih” vjerovanja.
Sveukupni napor bit će postavljanje izgleda i uvjerenja da postoje dvije strane ove jezive okolnosti – – “dobra” vojska (koja djeluje za bankare) i “loši” bankari koji će biti zaokruženi i ubijeni, kao više žrtava Bogu Novca — koji zapravo ne postoji.
Ako ovo sve zvuči kao bizarno bacanje nekih drevnih gluposti ukorijenjenih u animalističkim praznovjerjima i prevarama koje su možda zavarale pretpovijesnog čovjeka, u pravu ste. Problem je u tome što nas je u to doba zavarao isti taj stari budalaš.
Ako nismo oprezni, ponovno ćemo se zavaravati.
Trenutno se takozvana Savezna Vojska sprema za pokretanje navodno novog i glupog “monetarnog sustava”, hvaljenog Kvantnog Financijskog Sustava.
Problem je što vojska više nije vojska i ne djeluje ni za jednu nacionalnu vladu.
Vojska (da, “naša” vojska) radi za frakciju istih ljudi koji su stvorili cijeli ovaj nered, a sve što se stvarno događa jest da ova kupljena i plaćena vojska uspostavlja novu trgovinu za njihove majstore – još iluzorniji i digitaliziraniji monetarni sustav koji se može naoružati protiv pojedinačnih ljudi i poduzeća.
U međuvremenu, frakcija koja kontrolira plaćeničke vojske, zauzeta je žrtvovanjem i uklanjanjem konkurencije, nadajući se da svi nećete vidjeti kroz ovo, i prigovoriti i bojkotirati njihove napore.
Vrijeme je da ih obavijestite, to, ne. Ne padamo na to.
Previše smo puta bili okolo i okolo ovog istog grma. Oni koji se sjećaju prošlosti, neće je sudbinski ponovo proživljavati.
Ono što ćemo prihvatiti, je prijelazni monetarni sustav koji se ne može naoružati, i koji pošteno raspodjeljuje i novac baziran na plemenitim metalima ili drugoj imovini, koja ima stvarnu vrijednost, a koja također raspodjeljuje unaprijed plaćeni kredit živim ljudima na svjetskoj osnovi, kao restitucija za sve račune koje su morali platiti, a koji nikada nisu bili njihovi računi.
To smo stvorili povezivanjem Globalnih Obiteljskih Banaka.
Ako preostali bankari i militaristi žele da im bogatstvo i budućnost budu osigurani, trebaju dobro razmisliti o ovom trenutku, jer sustav koji stvaraju je oružje koje se protiv njih može okrenuti jednako lako kao i protiv bilo koga drugoga. Uvijek postoje dva ruba mača.
I nema razloga pretvoriti bilo koji bankarski sustav u mač, pogotovo ne digitalni bankarski sustav, koji se može hakirati. Dosta igranja i gluposti.
Prelazimo u drugi svijet, ne samo zato što je to dobro i zato što ima smisla, već zato što više ne vjerujemo u novac, ili Djeda Mraza, ili Pakao – – osim možda “Paklo” koji su glupi, sebični, zločinački ljudi, stvorili na ovoj Zemlji, za ništa više od vlastitih perverznih i nemoralnih svrha.
Obavijest Agentima je Obavijest ravnateljima; Obavijest ravnateljima je Obavijest agentima.
Izdao:
Anna Maria Riezinger – Fiduciary
HOP -portal na Telegramu