Ovih dana HDLU ( Hrvatsko društvo likovnih umjetnika ) raspisalo je natječaj za sudjelovanje na 3. Bijenalu slikarstva, a u kojemu se od umjetnika traži da plate 100 kn kotizacije da bi uopće mogli pristupiti na natječaj, uz malu ogradu za samostalne umjetnike da će oni biti oslobođeni plaćanja kotizacije, ako uz prijavu na Bijenale prilože verificiranu potvrdu porezne uprave o visini dohotka za prošlu godinu, ” te tako potvrde tešku imovinsku situaciju. ” Da nije tragično, bilo bi smiješno: priča o kotizacijama za žirirane likovne izložbe stara je stvar, ali i nešto što posljednjih godina likovnim umjetnicima sustavno otežava njihov rad, jer praktički moraju plaćati da bi uopće smjeli raditi posao za koji su se i školovali – a što se inače ne traži ni od jedne druge umjetničke profesije.
Stoga smo ovdje na portalu ” Zagrebački likovni umjetnici ” odlučili popisati sva financijska davanja, koja umjetnik mora dati nekim svojim strukovnim likovnim udrugama, od trenutka kad završi akademiju i odluči postati profesionalni likovni umjetnik, a sa ciljem da se o tim problemima povede javna rasprava – koliko to sve skupa ima smisla, pa i da sami likovni umjetnici kažu šta o tome misle.
Dakle, kada završite likovnu akademiju ili ste stekli određeni broj godina umjetničkog djelovanja, trebate se upisati u neku strukovnu likovnu udrugu. Likovni umjetnici u Zagrebu obično pristupaju na natječaj HDLU-a, te odmah po pristupanju na natječaj za prijem novih članova, plaćaju kotizaciju u iznosu od 300 kuna, odnosno ” studenti Akademije likovnih umjetnosti koji su odslušali 5 godina studija, te još nisu diplomirali, a radove su izlagali na izložbama, plaćaju kotizaciju u iznosu od 150 kn ”. Kotizacije se naravno ne vraćaju, a nakon što prođe na natječaju, umjetnik uplaćuje udruzi HDLU još 100 kuna za polugodišnju članarinu ( godišnja iznosi 200 kuna, op. aut. ).
No time davanja HDLU-u nikako nisu završena ! Naime, kada umjetnici trebaju potvrde o članstvu u udruzi za razne namjene, još dodatno će svaku potvrdu morati plaćati 30 kuna – trebate li pet takvih potvrda godišnje, to je još 150 kuna godišnje – uz članarinu i kotizaciju koju su umjetnici platili pri upisu u udrugu. Pomnožite ove brojke sa stotinjak umjetnika godišnje i dobit ćete zaista lijepe cifre.
Nadalje, ukoliko kao član udruge želite dobiti izlagački prostor na sajmu Artomat, kojega HDLU organizira svake godine, za prostor površine 3 x 3 metra, umjetnici će platiti naknadu od 900 kuna, a za prostor površine 3 x 5 metara, naknada iznosi 1 100 kuna.
Sve ovo i ne bi bio toliki problem, da HDLU svake godine ne dobija goleme javne dotacije i od grada Zagreba, i od Ministarstva kulture, Turističke zajednice grada Zagreba, i još brojnih drugih donatora i sponzora, no uprkos tim velikim dotacijama, koje su puno veće od dotacija za bilo koju drugu hrvatsku likovnu udrugu ! – HDLU i dalje ima potrebe da se namiruje od svojih vlastitih članova, a koji su sami često puta nezaposleni, i kao likovni umjetnici danas u Hrvatskoj žive u teškim materijalnim prilikama.
Koji je uopće smisao u tome da u udruzi HDLU plaće i honorare primaju – i ravnateljica udruge, i tajnica, i računovodkinja, i tehničar, i kustosice, i čistačica, i portiri, itd., itd., a školovani i profesionalni likovni umjetnik ne samo da ne dobija honorare za svoje izložbe – nego još mora i sam plaćati razne kotizacije, najamnine i sl., da bi svoj rad uopće mogao izložiti ??
I zašto hrvatski likovni umjetnici masovno šute o ovim pitanjima ? Doduše, i kad požele govoriti o svemu tome na svojim godišnjim skupštinama u udruzi HDLU, onda će im Predsjednik i Dopredsjednik društva uzeti mikrofon, te doslovno onemogućiti da govore – a što se uostalom dogodilo i ove godine na godišnjoj skupštini HDLU-a, kada se u jednom trenutku povelo pitanje o tome zašto članovi udruge ne dobijaju transparentnije financijske izvještaje od svoje vlastite strukovne udruge.
Da ne spominjemo i to da se na godišnjoj skupštini HDLU-a 2015. – od 1 600 navodnih članova uspjelo skupiti jedva pedesetak ljudi, pa se postavlja pitanje: gdje su nestali hrvatski likovni umjetnici, i specijalno oni zagrebački, koji već godinama u svome gradu žive i rade – zašto ne dolaze na godišnje skupštine svoje udruge, i zašto to uopće nikoga ne zabrinjava ??
Grad Zagreb dao je umjetnicima na korištenje zgradu Meštrovićevog paviljona, no zadnjih godina puno puta se dešavalo i da su brojni zagrebački likovni umjetnici odbijani na natječajima za izložbe u prostorima HDLU-a, a s druge strane, HDLU te prostore počinje sve više komercijalizirati, iznajmljujući ih za novce raznim klijentima, koji usput uopće nisu umjetnici, niti provode umjetnički likovni program. Znamo da se HDLU već desetak godina nalazi u teškoj financijskoj situaciji, izgubili su neke tužbe na sudu, dugovi su se nagomilali, vuče se to tako iz godine u godinu – ali mora li se zaista sve to slomiti preko leđa hrvatskih likovnih umjetnika, članova HDLU-a, a koji moraju onda plaćati za tuđe dugove, tuđe greške i tuđu nesposobnost ?
Mnogi kvalitetni hrvatski umjetnici željeli bi se prijaviti i na Salon slikarstva i na sajam Artomat svake godine, ali uz 200 kuna godišnje članarine za HDLU, skupo im je još dodatno plaćati da smiju izlagati u svojoj udruzi, jer tim nametima HDLU-a naprosto nema kraja !! A tu je još i članarina drugoj strukovnoj udruzi za samostalne umjetnike: 300 kuna svake godine u HZSU, i uprkos svim tim članarinama, naše strukovne udruge uopće ne razmišljaju o tome kako će likovnim umjetnicima pomoći da nađu posla i da prežive, nego izgleda razmišljaju samo o tome kako će od likovnih umjetnika izvući što više novaca, da bi onda mogli namiriti sebi za svoje plaće, a koje u likovnim udrugama primaju svi – osim samih likovnih umjetnika.
I do kada tako više ? Ovo pitanje s kojim se završava tekst trenutno nema odgovora, no svi mi koji volimo misliti svojom glavom i stalo nam je da likovni umjetnici opstanu i prežive u Hrvatskoj i gradu Zagrebu, odgovore moramo sami naći, i to na način da konačno počnemo sređivati situaciju u svojim strukovnim udrugama, da se pobrinemo da u njima ima više reda, transparentnosti, i najvažnije od svega – više poštovanja prema samim likovnim umjetnicima, a zbog kojih inače i postoje strukovne likovne udruge.
Krešimira Gojanović, portal Zagrebački likovni umjetnici
