Uskok je optužio zadarskoga gradonačelnika Božidara Kalmetu da je mozak zločinačkog udruženja te da je poput nekadašnjih šahovskih velemajstora Bobbyja Fischera i Borisa Spaskog, razmišljajući uvijek barem koji potez unaprijed, razmještao svoje ljude na ključnim poljima. Nakon što je kao ministar ustrojio “zločinačku skupinu” od 2005. do 2010., tvrdi Uskok, izvlačili su milijune kuna iz Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta te su dijelili poslove domaćim tvrtkama koje su im davale mito kako bi dobile poslove na gradnji autocesta.
U zločinačkoj grupi, osim bivšeg ministra mora Kalmete, bili su Zdravko Livaković, njegov suradnik i susjed iz Zadra, Milivoj Mikulić, Josip Sapunar i Stjepko Boban. Njih je Kalmeta postavio na položaje s kojih su mogli odlučivati o dodjeli poslova pri gradnji cesta te plaćanju tih cesta, što je bio ključni alat za discipliniranja neposlušnika koji nisu bili “prijatelji tvrtke”. Livaković je, osim što je postao državni tajnik, bio predsjednik nadzornog odbora Hrvatskih autocesta, a potom i predsjednik nadzornog odbora Hrvatskih cesta.
Lažne fakture
Mikulić je bio Kalmetin pomoćnik te član uprave HAC-a, s tim da je i nakon formalnog odlaska s te pozicije i dalje imao stvarni utjecaj u cestogradnji. Josip Sapunar bio je član uprave HAC-a zadužen za financije, a Stjepko Boban predsjednik uprave HC-a, a potom i predsjednik uprave HAC-a.
Kad su osigurali pozicije, krenuli su s izvlačenjem novca. A sustav izvlačenja išao je na sljedeći način. Kalmeta je, tvrde svjedoci, odredio da se osnuju dvije domaće poslovne udruge. Na sastanku u upravi HAC-a dogovoreno je da na čelu jedne budu Konstruktor inženjering i Viadukt, a na čelu druge Hidroelektra niskogradnja i Osijek Koteks. Nadalje, dogovoreno je da će Ministarstvo pomorstva, prometa i veza te HAC na svim ubuduće raspisanim natječajima poslove gradnje na području Hrvatske dodjeljivati ovim dvjema poslovnim udrugama tako što će se dogovarati uvjeti natječaja koje će samo te dvije udruge ispunjavati. Poslovi između udruga trebali su se dijeliti u odnosu 60 naprema 40 posto. Predstavnici udruga trebali su voditi računa o tome koje će se strane tvrtke javljati na natječaj te s njihovim predstavnicima dogovarati isplate provizija da se ne jave na natječaj ili da se ne žale na rezultate provedenog natječaja. Da bi dobivale poslove, tvrtke su se odužile tako što su angažirale niz tvrtki Igora Premilovca koje su im fakturirale marketinške usluge koje nikad nisu obavljene.
Sve piše u bilježnici
– Livaković me pitao je li moguće da se preko neke tvrtke opere novac. Razmislio sam i na pamet mi je pao Igor Premilovac jer sam znao da se on bavi takvim poslovima.
Tako je on fakturirao račune Viaduktu, Zagorje Tehnobetonu, Osijek Koteksu, Granitu, Strabagu, Strabag AG-u – svjedočio je Josip Sapunar.
Premilovac je za sebe zadržao 20 posto, odnosno 3,8 milijuna kuna i 220.000 eura, a ostatak je davao Sapunaru. Riječ je, smatra Uskok, o 15,1 milijun kuna te 858.000 eura, koji su podijelili Kalmeta, Livaković, Mikulić, Sapunar i Boban.
Malo dokaza
– Novac koji mi je dao Premilovac predavao sam Livakoviću koji mi je u nekoliko navrata, tijekom predaje novca, govorio da taj novac ide za Božidara Kalmetu i za Zadar. To sam shvatio na način da dio novca Livaković osobno predaje Kalmeti dok preostalim novcem financiraju političke strukture bliske njima dvojici u Zadru – nadalje je objasnio Sapunar. Kalmeta je nezakonito zgrabio, tvrdi Uskok, 4,3 milijuna kuna. Doduše, nemaju svjedoka koji izričito tvrdi da je davao novac Kalmeti nego dva optuženika tvrde kako im je Livaković rekao da lova ide i bivšemu ministru.
Odbacujem sve za što me se tereti. Nikad nikome nisam naredio nikakve nezakonitosti, niti sam ikoga poticao na nezakonite radnje. Iz državnog proračuna nisam uzeo niti lipe, niti sam bilo koga drugoga poticao da uzme i lipu, tvrdio je Kalmeta na ispitivanju u Uskoku.
– Zdravka Livakovića znam od 1993., kad je bio moj suradnik u zadarskoj gradskoj upravi. Radilo se o osobi koja nije bila član niti jedne stranke. Imao je odlične reference, odlikaš u osnovnoj školi, odlikaš u gimnaziji, u roku je završio fakultet u Zagrebu, dobitnik Rektorove nagrade. Pokazao se kao izvrstan operativac, pa sam ga predložio na mjesto na koje je imenovan – tvrdio je Kalmeta.
I za Sapunara, Mikulića i Bobana rekao je kako je riječ o vrhunskim stručnjacima i da nisu došli po političkoj liniji.
– Da sam imao ikakvih saznanja o nezakonitostima, prijavio bih ih. Živim u gradu u kojem su živjeli i moji preci. U Zadru žive i moja djeca, a živjet će i moji unuci i nije mi svejedno što će se o meni pričati – kazao je Kalmeta. Tijekom istrage Uskok je temeljito pročešljao sve bankovne račune Kalmete i njegove obitelji te njihovu imovinu. Kalmetu terete i za izvlačenje milijuna tijekom gradnje “Kalmetine” – pristupne ceste od autoceste do Luke Gaženica.
Kako se postaje ‘prijatelj’
Zajedno s Livakovićem, Mikulićem, Sapunarom i Bobanom i Kalmeta je, tvrdi Uskok, dogovorio da se posao unaprijed dodijeli samo Viaduktu te su o tome obavijestili ostale tvrtke, s tim da je Viadukt morao angažirati lokalne tvrtke. Prije toga je Kalmeta naredio da se cesta projektira kao brza cesta, čime je podigao cijenu gradnje. Viadukt je potom Premilovčevim tvrtkama isplatio 18,2 milijuna kuna za fiktivne usluge. Premilovac je zadržao 20 posto, direktori Viadukta Damir Kezele i Ivan Berket zadržali su 1,46 milijuna kuna, a ostatak od 13,1 milijun kuna, tvrdi Uskok, otišao je Kalmeti i njegovim ljudima.
Bivši direktor Osijek Koteksa Drago Tadić svjedočio je kako je krajem 2005. upao u financijske probleme jer mu HAC nije plaćao za obavljene poslove. Obratio se Sapunaru, koji mu je rekao: “Nisi prijatelj firme, radiš, a ništa ne pridonosiš”. Do tada Osijek Koteks nije ništa plaćao HAC-u, no Tadić je shvatio da su ta vremena prošlost. Skupio je milijun kuna u gotovini i torbu s novcem ispred restorana Trnjanka u Zagrebu prebacio u auto u kojem su bili Mikulić i Sapunar. Nakon toga postao je “prijatelj firme”. Posao kojim je zbog “prijateljstva” pogodovano Osijek Koteksu, a koji su dobili bez natječaja, je izvođenje građevinskih radova na kružnom toku Čepin. Tko je odbio postupati kao “prijatelj firme” imao bi velikih poteškoća.
– Sapunar je od mene tražio da se povučem iz natječaja za gradnju zadnje dionice ceste prema mađarskoj granici na autocesti Varaždin – Letenje. Htio je da taj posao dobije neki građevinski poduzetnik iz Zeline koji je po struci bio pekar – svjedočio jeĐuro Podvezanec, koji je od 1993. do 2009. bio direktor Cesta Varaždin.Podvezanec je to odbio i nakon toga uslijedili su problemi s naplatom. HAC nije podmirivao svoje obveze iako su Ceste Varaždin izvršavale ugovorne obveze. Zato su od 2005. do 2007. bili prisiljeni uzimati kredite kako bi prebrodili nelikvidnost.
Krediti zbog nelikvidnosti
Sapunar je kao član nadzornog odbora tvrtke Autoceste Zagreb – Macelj četiri-pet mjeseci prije počinjanja postupka nabave, a u svezi gradnje Luke Gaženica, bio na sjednici nadzornog odbora koja se održala u Beču. Osim članova nadzornog odbora na sjednici su bili predstavnici skupštine te je u tom svojstvu na sjednici bio i Livaković.
– U jednom trenutku Livaković mi je rekao da s njim odem kod člana uprave Strabag AG-a nadležnog za infrastrukturu. Livaković se s njim dogovorio da će tvrtki Strabag AG pomoći da dobije posao na gradnji Luke Gaženice, pri čemu nisu konkretizirali kako će se ta pomoć realizirati, ali su usuglasili da će taj posao operativno provesti Sandro Vukelić sa strane Lučke uprave Zadar te Georg Gablet sa strane Strabaga AG – svjedočio je Sapunar. Uskok tvrdi da je Strabag AG, koji je dobio posao na gradnji Luke Gaženica, platio milijun eura tvrtki Igora Premilovca Remorker International za fiktivne usluge. Premilovac je zadržao 200.000 eura, a ostatak je dao Sapunaru.
Kalmetin odvjetnik traži da se cijela optužnica odbaci
Uskokovom optužnicom u predmetu HAC – Remorker obuhvaćeno je 13 ljudi. Prvookrivljeni je Božidar Kalmeta, a slijede Zdravko Livaković, Milivoj Mikulić, Josip Sapunar, Stjepko Boban, Igor Premilovac, Damir Kezele, Ivan Berket, Miroslav Bunić, Sandro Vukelić, Jurica Prskalo, Marijo Lovrinčević i Petar Pećina. Optužnica ima dvije točke. U prvoj je Kalmeta s bliskim suradnicima optužen za organiziranje zločinačke grupe, a u drugoj su oni te drugi okrivljenici optuženi za šest slučajeva primanja mita te za izvlačenje novca iz niza tvrtki. Optužnica još nije pravomoćna. Uskokovi istražitelji dobar dio temeljili su na iskazima okrivljenih Igora Premilovca, Josipa Sapunara i Ivana Berketa, financijskog direktora Viadukta, te na svjedočenju Drage Tadića iz Osijek Koteksa.
Krešimir Vilajtović, odvjetnik Božidara Kalmete, u pisanom odgovoru na optužnicu zatražit će da se ona u cijelosti odbaci jer “nisu ispunjeni minimalni uvjeti za njezino podizanje u odnosu na njegova klijenta”. Kako neslužbeno doznajemo, neki od optuženika pregovaraju s Uskokom o nagodbi. Nakon što sud dobije očitovanja okrivljenika o optužnici, Optužno vijeće Županijskog suda odlučivat će o Uskokovoj optužnici. Može je odbaciti, potvrditi ili vratiti Uskoku na doradu.
– Kalmeta me zamolio, budući da je znao da sam studirao u Americi i da mi je engleski vrlo blizak, da s njegovim sinom učim za ispit iz engleskog. Tako sam cijeli semestar sjedio u prostorijama HAC-a i s Antom učio lekciju po lekciju – svjedočio je o bliskosti s Kalmetom Sapunar. Kalmeta se raspitivao i može li Anti pomoći oko ispita na Ekonomskom fakultetu te se s njim savjetovao o slanju sina u Englesku na učenje stranog jezika i o mogućnosti zaposlenje sina u nekoj tvrtki.
