Pred. udruge diskriminiranih
Jedini sudski vještak za kvalitetu
Kvaliteta i prihvatljivost naših medija je još uvijek na nivou bivše Jugoslavije, usudio bih se izjaviti i lošije te je potrebno hitno njihovo usmjeravanje ka zalaganju u promicanju istine a nikako prema interesima pojedinaca i grupa koje putem javne televizije i drugih medija ostvaruju svoje materijalne koristi. Osobno sam kao kompetentna i stručna osoba u prosudbi na praktičnim primjerima primijetio da se promicanje istine vrši kao da Hrvatska uopće i nema istraživačkog novinarstva u odnosu na njihova prava i obaveze.
Drugi glavni problem je cenzura koje se vrše stručno uklanjanjem onih informacija koje mogu biti od koristi za korisnike usluga naših medija, a suprotno tome u današnje vrijeme se ostavljaju tekstovi, a pogotovo naslovi upitne kvalitete. Kada kažem upitne kvalitete onda mislim većim dijelom na naslove koji kod medija koji financijski lošije stoje prikazuju veću kvalitetu. Osobno mislim da je temelj takove vrste cenzure uzrok sadašnjeg stanja kvalitete i prihvatljivosti vladavine prava u Republici Hrvatskoj.
Treći problem je kvaliteta usluga medija u odnosu na njihove korisnike. Ovdje bih istakao da mediji daju prevelike usluge samo odabranim pojedincima i grupama dok većina ostaje bez uredno plaćene usluge pa se postavlja pitanje gdje su njihova prava i kako su medijski procesuirane njihove obaveze te jednakost svih koju jamči Ustav Republike Hrvatske.
Isto kao i kod istraživačkog novinarstva i kod televizije postoji niz primjera za kvalitetu i prihvatljivost cenzure u Republici Hrvatskoj. Za ovaj slučaj sam odabrao jedan interesantan primjer za našu javnost a to je cenzura u televizijskoj emisiji Nedjeljom u 2, koju vodi glavni urednik vrlo dobro poznat našoj javnosti. Sjećam se jednog skupa pred Novinarskim domom u Zagrebu pored kojeg sam prolazio sa svojim odraslim sinom. Obojica smo prišli tom skupu i vidjeli da osobe tog skupa imaju preko usta stavljene crvene papirnate trake. Pitali smo što se dešava, a odgovor je bio prosvjed protiv cenzure. Na skupu smo odmah vidjeli niz poznatih urednika javne i nezavisne televizije i novinara među kojima i Aleksandra Stankovića, koji je također nosio crvene trake u obliku slova x. Svake nedjelje sam poslije toga gledao njegove, po mojoj ocjeni dobre emisije, čekajući da dođe ona prava ali je do danas nisam vidio. Emisija koju sam očekivao bez obzira na njegove goste bila bi interesantna javnosti jer bi se javno znalo o pronalasku puteva za otklon zlouporabe kompetencija u našem društvu te kvaliteti i prihvatljivosti vladavine prava u Republici Hrvatskoj. Ono što je mene osobno interesiralo kao sudskog vještaka za struku „Upravljanje sustavima kvalitete i auditiranja“ je pronalazak puta u organizaciji kvalitetne i prihvatljive vladavine prava. Osobno znam i vjerujem da takvih stručnjaka imamo za televiziju, ali ih gospodin glavni urednik emisije Nu2 do danas nije odabrao za goste u svojoj emisiji pa se stoga pitam je li u ovom slučaju u pitanju nekvaliteta i neprihvatljivost cenzure proizvedene upravo od onih koji su na skupovima novinara bili protiv takvih aktivnosti. Kao kompetentni stručnjak, po nacionalnosti Hrvat, postavljam javnosti pitanje idu li takovi postupci više u korist Hrvatima ili nacionalnim manjinama koje žive u Hrvatskoj.
Kao kompetentni stručnjak za kvalitetu i prosudbu sa bogatim iskustvom, mislim da se pružanje usluga medija ne odnosi samo na gledanje televizije i čitanje štampe jer od takovih aktivnosti niti gledatelj niti čitatelj ne može pouzdano znati o promicanju istine koju mediji plasiraju u javnost. U velikom broju primjera se može utvrditi da su povrijeđena prava korisnika usluga i prava njihovih obitelji u odnosu na usluge jednakog promicanja istine u javnosti koje im jamči Ustav Republike Hrvatske.
Martin Boljevac
jedini sudski vještak za kvalitetu u Hrvatskoj
