Slučaj Cvjetković je eklatantni primjer suradnje medija i Živog zida u obrani neistina. Cvjetkovići su u medijima prikazani kao prosječna familija u Hrvatskoj, koju je dohvatila jedna ovrha u nizu. Ipak nije to tako. Petoro djece ugrozili su Cvjetkovići sami. Javnost se smilovala oko njih, dolazili su iz HHO-u u pomoć, neki glumci, pjevači, a zapravo je sve ogromna manipulacija Cvjetkovića i Živog zida.
Živi zid i obitelj Cvjetković vezani su trenutkom kada Tomislav Cvjetković kreće u izbore sa Ivanom Pernarom. U općini Maksimir Cvjetković postaje kandidat Pernarova ‘Saveza za promjene’ na izborima. Naš list posjeduje kandidacijski dokument iz kojeg je razvidna njihova povezanost na izborima za političku vlast. Danas te stranke nema i svi članovi Saveza za promjene su članovi Živoga zida. Cvjetković je i tada bio u interesnoj grupi današnjeg Živoga zida.
Što još Cvjetković nije iskreno rekao o sebi? Obitelj Cvjetković je osnivač štedionice. Tomislav Cvjetković je lagao novinarki HRT-a da je bio samo formalni član tog osnivačkog tima,“ jer se on u taj posao ne razumije“, kao niti u financije. Tomislav Cvjetković ima tvrtku i za financijski konzalting i netko sa takvim referencama nije samo promatrač u financijskim tokovima. Štedionica se zvala Nummus, a tvrtka za finacijsko savjetovanje „Marcom media d.o.o“ . Znači svjesno je ušao u posao i znao je što radi. Što se tiče duga koji je trebao plaćati; Cvjetković ga ne plaća od 1999. godine, a tada je iznosio oko 500 000 kuna, da bi 2009. godine narastao do 1 200 000 kuna.
Što to u biti znači? Živi zid je išao braniti one koje prezire – bankare, finacijere i štedionice. Oni se bore protiv banaka, ali brane osnivače štedionice. Mislimo da je iz ove konstatacije jasno koliko živozidaši zapravo trče za vlašću, a ne za istinom. Naravno, nije niti to kraj sage o Cvjetkovićima. Cvjetkovići su znali za svoje dugove nastale lošim poslovanjem, pa su na vrijeme prodali nekretnine po gradu, odnosno stanove u Zagrebu, a sada se prikazuju kao osobe sa jednom nekretninom, iako se iz povjesnih knjiga vidi koliko su stanova imali. Cvjetkovići iz svega izloženog nisu žrtve sustava već manipulatorska priča medija i Živog zida. Imali su na svoje ime trosobni konforni stan od 75,08m2, 4-sobni konforni stan od 102,44m2, pola 2-sobnog konfornog stana u prizemlju 42,76m2, sve na istoj adresi Kralja Zvonimira 108, pa onda i zamjenili trosobni stan od 118,18m2 za stan na Peščenici od 67,40m2. Slučaj je po tome jasan, stanovi su rasprodavani od 1999. godine kada se dug ustanovio, pa sve do danas i jedino kuću nisu uspjeli spasiti, a što se tiče nekretnina postoji i trag koji vodi do javno bilježničkog ureda iz kojeg se vidi i upletenost istog u prikrivanju kupnje pod drugim vlasničkim imenima, koje ćemo objaviti u nastavku afere Cvjetković. „Beskućnici „ su očito dio ekipe manipulatora.
Ako nas živozidaši obanjuju u slučaju Cvjetković, zamislite kakve nas obmane čekaju ako dođu na vlast. Jedno se priča, drugo se radi. Toliko prigovora na vodeće stranke s njihove strane, a zapravo potpuno ista priča od tzv. nove stranke.
Mediji su prepuni Cvjetkovića. Ovaj članak niti vodeći medij desnice nije želio objaviti. Zašto je laž bitna svim medijima? Cvjetkovići nisu žrtve. Žrtva sustava je obitelj Robnik. Njih mediji ne obilaze. Pomoći nema. Zašto? Tri godine nikoga ne zanimaju, iako je država oštetila branitelja na mirovini, oštetila je država branitelja Sinišu Robnika i kod njegovo obrta, jer mu nije platila za njegov rad, a tražila je porez od obrta. Sinaša Robnik živi očajno, on nije imao stanove po Zagrebu, kao Cvjetkovići, nije imao niti štedionicu kao Cvjetkovići, niti tvrtku za financijsko savjetovanje. Ništa. Samo svoj obrt koji je radio na obnovi porušene Hrvatske. Njega nisu došli obilaziti HHO-ovci, pjevači, a kamoli zviždači. Zato jer oko njega nema kamera, nema uslikavanja, samo težina situacije. To nikoga ne zanima.
SRAMOTNO: Ranjavani branitelj živi u uvjetima gorim nego u logoru!
Siniša Robnik i njegova obitelj teško žive. Branitelj ranjavan oko Cerića nije adekvatno zbrinut od strane države i jedva spaja kraj sa krajem. On je dokaz da ova država odbacuje branitelje i ne brine za njih na adekvatan način. Siniša nije poslije rata otišao u mirovinu. Nije želio iskorištavati tu pogodnost. Otišao je raditi i osnovao svoju tvrtku. Radio je na obnovi porušene države. Gradio je objekte koje je JNA-a srušila. Država mu taj posao nije platila i tu je bila prva prevara. Od tada životari na rubu siromaštva. Niti ranjavanje, a niti rad za državu nisu ništa bitno za naše društvo. Nekada gladan, nekada očajan, jedino se održao ljubavlju. U njegvoj obitelji toga ima na pretek. Ljubavlju prema supruzi i djeci krpa svoje materijalno siromaštvo. Radeći ponekad na crno preživi koji dan. Njegova djeca trebaju hranu svaki dan. Zato ovim putem obitelj Robnik preko HOP.hr moli za pomoć. Ne za sebe, već za maloljetnog sina, čiji račun i daju za pomoć.
Kiša je prala blato ispred kuće branitelja Siniše Robnika, kada smo bili u posjeti. Kao da je čistoća zemlje bila bitna ,prokišnjavao je krov u dječjoj sobi. Dobio sam poziv iz Koprivnice, branitelj Siniša Robnik moli za pomoć, uvjeti su očajni za život… Siniša je jedan od učesnika domovinskog rata, ne spada u one razvikane branitelje.
Siniša je bio ranjen šrapnelom haubice od 203 mm, koja ima razarajući i zastrašujući razorni moment, od kojeg se lede žile. Ranjen je u Vladislavcima. Šrapnel je imao 23 cm. Stradala je noga. Poslije rata je mogao, ali nije htio ići u mirovinu, sa svojom tvrtkom otišao je u obnovu i najveći neplatiša mu je bila država, koju je obranio. Prevaren i ponižen odlazi u humanitarni rad. U zakladu biskupa Langa. Mnogima je pomagao. Danas je on osoba koja treba pomoć. Branio je ovu državu, nije se skrivao po podrumima i čekao fotelju. Bio je junak, obnovitelj i na kraju humanitarac.
Sa 2700,00 kn teško živi. Mršav, izgladnio, on i supruga, jedva preživljavaju u trošnoj kućici, socijalno umjesto pomoći branitelju, prijeti oduzimanjem djece zbog teških uvjeta.
Siniša, nije mi jasno da čovjek sa tim ozljedama ima tako skromnu mirovinu?
U Općini Črnomerec, odjel za branitelje Trg Francuske Republike 15 u Zagrebu, 27.listopada 2003, službena osoba Martina Zoroje mi je dala dokument ovog sadržaja;
Predmet utvrđivanja: Odustajanje od dijela zahtjeva za ozljedu za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata. Da taj dokument nisam potpisao, ne bih dobio uopće mirovinu.
Što je konkretno pisalo u tom dokumentu?
Piše kako izjavljujem, da odustajem od dijela zahtjeva za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata, tako što ne tražim priznavanje temeljem ozljede mirovinu za ozljedu desne natkoljenice,očiju i kralježnice nastalih dana 11.05.1992, već samo temeljem ozljede lijeve ruke navedenog datuma. Iskreno da nisam tako postupio moja glad bi bila još veća. Teško hodam, radim, a kako je žena bolesna nitko je ne želi zaposliti i živimo jadno. Ono za što sam ozlijeđen nisam mogao ostvariti, kao da sam branio agresorsku stranu. Vidite i sami kako agresore zapošljavaju u MUP-u, politici, a ja ni činjenično stanje ne mogu ostvariti. To posebno ubija čovjeka, branitelja, pa su mnogi na sebe uperili oružje s kojim su branili sve građane Hrvatske.
Uvjeti su vam jako loši za život u vašem domu?
Krovište je jako loše, kuća je jako stara, nemamo niti prave uvjete za higijenu i trebam hitnu pomoć, jer imamo malu bebu i ne možemo uz ova mala primanja to riješiti. Zato bih molio dobre ljude za pomoć u donacijama. Prijeti nam urušavanje objekta. Svaka pomoć znači nam puno!
Broj za pomoć; HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, broj računa: 3216840280, IBAN: HR962390001 na ime sina Robnik Zvonka
Igor Drenjančević
hop-portal.com
