Ova fotografija je iz Bukavua, grad u Kongu
Ljudi tamo čekaju invaziju, kaos, glad.
Na fotografiji je jutrošnje okupljanje tisuća mladih, koji su najčešće studenti, radnici, obrtnici, ribari, trgovci, starija braća. Klasična filmska scena, bespomoćnog grada s napadačem na vratima, koji je već okupirao i porazio svog “blizanca” Gomu.
“Svatko tko je sposoban držati oružje javi se”, kaže vojnik, “objasnit ćemo ti kako braniti svoje domove i svoje obitelji do posljednjeg mjesta”.
To je produkt zapadnog kapitalizma, Sjedinjenih Američkih Država koje koriste Ruandu kao trojanskog konja na isti način na koji koriste Izrael na Bliskom istoku.
Europska unija čini isto, sa službenim partnerskim sporazumom o rijetkim metalima, preko sredstava za ruandsku vojsku. Iz Kine, naravno.
I kao s desetljećima zlouporabe moći protiv palestinskog naroda (i tibetanskog naroda, i kurdskog naroda…) nitko nam nije rekao, čak ni za medijsku scenu u posljednjim desetljećima, o 7-8 milijuna smrti u ratu s koltanom i kobaltom, potaknutom od strane SAD-a.
“Uobičajeni Afrikanci koji ne znaju živjeti, a međusobno se ubijaju.”
Goma je pala. Strašna paklena situacija u kampovima za raseljene osobe (da, u Kivuu je već bilo 3-4 milijuna raseljenih osoba, prije nego što je dodano zadnjih 400 tisuća).
Ovo su grozničavi sati, kopanje po sebi. Skoro pa sindrom krivnje: što mi radimo ovdje, da barem tamo, zajedno s njima, dijelimo ovu sudbinu?
Ali onda, ako nikada ne budemo imali načina da zaustavimo niti jedan masakr nevinih života na ovom svijetu, što radimo ovdje?
Kazaljke se kreću kroz noć, a ruandsko-zapadni osvajač natovaren našim oružjem, našim cinizmom i našim smiješnim međunarodnim pravom putuje cestom prema Kavumu, zračnoj luci Bukavu, gdje se odigrava posljednji otpor države koje nema, koju nikada nismo htjeli osamostaliti.
Ali nada je živa. Ne ta nada da će se moći pobijediti osvajač. Ali duboko se oduprijeti unutarnjom i ljudskom vatrom sposobnom trajati kroz vrijeme unatoč svemu.
Ako postoji itko tko mora učiti svijet o nadi, onda su to žene, djevojčice, dječaci i muškarci Konga, srca čovječanstva i zemlje. Postoje načini opstanka, iskupljenja, ljudskosti i pravde koji ne podliježu aritmetičkom zbroju povijesnih događaja. Postoji priča između krivih linija povijesti, o zlostavljanjima i pohlepnoj ljudskoj zloći, priča koja MORA imati veću plodnost, unatoč svim izgledima. Mora. Ne ostavljajmo ih same da osjećaju glad i žeđ.
HOP
HOP -portal na Telegramu
