Hrvatski akademik, branitelj, borac protiv korupcije, zviždač, razvojni znanstvenik, moralna vertikala – ovo su samo neki od epiteta kojima se može pohvaliti imunolog Srećko Sladoljev. U posljednjih dvadeset godina suočen je s nizom pritisaka i nepravdom, no evo i danas živ i zdrav sjedi u Imunološkom zavodu i brani instituciju koja, kako kaže u intervjuu za direktno.hr, simbolizira otpor nekolicine jakih pojedinaca političkim hordama koje uništavaju Hrvatsku.
U recima koji slijede pročitajte i njegovo viđenje prosvjeda branitelja u Savskoj. Sladoljev, naime, kao bivši vojnik, smatra kako ratni invalidi itekako imaju razloga za prosvjed. Pojašnjava izjavu bivšeg predsjednika Josipovića kako je Hrvatska poduzeće, zavedeno pod konkretnim brojem te kako je zamišljeno upravljanje našom domovinom. Otkriva i kako država stigmatizira roditelje koji odbijanjem cijepljenja žele zaštititi dijete te koje su alternative cjepivu u igli.
Što po vama simbolično predstavlja slučaj Imunološkog zavoda u Hrvatskoj?
Imunološki zavod simbolizira otpor nekolicine moralno jakih pojedinaca „političkim“ hordama koje su „vladavinom prava“ i PR demokracijom uspjele prvo okupirati, a zatim uništiti zemlju. Iz Imunološkog zavoda dvadeset godina vodimo pravu gerilu za očuvanje strateških proizvodnji Republike Hrvatske od štetočinskih uprava, nezakonitih nadzornih odbora i državnih činovnika koji su ih postavljali, pokrivali i štitili, iako im je ošamućeni narod dao mandat da rade suprotno! Paradoksalno je što su građani postali jataci gerili. Ne bi me iznenadilo da sve koji su donacijama i uplatama ustali u pomoć Imunološkom zavodu još proglase i teroristima.
Okupljanje naroda za spas Imunološkog pokazao je da za Hrvatsku još ima nade. Kako to komentirate?
Pitate me kako borba za Imunološki zavod sublimira postojanje (neke) nade za opstanak Hrvatske? Pokušat ću dočarati kroz sljedeću minijaturu. Uvjeti koje je Vlasnik, dakle država, postavila pred moguće „spasitelje“, buduće strateške partnere Imunološkog zavoda, a bilo ih je u početku osam, bili takvi da su se svi razbježali osim Visia Croatice! Iskreno, ovu „klaonicu“napustilo bi i združeno južnokorejsko gospodarstvo pojačano Lidlom. ž
Srećko Sladoljev
Natječajni uvjeti bili su postavljeni da natječaj ne uspije pa su odustali i Grad Zagreb koji je imao materijalnih sredstava da obnovi proizvodnje i Jadran – Galenski laboratorij koji je već imao gotovu tvornicu. Državni činovnici nisu tražili rješenje za spas nacionalnog biotehnološkog ponosa, nego njegov put u stečaj! Visia Croatica upustila se u nemoguće kao i vukovarski dragovoljci 1991. g. Građani su se masovno odazvali pozivu i komanditnim uplatama identificirali s gerilom, sa „svojima“ u „okruženju“. Javno su im pružili moralnu podršku i odali priznanje za upornost, hrabrost i patriotizam. Građani nisu gledali ulagački interes. Sve oko Visia Croatice odigralo se spontano, bez PR-a, bez FIMI-medije.
Tko bi i zašto imao u interesu potpuno uništiti Imunološki zavod?
Obzirom na trajanje agonije i smrtonosne udarce koje je politika javno zadavala umirućem, odgovor je u možda eteru Teorije zavjere. Takav „interes“ mogao bi biti samo u supstanci otuđene protunarodne politike koju svakodnevno gledamo i koja je zakonima pokrala ili uništila najveći dio naše materijalne infrastrukture, a duhovnu supstancu izobličila do neprepoznatljivosti. Posvuda vidim nestvarne ljude praznih pogleda koji se uporno klanjaju krivome bogu.
Opstanak Zavoda nije više samo gospodarsko pitanje, sada je i prvorazredno političko pitanje. Čini se kako aktualna politika sve radi kako bi slomila Imunološki zavod i pokazala da je jačom i od naroda. Moguća su dva scenarija za kraj. Možda tri. Ili će Novovlast odbiti ponudu Visia Croatice i dokapitalizirati tvrtku preko HZZO-a da bi se u predizbornom vremenu dodvorila ljudima a sebi podigla politički rejting, ili će projekt osramotiti. Tehnički će se odlučiti za prepuštanje Imunološkog zavod Visia Croatici i nakon par mjeseci raskinuti natječaj radi „nepridržavanja terminskog plana“ jer ga je nemoguće ispuniti. Vjerojatno će zadržati uplaćeni novac da bi komanditore, zapravo narod, prikazali naivcima da im više ne bi palo na pamet spašavati nešto hrvatsko. Jer patriotizam je ovdje guja, opaki unutrašnji neprijatelj.
Može li se ovaj primjer shvatiti kao prijetnja za nacionalne interese cijele zemlje?
Mislim da u Hrvatskoj više nema „prijetnji“ nacionalnim interesima. Oni su odavde protjerani. Da li su solidarno javno zdravstvo, populacijska politika, briga o kulturi, resursima, gospodarstvo, školstvo, nepristrano obavještavanje, nezavisno sudstvo, novčana autonomija ili elementarno poznavanje nacionalne povijesti bez primjesa ideološkog smeća – nacionalni interesi ili nisu? Svjedoci smo da se javno zdravstvo urušava, obrazovani mladi ljudi iseljavaju, stanovništvo stari, još se jauče nad praznim jamama, a prešućuju stotine poslijeratnih gubilišta, umire od bolesti izazvanih stresom i neizvjesnošću, raste broj samoubojstava. Bankari se Hudoj jami Hrvatska d.d. samoproglašavaju „najzdravijim dijelom hrvatskog gospodarstva“, a lihvu zovu „proizvodima“? Ispada da je brend hrvatskog gospodarstva kredit u švicarcima. U najoptimističnijoj varijanti croekonomije kazni i ovrha, do 2020. g. 80 posto naroda ostat će bez imovine. Pred nama su zadnji izbori. Slijedi nešto zlokobno, što ne znam, ali osjećam.
Ranije ste u medijima prepričali rečenicu koju ste čuli od tadašnjeg predsjednika Republike Ive Josipovića, kako je država jedna vrsta poduzeća i da se tako vodi. Možete li pojasniti okolnosti u kojima je nastala ta izjava i kako ste ju vi shvatili?
Kod predsjednika sam gostovao dva ili tri puta, taj put kao uvodničar građanske inicijative koja je sastavila Prijedlog zakona kojim bi se štitili prijavitelji nepravilnosti, kolokvijalno nazvani „zviždači“. U završnoj riječi prepunoj kurtoazije, prelijepih stilskih figura i uvažavanja, predsjednik Josipović je rekao upravo to. Rekao je istinu. Naša domovina registrirana je kao Republika Hrvatska d.o.o. pod tzv. DUNS brojem 500640570 zajedno s tvrtkama „kćerima“ – svim ministarstvima, državnim uredima, agencijama, sudovima, Vladom, policijom i jedinicama lokalne samouprave. Ove naravno pod svojim DUNSovima. DUNS je globalni jedinstveni identifikacijski broj za gospodarske subjekte pod kojim možete provjeriti njihov kredibilitet, tko je direktor „tvrtke“ itd. Nešto kao OIB.
U ožujku ste predstavili plan razvoja Imunološkog zavoda kako ga vidi Visia Croatica. Naglasak je na razvoju “neinvazivnih” cjepiva (koja ne nose rizik autoimunih bolesti) te individualiziranim antitumorskim cjepivima. Bio bi to nastavak hrvatske tradicije liderstva u prevenciji bolesti. Možete li malo pojasniti ovaj plan i kako je prihvaćen od strane mjerodavnih?
Razvojni plan predstavila je Visia Croatica. Plan je „šaka u oko“ industriji „farmazdravlja“ koja u sto godina proizvodnje i plasmana cjepiva nije provjerila da li su zaista učinkovita i sigurna. Bez dokaza zaključili su kako je s cjepivima sve u redu. Um im se nije otvorio niti srce smekšalo iako Homo sapiens zbog nečega sve žešće i češće pobolijeva od složenih boleština u čijem je potpisu autoimunost, pogrešno funkcioniranje imunološkog sustava. Plan Visia Croatice je vratiti se istraživanjima i razvoju neinvazivnih cjepiva kakve je Imunološki zavod razvijao do sredine osamdesetih godina. Povjerenstvo za odabir strateškog partnera i druge instance, Plan su prihvatile.
Možete li laički objasniti što su to neinvazivna cjepiva i kakvi su to prirodni načini cijepljenja? Poznato je da ste žestoki protivnik cjepiva u igli pa mladim roditeljima savjetujete da djecu mlađu od godinu dana nikako ne daju cijepiti, izuzev prirodnim načinima. Kakvi su to načini?
Pokušat ću. Imunološki aparat novorođenih sazrijeva u suradnji s okolišem tako što preko probavnog i dišnog trakta dolazi u kontakt s mikroorganizmima, njihovim dijelovima, štetnim i nepoznatim tvarima te u kontekstu vlastitog, koje imunološki tolerira, sve ostalo prepoznaje kao ne-vlastito i protiv čega stvara obranu. Prirodnim kontaktom s okolišem, sustav uči, pamti i gradi obranu na okolišne opasnosti. Novorođenčetu u početku pomaže majka koja mu putem mlijeka prenosi gotove zaštitne supstance.
U prirodi djelovanja imunološkog sustava sadržan je princip provokacija-reakcija, gdje sustav imunološkom reakcijom poništava ili usporava posljedice okolišne provokacije. Ako iglom zađete u tijelo i tamo iscijedite cijepnu formulu, imunoprovocirajući „depot“ emitirat će se beskrajni niz provokacija-reakcija-provokacija-rekcija-provokacija-reakcija-provokacija itd., koje sustav neće moći poništiti. Provokacije će prestati tek kada se iscrpi cjepivo. To može potrajati mjesecima. Cjepivo u tijelu stvara nerješivu petlju. Cijepljenik je zapravo hodajuća epruveta. Dugotrajne cijepne provokacije podržavaju kontinuirani signalni kaos koji imunološki sustav može zbuniti na način da krivo prepozna vlastita tkiva kao strane tvorbe i reagira protiv njih! Ova greška zove se autoimuna reakcija i ne da se ispraviti! Situacija je slična učinku udara groma na finu elektroniku koja će pregorjeti. Visia Croatica dizajnirala je pretkliničke pokuse kojima će možda moći dokazati inhibitorni učinak invazivnih cjepiva na „prvu liniju obrane“, tzv. prirođenu imunost. Iz literature se indirektno da iščitati da je ovaj važan aspekt imunološke obrane kod cijepljenih osoba oslabljen. Zatražit ćemo sredstva iz EU. Ukoliko dokažemo inhibiciju, igle mogu u ropotarnicu medicinske povijesti. Ako Svjetska zdravstvena organizacija i BigFarma nisu sposobne ovo istražit, istražiti će Imunološki zavod.
Niste li kao savjetnik uprave Zavoda na neki način u sukobu interesa, budući da ste istovremeno i oštri protivnik cjepiva u igli?
Nipošto. Iz mojih odgovora jasno je da nisam u sukobu interesa s najvažnijim, savješću i profesijom, posebno ne sa zdravljem ljudi, poslom kojim se tvrtka bavi! Sukob interesa je lagati ili žmiriti u zdravstvenom poslu zbog zarade. To se čini i to je zločin.
Danas se roditeljima kao opcija nude kokteli cjepiva u igli, 5u1 i 6u1, jer će ”bebu manje pikati”. Što mislite o ovakvoj argumentaciji pedijatara? Koji/čiji su stvarni interesi, ali i opasnosti forsiranja kombiniranih cjepiva 6u1?
Nije problem u više-u-jedan cjepivima, nego upotrebi igle. Morate znati da imunološki sustav ne opterećuju informacije nego kako mu se informacije prezentiraju. U gama-frakciji ljudske krvi sadržane su tisuće i tisuće vrsta protutijela koja su se formirale prirodnim neinvazivnim putem kojeg sam upravo opisao, a čega nismo svjesni! Disanje, rad srca, bubrega i jetara, ali i stotine istovremenih i koordiniranih biokemijskih reakcija u milijardama stanicama također se odvijaju bez naše volje i omogućavaju nam život. Sve u prirodi radi savršeno po nekom zadivljujućem planu. I tada dođemo mi „pripametni“ ljudi s boljim idejama; stavili bi, eto, dijete pod stakleno zvona i „informirali“ ga o neprijateljskom okolišu ubadajući ga cjepivima tisuću-u-1 ili milijun-u-1.
Kako komentirate činjenicu da je cijepljenje djece u 18 europskih zemalja pravo izbora, mahom zapadnih, dok je obvezno cijepljenje na snazi u Hrvatskoj te zemljama bivšeg istočnog bloka? Možemo li na prisilno cijepljenje gledati kao jednu vrstu relikta komunističkog sustava?
Da, u naprednim zemljama Europe, roditelji imaju pravo izbora, a u zaostalim gdje smo dolutali, djecu se nasilno cijepi pod prijetnjom oduzimanja roditeljskih prava. Moram naglasiti da je naše zakonodavstvo potpuno zanemarilo stav struke. Povjerenstva za etiku Hrvatskog liječničkog zbora odlukom 17/2012 jednoglasno je proglasilo prisilno cijepljenje neetičnim i pozvalo pedijatre da odlučuju po savjesti. Kada im roditelji donesu ovu odluka na uvid i traže da potpišu da su s njom upoznati, neki liječnici to odbijaju učiniti!
Možemo li povući usporedbu kroz prizmu poštivanja ljudskih prava, na primjeru gay brakova i cijepljenja? U Hrvatskoj gay par ima izbor – vjenčati se ili ne. Ali roditeljski par nema izbor – cijepiti svoje dijete ili ne, a ako ne cijepi, dijete gubi pravo upisa u vrtić. U prvom slučaju, država je ukinula diskriminaciju. U drugom, inzistira na zastarjelim pravilima te dio roditelja i djece tretira kao građane drugog reda, uskraćujući im pravo na izbor.
Naveli ste mnogo stvari. Osobno sam za punu liberalizaciju prava da ljudi žive s kim hoće, ali sam i oštro protiv toga da svoje životne kombinacije zovu „brakom“. Brak je hrvatska riječ za vezu muškarca i žene, to je i naziv za morsku plićinu, mirno i zaštićeno mjesto gdje se mrijesti riba. Ostali neka žive kako im je ugodno ali neka ne posežu za tuđim. Svoju zajednicu mogu zvati i Rajem i siguran sam da zbog toga nitko neće pokrenuti referendum. I Fićo i Mercedes su automobili, ali Fići ni Mercedesu ne pada na pamet predstavljati se krivim imenom. Ne želim da me se krivo shvati; dobar stari Fićo može vrijediti više od novog Mercedesa.
Točno je država uskraćujući pravo roditeljima na odluku o cijepljenju svoje djece, takve tretira kao građane drugog reda i stigmatizira ih. Ja mislim suprotno. Oni koji su na sebe preuzeli puni teret odgovornosti za zdravlje svoje djece i iz najviših pobuda upustili se u proučavanje učinaka i nuspojava cjepiva – roditelji su prvog reda!
Dio javnosti takvu zdravstvenu politiku tumači kao pokušaj depopulacije zemlje. Što vi mislite?
U svjetsku urotu nevjerojatno bogatih psihopata protiv nas „malih“ ljudi koji se nekontrolirano množimo i trošimo njihove resurse – sam siguran. Ali u depopulacijsku politiku koja bi se u Hrvatskoj odvijala prisilnim cijepljenjem, ipak ne. Iza zakona koji ignorira struku kriju se mediokriteti.
Devedesetih ste bili vojnik, branitelj. Što mislite o prosvjedu branitelja u Savskoj? Podržavate li ih? Kako bi trebali postupiti i kako bi Vlada trebala riješiti njihov problem?
Srećko Sladoljev
Podržavam. Poštujem njihovu ustrajnost. Problem nije samo njihov, to je problem svih nas. Objasnit ću. U ratu sam počeo kao bolničar. Kasnije sam primljen u zapovjedništvo ratne brigade i dobio sklopni čin bojnika Hrvatske vojske. Posao mi je bio, između ostalog, brinuti o moralu vojnika. Obilazio sam položaje, razgovarao, spavao na kamenu, jeo u vojničkoj a ne časničkoj kantini. Biti ću otvoren. Da sam ja slučajno ministar a zbog mene samo jedan 100%-ni ratni invalid mjesecima štrajka na otvorenom, odstupio bih iz moralnih razloga da „starijem“ ne bih produžavao frustraciju. Ratni invalid je važniji od sto ministara. A ovdje mjesecima štrajkaju stotine invalida, a ministar pod skutom politike misli kako je hrabar i odlučan. Takav me ministar zapravo žalosti.
izvor direktno hr
hop-portal.com
