Međunarodna obavijest za javnost: O suverenosti
Anna Von Reitz
Možda nijedno pitanje ne izaziva više nesporazuma od “suvereniteta”.
Postojimo kao suvereni narod, dakle, imamo i suverene nacionalne države.
Suverenitet naroda prenosi se na njih od “Prirode i prirodnog Boga “.
Rođeni smo sa slobodnom voljom i slobodom kretanja.
Možemo misliti što želimo i reći što se usudimo. Nismo vezani nikakvim društvenim ugovorima. Mi nismo dio nijedne veće konstrukcije, osim same Zemlje.
U svijetu ljudi, uspostavili smo naše suverene nacionalne države, poznate kao države Unije, kao posljedicu vlastitog prirodnog suvereniteta.
U međunarodnoj nadležnosti, ostvarujemo suverenitet davanjem suvereniteta od onih koji su već suvereni rođenjem; plovimo pod okriljem klana i naroda koji nikad nije pokoren.
U globalnoj nadležnosti, naši poslovni poslovi osigurani su našim položajem na kopnu i na moru, tako da je u svemu, slobodnom voljom i izborom i pravilom koje se provodi silom oružja, običajima i tradicijom, američki narod slobodan, neovisan i suveren narod.
Kao i nekoliko naših nacionalnih država: Pennsylvania, New York, New Hampshire, Vermont, itd. (Napomena — u starom sustavu nomenklature temeljenom na latinskom, te su države bile stilizirane kao pennsylvania, new york, new hampshire, vermont itd.)
Sav suverenitet ove zemlje pripada njezinom narodu i nekoliko, sada već pedesetak, nacionalnih država.
Naš suverenitet nije povjeren nikakvim kolektivnim instrumentima, kao što su Sjedinjene Države ili Sjedinjene Američke Države. Takvi neinkorporirani instrumenti ograničeni su na zastupanje suvereniteta nacionalnih država kojima služe. Oni nisu suvereni sami po sebi.
Dakle, karakter suvereniteta je autohton po prirodi, usko povezan sa živim muškarcima i ženama koji sami upravljaju svojim životima, i koji zatim usmjeravaju tijek svoje zajedničke vlasti.
Njihov suverenitet u međunarodnim područjima predstavlja njihova neinkorporirana Federacija država poznata kao Države Unije (Ova se Federacija sa stajališta Država Unije smatra Konfederacijom, ali kao Federacija od strane ostatka svijeta).
Države Unije pripadaju državama Unije.
Područja zemlje i tla postoje u trajnom jedinstvu kao prirodna činjenica, tako da suverene države Unije ostaju u vječnoj povezanosti sa svojim državama Unije, pri čemu države Unije izravno predstavljaju vladu nacionalnih država — našu nacionalnu nadležnost, a države Unije predstavljaju države Unije u međunarodnoj nadležnosti.
Niti u jednom trenutku suverenitet naroda niti suverenitet njihovih nacionalnih država ne prenosi se na bilo koji inkorporirani entitet.
Sam uvjet inkorporacije po definiciji je ovisan, nije neovisan i nije suveren.
Nije važno gdje je osnovana (registrirana) osnovana pravna osoba niti je važno tko ili što ju je osnovao.
Zabrana inkorporiranom entitetu koji posjeduje suverenitet ostaje.
Nedavno su ljudi iznosili tvrdnje o suverenitetu u ime stare Savezne Republike, Američkog saveznog podizvođača koji je djelovao prema Ustavu Sjedinjenih Američkih Država, koji je bio ugovor o uslugama izdan 1787. — ali ovaj entitet nikada nije posjedovao suverenitet sam po sebi, i nikada nije izravno predstavljao nikakvu suverenu moć.
Savezna Republika je u potpunosti djelovala na temelju ugovora i provodila ovlasti koje su joj delegirale Sjedinjene Američke Države i Druga konfederacija poznata kao Američke Države.
Znamo da je to istina, jer delegirane ovlasti postoje samo u međunarodnim i globalnim jurisdikcijama.
Način na koji se to gleda je da su suverene države Unije stvorile dvije Konfederacije. Prva konfederacija stvorila je države Unije. Druga konfederacija stvorila je američke države.
To je jasno prikazano u nomenklaturi koja se u cijelosti koristi.
Ustav kojim je stvorena Savezna Republika, Ustav Sjedinjenih Američkih Država, izdan je Konfederaciji Američkih Država, koja je upravljala i nadzirala Saveznu Republiku.
U smislu suvereniteta, Prva konfederacija je izravno predstavljala države Unije u međunarodnoj nadležnosti. Druga konfederacija predstavljala je države Unije u globalnoj nadležnosti.
Ukratko, znamo da je državama Unije bilo omogućeno djelovati u ime država Unije u međunarodnoj i globalnoj areni, jer su to činile pet godina, 1776.-1781., ali kada je Druga konfederacija formirana, preuzela je globalne komercijalne funkcije, a neke od tih funkcija delegirala je Saveznoj Republici.
Dakle, iako su države Unije u stanju obavljati sve međunarodne i globalne funkcije, posao je bio raspodijeljen, pri čemu su države Unije obavljale sav posao u okviru međunarodne nadležnosti, a Države Amerike su obavljale sve poslove u okviru globalne nadležnosti — a Savezna Republika vršila je neke ovlasti koje su im delegirale Države Amerike.
Dakle, izvorni plan je bio da su suverene države Unije stvorile Države Amerike da zastupaju njihove interese i ovlasti u globalnim nadležnosti poslovima, a Države Amerike dobile su ugovor o uslugama poznat kao Ustav Sjedinjenih Američkih Država, i delegirale neke od tih ovlasti Saveznoj Republici.
Imajte na umu da je sva suverena vlast ostala u rukama država Unije.
I Države Unije i Države Amerike samo su “predstavljale” Države Unije —- s Državama Unije koje djeluju u međunarodnim nadležnostima, Države Amerike djeluju u globalnoj (komercijalnoj) nadležnosti.
Savezna Republika vršila je neke ovlasti koje joj je prenijela Konfederacija Američkih Država.
Ne samo da nije imala vlastiti suverenitet, već je posudila sve svoje delegirane ovlasti od Konfederacije Američkih Država, koja je sama bila samo instrument koji je “predstavljao” države Unije, a nije imala vlastiti suverenitet.
Samo narod i njegove nacionalne države imaju suverenitet; svi ostali ovi instrumenti samo “predstavljaju” taj suverenitet u različitim stupnjevima i u različitim nadležnostima.
Kad su Američke Države izgubile kvorum za rad u proljeće 1861., ova složena mreža dužnosti, ovlasti i udruga bila je djelomično uništena.
Ostale su države Unije, relativno neporemećene. Konfederacija Američkih Država nije bila operativna, a budući da je Konfederacija Američkih Država bila neoperativna, bila je neoperativna i Savezna Republika, jer su njezin ugovor držale Američke Države.
Jedini preostali netaknuti instrument država Unije koji djeluju u međunarodnim i globalnim nadležnostima je (s njihovog stajališta) Prva konfederacija koju su formirale njihove države Unije.
Niti Države Unije koje djeluju kao Sjedinjene Države niti Države Unije koje djeluju kao Sjedinjene Američke Države nisu zahtijevale nikakvu rekonstrukciju. Nisu ih onesposobile nikakve okolnosti vezane uz takozvani Američki građanski rat.
Ono što se trebalo dogoditi (i što se na kraju dogodilo) jest da su države Unije trebale iskoračiti u prazninu koju su ostavile američke države. Umjesto toga, lojalni časnici i osoblje koje je služilo državama Unije slučajno su pogrešno identificirani kao “pobunjenici” i progonjeni i lovljeni kao takvi od strane američke vojske generala Grant-a.
Dva preostala savezna podizvođača, oba strana, željela su preuzeti ovlasti i funkcije i imovinu Savezne Republike, pa su iskoristili zbrku koja je proizašla iz takozvanog građanskog rata i proglašenja “izvanrednog stanja” da ih uzurpiraju.
Deset godina kasnije, ti nelojalni strani federalni podizvođači su se samointeresno i službeno uhvatili za Saveznu Republiku koja je poslovala pod imenom “Sjedinjene Države” i prigrabili njen identitet, imovinu i ovlasti za sebe 2. veljače 1871. — dok su i dalje lovili, spaljivali, ubijali i potiskivali službenike stvarne preostale američke vlade.
Dakle, puč se dogodio od strane vlastitih djelatnika, stranih kooperanata, koji su nam ostali dužni “uslugu u dobroj vjeri”.
Države Unije i države Unije i dalje ostaju.
Svjesni plana postavljanja “zahtjeva za napuštanje” protiv sebe i svoje imovine 1998. godine, podigli smo ruke i obavijestili međunarodne i globalne vlasti da još uvijek postojimo i da smo još uvijek ovdje.
To nije izazvalo kraj zaprepaštenja, ali nitko nije mogao dokazati suprotno; usprkos svim izgledima, Sjedinjene Američke Države — naša neinkorporirana Federacija Država Unije — bile su još uvijek žive, još uvijek imale znanja, još uvijek imale osoblje, još uvijek funkcionirale nakon gotovo stoljeća i pol potiskivanja.
Odani časnici država Unije predali su baklju svojim sinovima i kćerima i unatoč više od stoljeća progona od strane britanske vlade i njezinih odvjetnika, mi smo još uvijek ovdje, još uvijek predstavljamo zakonitu i suverenu vladu država Unije.
Otkrili smo nezakonito preobraćanje koje su ovi kriminalci nametnuli našoj zemlji i našem narodu različitim sredstvima prijevare, uključujući cijeli plan političkog pretvaranja američkih državnih državljana u dvojne federalne državljane bez njihovog znanja ili pristanka.
Prije pet godina sazvali smo države Unije na zasjedanje i započeli proces razotkrivanja lažnih registracija i lažnih tvrdnji u komercijali koje su kriminalci koristili kao osnovu za napade, podvrgavanje i krivo okarakteriziranje pojedinih Amerikanaca.
Dok su se Amerikanci “vraćali” jedan po jedan na zemlju ove zemlje, ponovno su naseljavali države Unije, a u isto vrijeme su ponovno naseljavali države Unije.
S pedeset od pedeset država koje su formalno upisane kao države Unije i svih pedeset državnih skupština na zasjedanju, ne postoji nikakvo obrazloženje za tvrdnje Britanskog ili Svetog Rimskog Carstva da su naša zemlja i tlo ispražnjeni. Niti ima opravdanja za tvrdnju da je naša vlada “odsutna” ili “u interregnumu”.
I posebno, nema razloga misliti da preostale strane korporacije koje djeluju kao nasljednice Ustava Sjedinjenih Američkih Država i Ustava Sjedinjenih Država, imaju bilo kakve ovlasti izvan onih koje su im strogo delegirane 1789. odnosno 1790. godine.
Oni sigurno nemaju i ne drže ništa od suvereniteta ove zemlje.
Da budemo iskreni, njihova tvrdnja da posjeduju imovinu izvorne Savezne Republike koja je poslovala kao “Sjedinjene Države” od 2. veljače 1871. bila je čin namjerne i koristoljubive izdaje i prijevare. Savezna Republika pripadala je Američkim Državama, a Američke Države pripadale su Saveznim Državama — a ne Britanskom teritorijalnom saveznom podizvođaču. I oni su to znali.
Države Unije su još uvijek imale Države Unije koje su djelovale u međunarodnim i, ako je bilo potrebno, globalnim nadležnostima, u vrijeme kada su ovi špekulanti iznijeli svoje zahtjeve i započeli svoje divljanje reketiranja i rata za profit — doslovno — u naše ime.
Još uvijek smo ovdje, još uvijek predstavljamo našu uobičajenu i zakonitu vladu, koja je superiorna u svakom pogledu bilo kojoj stranoj profitnoj korporaciji koja djeluje kao savezni podizvođač. Naša američka vlada ima presedan, viši zahtjev, i zakonit i pravni status.
Ako bilo koji entitet na Zemlji ima pravo zahtijevati i upravljati našom Saveznom Republikom, to je naša Federacija država i države Unije, koje stupaju u prazninu koju su ostavile američke države.
Znamo da su države Unije kompetentne funkcionirati i u međunarodnom i u globalnom kontekstu, jer su to već učinile od 1776. do 1781. Nepostojanje Konfederacije Država Amerike stoga nije prepreka sposobnosti naše vlade da funkcionira, i nikada nije bila.
Isto tako, lažne tvrdnje koje je iznio Kongres SAD-a 2. veljače 1871. ništavne su i nevažeće za prijevaru i zlouporabu povjerenja; ti isti zlotvori koji su nam dužni “uslugu u dobroj vjeri” bili su potpuno svjesni činjenice da su i Države Amerike i Savezna Republika koje posluju kao “Sjedinjene Države” pripadale Državama Unije i bile podložne administraciji Država Unije.
Ova bajka o tome da je naša vlada ikada bila “odsutna” ili “u međuvladavini” bez sumnje su samo puste želje od strane onih britanskih teritorijalnih počinitelja odgovornih za ovaj nered, koji se još uvijek nadaju da će sebe i svoje strane vjerovnike častiti našom supstancom, ali to samo po sebi nije istina.
Vlada, za i od naroda neke zemlje, ne nestaje tako lako smrću ili potiskivanjem jednog vođe, ili jedne birokracije. Takva Vlada izdrži. Prilagođava se. I na kraju pobjedi.
Kao što sama Istina ostaje, tvrdoglava pred vremenom i okolnostima, ostala je i naša Vlada.
U najboljem je interesu ove zemlje i cijelog svijeta, da naša američka vlada preuzme zapovjedništvo, i da preostali inkorporirani pružatelji usluga koji su služili kao nasljednici ugovora prema Ustavu Sjedinjenih Američkih Država i Ustavu Sjedinjenih Država, prestanu i odustanu od bilo kakvih izvanrednih ovlasti i u potpunosti se pridržavaju ograničenja ugovora koji im daju oblik.
Iz naše perspektive, mi služimo državama Unije u međunarodnim i globalnim nadležnostima, a države Unije su zakoniti vlasnici i operateri Država Amerike koje su posjedovale i upravljale Saveznom Republikom poslujući kao Sjedinjene Države.
Dok smo bili fizički potisnuti i spriječeni da iznesemo zahtjeve država Unije 1871. godine, britanski teritorijalni podizvođači koji djeluju kao Kongres SAD-a počinili su prijevaru i zlouporabu povjerenja protiv svojih poslodavaca. Ne postoji zastara za prijevaru ili zlouporabu povjerenja.
Ono što je bilo krivo 1871. krivo je i danas, a ono što je lažno uvijek je lažno.
Uslužili smo obavijest i propisani postupak za ova pitanja, međunarodno i globalno, od 2007. do 2014., razdoblje od sedam (7) godina. Od tada smo nastavili iznositi svoje zahtjeve na svim primjenjivim mjestima, na visokim sudovima i u javnosti.
Ponude registriranih entiteta koji trenutno služe prema Ustavu Sjedinjenih Američkih Država da okupiraju našu Saveznu Republiku vraćene su im; oni i njihovi britanski teritorijalni prethodnici nezakonito, protuzakonito i nemoralno okupiraju našu Saveznu Republiku od 1871. godine, a rezultati su očiti sami po sebi.
Naša je namjera upravljati Saveznom Republikom i njezinim delegiranim ovlastima sve dok se države Unije ne okupe u Kongresu i rekonstruiraju Države Amerike.
Države Unije oduvijek su bile oslonac i zamjena za Države Amerike i samo su bile spriječene da ispune tu ulogu uplitanjem i uzurpacijom stranih saveznih podizvođača koji su djelovali kršeći povjerenje i pod bojom zakona.
Konstruktivna prijevara koju su upotrijebili protiv nas i protiv naših država Unije i naposljetku protiv interesa država Unije, može se opisati samo kao kriminalna, a rezultati — šest generacija stalnog komercijalnog ratovanja u korist stranih interesa — govore sami za sebe.
Više je nego prošlo vrijeme da se ovi zločini riješe i da se počinitelji prepoznaju. Također je prošlo vrijeme da se strane korporacije koje djeluju kao savezni podizvođači pokore i poslušaju svoje stvarne poslodavce — ljude ove zemlje. Nismo, kako bi oni preferirali, njihovi uzdržavanici. Mi smo njihovi poslodavci.
