Prema NYT-u etnik Srb se prvi put spominje 1799. godine, a Hrvati srbijanske legende prihvaćaju kao činjrnice srbijanske povijesti po kojima je kneževina Raška bila Srbija, premda nema ni etimologijske povezanosti ni bilo koje sličnosti između ta dva imena niti bilo kakvog izvornog zapisa o tome.
Svi zapisi su izmišljeni i postali su izvor srbijanskih politike. U tome su im pomogli Britanci i Francuzi preko geografskih karata. Međutim, činjenica je da je liturgija SPC napisana bugarskim, a ne srbijanskim jezikom, koji tada, očito, nije postojao.
Zbog toga se moramo vratiti događajima nakon podjele i raspada zapadnog Rimskog carstva. Prostor južnije od rijeke Save, od Labina sve do rijeke Morave u Srbiji i Drača u Albaniji Dioklecijan je nazvao Dalmacija. Nakon raspada, pučanstvo se pojavljuje pod imenom Avari, odnosno, Avali. Oni su osnovali Avarski kaganat koji je postao vazali Bizanta, jer Bizant je zavladao sa gradovima na hrvatskoj i talijanskoj obali.
Postavlja se pitanje: Tko su bili Avari? Na ovo pitanje jedino se može odgovoriti poznavanjem starijih pisama i načina pisanja. Naziv Avar je nastao od naziva Čavare ili Čavaraha ispuštanjem glasova Č i H . Avari su još bili poznati kao Obri. Prvi naziv je romanski a drugi bizantski. Ovo nam otkriva od kojeg naziva je nastao etnik Avar semitski čitanjem. Odatle ime Abram ili Abraham koji je prema Starom zavjetu praotac Hebreja, dakle, današnjih Žida ili Jevreja.
Kako su onda nastali nazivi Hebrej i Jevrej. Ti nazivi su se izvorno pisali Avra ili Evre, a na semitskom pismu to pisalo Abra i Ebre. Od naziva Evre nastaje naziv Jevrej, a od naziva Ebre nastaje naziv Hebrej. Tako je Abraham ili Abram postao praotac Semita. Oni su dospjeli u egipasko i babilonsko ropstvo i postali Semiti ili Asirci. Evre i Ebre su nasrtali od naziva Harvač preko semitskog pisma i čitanja.
Romani su Hrvate zvali Caravani, a odatle naziv planina Karavanke. Međutim, preko semitskog uticaja Karavanke postaju Alpe. Nakon toga Caravani su postali Calveni, a odale etnik Slaven. Odatle i etnici Vani i Veni ispuštanjem prefiksa CAR ili CER. Odatle i naziv Krajina. Veni su bili ratari, stočari, obrtnici i trgovci, a to su bili i Avari ili Čavari. Tako su se preko kršćanstva mijenjali etnici i jezici.
Pod Romamima Hrvati postaju još Cerveni, a Crveni nametanjem kršćanstva postaju Cervi. Odatle nastaje latinski etnik Servi za Hrvate. Kako Bizant nije imao slovo V, oni su ga zamijenili slovom B i tako nastaje etnik Srbi. Međutim, taj naziv je u Bizantu označavao Hrvate.
Na temelju tog naziva za Hrvate u Bizantu, 1779. godine nastaje današnji etnik Srb, koji Srbi smještaju najprije u Rašku i Duklu, a potom u Dalmaciju i Bosnu jer tim prostorom je vladao Bizant. Nakon poraza Osmanlija pravoslavni Vlasi i Bugari se proglašavaju Srbima i tako pravoslvalje izmišljenih Srba postaje srbijanska povijest i baština.
Prvi Hrvat koji se želio prikloniti Rimu je bio knez Trpimir. Od tada se hrvatskim imenima dodaje sufiks MIR, koji se semitski čita RIM. Sličan sufiks su imali Franci – MER, dakle, REM. Prelazak pod rimsku jurisdikciju izveo je knez Branimir. Kako su Franci imali ista prezimena kao i Hrvati , logično je zaključiti da su i oni bili Hrvati. Kako je slovo F stalo za glas V, možemo ih nazvati Vranci, a to nam otkriva tko su bili Franci. Nisu li oni možda bili prvi Hrvati koji su prihvatili kršćanstvo i postali kršćanski misionari koji su pokrštavali Hrvate diljem Europe.
Kao pravoslavci Hrvati su imali liturgiju na grčkom jeziku. Nakon što se Branimir priklonio Rimu, Hrvati su imali izbor: prihvati latinsku liturgiju ili zadržati grčku. Na to nas upućuju toponimi Islam Grčki i Islam Latinski. Ovo nam otkriva da je liturgija bila na grčkom i latinskom. Dakle nije bila ni hrvatska ni srpska jer su se u liturgiji koristili samo grčki i latinski iz razumljivih razloga. Trebalo je dakle nametnuti kršćanstvo umjesto stare hrvatske religije jane .
Nakon toga je nastao staroslavenski crkveni jezik koji je stvorio Rim. Na Balkanu su postojale samo dvije redakcije tog jezika: hrvatska i bugarska. Staroslaveski crkveni jezik nije bio isti za sve redakcije. Nema nikakve sumnje da su na Balkanu živjeli Hrvati, Grci i Bugari. Drugi narodi tada nisu postojali. Tada je također nastao i etnik Slaven od naziva Claven. Nakon toga dolazi do raskola u kršćanstvu. Tako su Hrvati postali Slaveni, a svi Slaveni su bili Hrvati jani.
Da se etnik Srb pojavio prvi put 1799. godine nema nikakve sumnje jer sve do tada su Srbi bili nepismeni narod bez ikakvog jezičnog traga. Tada Srba nije bilo ni u Raškoj ni u Dukli niti u Bosni, a još manje u tadašnjoj Hrvatskoj. Zašto srbijanska država nije nastala u Raškoj nego na prostoru beogradskog pašaluka? Zar to mnije čudno?
Prije Osmanlija svi današnji Srbi u Beogradskom pašaluku su bili Vlasi, Bugari i Hrvati.. To su bili i Mađari iz Transilvaniji koji tada nisu postojali u današnjoj Mađarskoj.
Herodot je to pučanstvo zvao Madi, a na temelju tog imena Hrvati nazivaju Ungare Madi. Uvođenjem nepostojećeg glasa J iza suglaskina i ispred vokala Madi postaju Mađi. Tko su bili Madi ili Medi, ako ne Hrvati, jer prezimena od tog etnika su do danas sačuvana u Hrvatskoj. Latini su ih nazvali Mađari jer sufiks AR je latinski.
Tko su onda Srbi u Hrvatskoj i Bosni ako ne Hrvati grkokatolici, a to su bivši Hrvati u Austriji i Mađarskoj. Mnoge od njih su posvojili Srbi i oni su danas Srbi pravoslavci zahvaljujući ilircima i njihovoj naivnosti i neznanju. Hrvatski pravoslavci koji su prihvatili Papu i zadržali bizantsku liturgiju ne mogu biti nitko drugi nego Hrvati jer oni su bili bjegunci iz osmanlijske Bosne. Zapamtimo zauvijek da se etnik Srb prvi put spominje 1799. godine.
Srećko Radović
HOP -portal na Telegramu
