Piše: Anna Von Reitz
Pitali smo se tko će prvi lagati o Neil Keenanu nakon njegove smrti. Tužni smo, ali nismo iznenađeni što ste to bili vi, Ben Fulford.
Neil nikada nije bio CIA zadužen za Europu. Vi to znate.
Neil Keenan bio je umiješan u incident još 2011. kada su dva člana japanske financijske bande uhićena jer su pokušali prodati zlatne obveznice iz Avila Family Povjereništva, za koje su Kinezi tvrdili da su njihove.
Veliko je pitanje: kako su Kinezi ili Japanci završili sa zlatnim obveznicama koje pripadaju obiteljskom fondu Avila (ne Sta Romano)?
Te su obveznice trebale biti sigurno čuvane na Filipinima.
Neil je radio na situaciji kao bankovni agent, a ne CIA-in agent.
Odgovor na prethodno pitanje je da je zlatne obveznice koje zapravo pripadaju Avila Family Povjereništvu, ukrala CIA i učinila ih dijelom CIA- Kineskog Razvojnog Fonda, jedne od najvećih financijskih operacija, i operacija pranja novca u svjetskoj povijesti.
Tako su magično došli s Filipina do Kineza.
Sada, kako su iz Kineskog razvojnog fonda došli do dvojice japanskih torbara? I tu je odgovor: CIA. Kinezi te obveznice sigurno nisu dali, i nitko im drugi nije imao pristup. Jednostavan postupak odbitka.
Neil je pokušao otkriti stvar — tko je financirao japanske bande koristeći imovinu “Kineskog Razvojnog Fonda” ukradenu izvorno iz Avila Family Povjereništva?
Puno je složenije nego što vam se čini da znate– i još strašnije, jer je Kineski Razvojni Fond, poput USAID-a, trebao biti fond za inozemnu pomoć i ekonomski razvoj, koji je umjesto toga korišten kao nevladina organizacija za pranje novca i promicanje krađe i svih vrsta crnih operacija u cijelom Pacifiku.
Ako je CIA imala ruku u džepovima koji su imali izravnu vezu s Avila Trust Imanjem, jasno je da je svijet kao cjelina bio u nevolji. Velikoj nevolji.
Najvjerojatniji odgovor je da su dužnosnike na Filipinima korumpirali CIA utjecajni, i da je CIA omogućila pristup privatnim američkim fondovima bogatstva koje je na Filipinima kasirao Severino Sta Romano, a za koje se “slučajno namjerno” pretpostavljalo da su dio osobna imovina Severina Sta Romana, nakon ove smrti.
Pročitajte to: Severino je bio profesionalni torbar, a ne želio to biti, poput dvojice Japanaca uhvaćenih sa zlatnim obveznicama za koje su Kinezi tvrdili da su njihove, ali koje su izvorno potjecale iz Avila Povjereništva.
Severino je selio zlato i srebro, te sve certifikate i obveznice vezane uz imovinu od plemenitih metala i drugu fizičku imovinu za život. Bio je profesionalac kojeg je angažirao Vatikan i radio je u ime Avila Family Trust — španjolske katoličke obitelji — i Global Federalne Rezerve, da premjesti dio imovine Avila Povjereništva u svaku od središnjih banaka prije i nakon Drugog svjetskog rata.
Prvotna namjera Obitelji Avila bila je platiti sve državne usluge u zemljama koje imaju središnje banke, kako bi se građani oslobodili poreznih tereta. Onda je intervenirao Drugi svjetski rat. (čitajte: Onda je kartel središnjih banaka inscenirao II. Svjetski Rat). Sredstva su “prenamijenjena” prema Maršalovom planu i Međunarodnoj Banci za Obnovu i Razvoj (IBRD) i Svjetskoj Banci za Obnovu Infrastrukture i Industrija uništenih u ratu.
Vlade i središnje banke potpomognute ovim dugoročnim zajmom s niskim kamatama imovine Avila Family Povjereništva trebale su postupno vraćati zajmove tijekom pedeset godina.
Kad je došao datum otplate, vlade i pridružene središnje banke zatražile su produljenje od još deset godina, a obitelj Avila se složila. Datum za isplatu ili ponovno pregovaranje o uvjetima došao je u jesen 2005. — pojavili su se nasljednici obitelji Avila, ali Globalnih Federalnih Rezervi nisu.
Središnje banke pokrenule su novi narativ o novcu iz zajma i tvrdile da ne znaju kome sve to zlato pripada. Očigledno se samo nekako-pojavilo u njihovim blagajnama, a evidencija o tome odakle je, ili izgubljena ili je identitet vlasnika bio nejasan….. a sve se to dogodilo tijekom deset (10)
godina produženja kredita od 1995.-2005.
Svi su prije toga bili kristalno jasni oko detalja i vlasničkih interesa. Stvarni nasljednici Povjereništva ostali su jasni oko toga.
Dakle, što se dogodilo tijekom desetogodišnjeg produženja kredita?
Korupcija, lopovluk, međunarodne intrige, “neuspjeh obavještajnih agencija”, suučesništvo DOD-a, korištenje nevladinih organizacija u Kini i drugdje za pronevjeru, izvlačenje i pranje novca — ali najviše od svega, administracija Georgea W. Bush-a. Ista administracija suučesnik u skandalu s Brady obveznicama i katastrofi Svjetskog Trgovačkog Centra.
TO je bilo ono što je Neil Keenan pratio, i s čime se nosio.
Također je pokušavao izdvojiti nacionalističko kinesko zlato, koje je Njujorški Fed legitimno dugovao sadašnjoj kineskoj vladi, iz zlatnih obveznica koje potječu iz Avila Povjereništva– i donijeti odluku o tome kako su te obveznice uopće otpuštene– tko, zašto, gdje i pod čijim autoritetom?
Svi tragovi vodili su do CIA Kineskog Fonda za Razvoj, i zaklade Five Star Povjereništvo američke vojske.
Nalazimo se na ključnoj točki u povijesti, kada će se “otkriti” krađa zlata Avila Povjereništva, od strane središnjih banaka. To je samo vijest za širu javnost.
Središnji bankari i vojno-industrijski interesi koji su im pomogli u ovom grotesknom zločinu platit će za to. Doslovce.
Neil Keenan je bio dobar čovjek i nije bio budala. Preživio je mnoge pokušaje da ga ubiju, i prijatelji i neprijatelji. Sad kad ga više nema — ako ga više nema — pokrenut će se novi narativi koji će koristiti njegovu nesposobnost da odgovori na sve laži koje se o njemu čuju.
Zašto bi gospodin Trump htio prihvatiti ponudu Kineza da mu posude američki novac? Stvarni nasljednik Avila Family Povjereništva je Amerikanac.
Baš kao što su Federalne Rezerve New Yorka bile prisiljene vratiti stvarne depozite zlata koje im je ostavila kineska nacionalistička vlada 1928. kroz Neilove napore, ostatak zlata koje sve središnje banke duguju narodu i zakonitim vladama bit će vraćen.
Era velike laži je pri kraju. Lošem upravljanju i pogrešnom usmjeravanju naše vojske došao je kraj. Krađi našeg novca je došao kraj. A i krađi našeg kredita je došao kraj.
Ovo bi bilo dobro vrijeme da mudro odaberete na kojoj ste strani i da shvatite da je kanadska vlada bila postrance i suučesnik — i na potezu — dugo vremena. Neki elementi japanske vlade također su bili suučesnici.
I da, neki elementi američke vlade bili su kolovođe svega. mi znamo, a sada, i vi.
Ovdje je, za svačije zanimanje, zapis o primitku zlata od strane Narodne Republike Kine koje je kod imenovanih banaka plasirao Severino Sta Romano koji djeluje kao plaćeni agent Avila Family PovjereništvaPROC ( Peoples Republic of China) je primila 2,5 milijuna metričkih tona zlata od Avila Povjereništva. To je razlog zašto su Japanci prvi napali Kinu u Drugom svjetskom ratu — nadajući se da će uhvatiti ovo zlato za financiranje svog ratnog stroja.
Nakon rata započela je velika operacija oporavka i nadoknade koja je rezultirala formiranjem dvaju velikih fondova, takozvanih Black Eagle Trust i M-1 Fund.
Ovo je uključivalo dio vraćene imovine, koja je izvorno bila zasebno položena na Filipinima, kao i polog u filipinskoj središnjoj banci, koja je primila jedan od originalnih 57 depozita od zaklade središnjih banaka —- imovinu koju su otkrili i prevezli Japanci tijekom rata.
Japan je također primio ogromnu količinu zlata od Avila Family Povjereništva, opet, jednog od originalnih 57 depozita, i iskoristio je ovaj resurs nepropisno za promicanje rata i razaranja umjesto da pruži pomoć japanskom narodu.
Tijekom Drugog svjetskog rata Severino Sta Romano bio je časnik OSS-a — ratna verzija Tajne službe, i radio je s američkom mornaricom na vraćanju 80 000 metričkih tona zlata u Fort Knox pod kodnim imenom depozita Citibank EJ Landsdale — još jedan časnik OSS-a koji je radio na međuračunima Treasury Buffer Accounts.
Praćenje kamo je otišlo zlato Avila Family Trusta, i kako je korišteno i zloupotrijebljeno postalo je osobni cilj za Severina koji je suosjećao s obitelji Avila, čiji je jedini zavjet za ovo zlato, prvi put navedeno u Ugovoru o Povjereništvu iz 1520. godine — i koji je ostao isti do danas: “da se slome lanci siromaštva i neznanja” koji drže čovječanstvo u ropstvu.
Severino je bio dobar čovjek, i razotkrivanjem njegove uloge dugo nakon njegove smrti, ni na koji način ne omalovažavamo njegovu važnost i vještinu i poštenje; mi jednostavno ističemo ono što je on često isticao svojoj obitelji i svima drugima — on je bio “samo” unajmljeni profesionalac zaposlen od Avila Family Povjereništva i raznih banaka i vlada. Njegovo ime na računima nikada nije impliciralo vlasnički udio u zlatu ili drugoj deponiranoj imovini, a njegova uloga profesionalnog deponenta metala bila je dobro poznata bankama i obavještajnim agencijama i vladama.
A sada znate i koja je bila njegova uloga.
Severino je radio prema ugovoru kako bi položio 57 depozita u 57 središnjih banaka kao primitak zlata Avila Family Trusta prije, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Zahvaljujući kaosu Drugog svjetskog rata, kasnije se uključio u praćenje onoga što su ljudi nazivali “Yamashitinim zlatom” — ali to je zapravo bilo zlato Avila Family Povjereništva, pohranjenog kod PROC, Japana i filipinske vlade prije rata.
I evo nas danas.
Zakoniti nasljednik obiteljske zaklade Avila također je pravni upravitelj i naseljenik ostavštine Severina Sta Romana, položaj koji su Severino i Savezni okružni sud Illinoisa odobrili za njega, tako da su svi računi koji nose Severino ime legalno i zakonito njegovi za upravljanje i raspolaganje.
Njegova je volja da ugovor Avila Family Povjereništva bude poštovan.
Propale su generacije crkvenih povjerenika. Propale su generacije vladinih povjerenika. Nakon 505 godina sve je palo na jednog čovjeka da obavi posao — usprkos Lažnim povjerenicima koji nikada nisu obraćali pozornost na to što je obitelj Avila htjela učiniti sa svojim zlatom, i koji su nalazili beskrajne izgovore zašto nikada nisu potrošili zlato kako bi okončali siromaštvo i neznanje.
Sva ova lažna povjereništva i naprave treba raspustiti, i ponovno dati u korist živih ljudi, i našeg jednostavnog mandata da upotrijebimo zlato kako bismo okončali siromaštvo i neznanje.
U znak sjećanja na Severina Sta Romana i Neil Keenan-a, i sve one koji su radili i borili se za dobru borbu kako bi pravda bila zadovoljena i resursi raspoređeni — ne za dobrobit korporacija, vlada i institucija — već za dobrobit živih ljudi širom svijeta.
Njihove posljednje misije nisu imale nikakve veze s Whitehallom ili Westminsterom ili Carskim Japanom, Rimom ili Vatikanom ili Washingtonom. Njihove posljednje misije bile su donošenje slobode, olakšanja i mira milijunima ljudi, i— da, ispunjenje volje jedne španjolske obitelji, nakon više od 500 godina čekanja.
G. Trump trebao bi znati ovu povijest, i vojska Bijelih Šešira također bi trebala znati, bez zamagljivanja.
Izdao:
Anna Maria Riezinger — Fiducijar
Sjedinjene Američke Države (neinkorporirane)
Post Box: 520994
Big Lake, Aljaska 99652
HOP -portal na Telegramu
