Orao je jednoj ženi dao savjet kako da najbolje odgaja svoju djecu.
— Jesi li dobro, ljudska majko? – upita orao.
Žena, iznenađena, pogleda je u oči.
“Bojim se”, odgovorio je. Moje dijete će se uskoro roditi i imam toliko nedoumica. Želim mu dati najbolje, želim da mu život bude lak i miran… ali kako ću znati odgajam li ga na pravi način?
Orao ju je šutke promatrao, a zatim sletio pokraj nje.
“Odgajati dijete nije lako”, rekla je. — Ne radi se o tome da mu se ponudi ugodan život. Zapravo, često je upravo suprotno. Kad se moji orlići okote, gnijezdo je puno perja i mekog lišća: to je utočište dobrodošlice, gdje se mogu osjećati zaštićeno. Ali kad dođe vrijeme da naučim letjeti, skidam sve sa sebe. Ostavljam samo suhe grane i trnje.
Žena se namrštila, zbunjena.
— Trnje? Zašto sve činiti tako teškim?
– Zato što ih nelagoda potiče na promjenu – odgovori orao. — Ako gnijezdo ostane udobno, nikada se neće pomaknuti. Umjesto toga, ljutnja ih tjera da potraže novo mjesto, da otkriju snagu koju imaju u sebi. Praktičnost ničemu ne uči.
Žena je razmišljala o tome, ali je i dalje imala sumnje.
— A kad padaju? Što to radiš?
“Bacam ih u prazninu”, rekao je orao smirenim glasom. — Najprije padnu, vjetar ih preplavi. Ali ja ih stignem, zgrabim pandžama i podignem. Onda sam ih opet pustio. Ponavljam ovu gestu nekoliko puta, dok ne pronađu krila.
A kad konačno uspiju letjeti, stvarno ih pustim. Više ne interveniram.
Žena je zurila u njega, još uvijek ne vjerujući.
— Znači, ne štitite ih uvijek?
“Ne”, odlučno je odgovorio orao. — Ne hranim njihovu ovisnost. Moji mališani moraju naučiti sami letjeti, biti jaki, preživjeti bez mene. Kad bih ih zauvijek držao u gnijezdu, samo bih ih oslabio. Moj posao je pripremati ih u hodu, a ne zadržavati.
Žena je spustila pogled, milujući svoj trbuh.
— Dakle… trebam li pustiti svog sina da se suoči s nekim poteškoćama?
Orao je kimnuo.
— Ne radi se o tome da on pati. Radi se o podučavanju njih. I ako te boli, ljudska majko, najdragocjenije što mu možeš dati je snaga. Nemojte ga štititi od svega. Nemojte ga stalno pokrivati. Pusti me da se suočim sa svijetom. Neka leti.
Žena je polako kimnula, zahvalno pogledala orla i nasmiješila mu se.
“Hvala ti, majko orle”, šapnuo je dok se udaljavao. — Vaš savjet je dar.
Nastavila je svoje putovanje, odlučna postati majka kakvu će njezin sin trebati: mudra, hrabra, sposobna pustiti ga u pravom trenutku.
Ako želite da vaše dijete nauči visoko letjeti… ne činite sve umjesto njega.
Nemojte ga držati u gnijezdu jedine udobnosti.
Orlovi tjeraju svoje mlade iz gnijezda, tjerajući ih da se suoče s trnjem, jer znaju da će samo tako otkriti svoja krila.
Nemojte se bojati vidjeti ih kako padaju. Poput orla, bit ćeš tu da ih podigneš.
Ali nemojte ih zauvijek držati pod svojim okriljem.
Neka sami pronađu svoj put.
Čak i posrtanje, čak i griješenje.
Tako se uči letjeti.
HOP
