Sjajna pobjeda Dinama nad Arsenalom u prekrasnoj atmosferi stadiona u Maksimiru navijestila je neslućene mogućnosti Dinama. Pobijediti jednu od najboljih i najtrofejnijih emgleskih momčadi svih vremena 2:1 je pothvat dostojan divjenja i pamćenja za sva vremena. U bespoštednoj i fanatičnoj borbi, nošeni burnim bodrenjem gledatelja, modri su ostvarili jedan od svojih najvećih trijumfa u europskim natjecanjima.Ovaj rezultat svakako spada u top 5 ili top 10 najvećih Dinamovih pobjeda nad inozemnim momčadima u zvaničnim utakmicama. Sa ovim se velikim uspjehom protiv Arsenala, mogu u novijoj nogometnoj povijesti usporediti još Dinamove pobjede protiv Ajaxa u Ligi prvaka 1998. na Amsterdam Areni 1:0 i još jedan trijumf nad nizozemskim “kopljanicima” u Amsterdamu od 3:2 prije šest godina, kao i slavlje protiv Porta u Zagrebu 1998. u Ligi prvaka od 3:1.
U daljoj prošlosti, slavnih Dinamovih šezdesetih, pamte se i blistave pobjede zagrebačkih plavih nad Juventusom 4:1, kao i nad Bayernom omjerom 3:0 u sklopu natjecanja za Kup velesajamskih gradova. U sjećanju srenjovječnih ili starijih Dinamovih navijača su i iznimno drage pobjede protiv dva najtrofejnija europska kluba Real Madrida i Milana, makar u prijateljskim dvobojima, ali na njihovim terenima, u Madridu, odnosno u Milanu. Najprije je Dinamo svladao Real Madrid u ljeto 1973. na rasprodatom Šamartenu u Madridu 4:3, kad je na velikoj sceni u modrom dresu zaigrao 17 – godišnji Zlatko Kranjčar.
Dinamo je pred 120 000 gledatelja u Madridu do pobjede doveo trener Mirko Bazić, dok je na klupi Madrižana debitirao Miljan Miljanić. Stari srpski trenerski lisac je za posljedni nastup uoči početka španjolskog prvenstva osobno odabrao Dinamo za suparnika i jako se opekao, primivši četiri laka komada od razigranog Dinama.
U proljeće 1988. Dinamo je nasred San Sira u srazu sa Milanom izborio veliku pobjedu 2:1. Milanezi su igrali u najjačem sastavu sa kapetanom Francom Baresijem, Paolom Maldinijem i nizozemskim triom Reicard, Gullit, Van Basten, ali je momčad Ćire Blaževića odnijela pobjedu od 2:1.
Ovome nizu pobjeda nad eurospkim velikanima, vrijedi priključiti još i velebne uspjehe u najstarijoj nogometnoj povijesti, kada je Dinamo nosio ime Građanskog, čiji je legitimni nasljednik. Građanski je dalekih tridesetih tukao Liverpool na njegovom terenu sa 5:1, a još prije toga, potkraj davdesetih godina prošlog stoljeća, Dinamo je u Barceloni nadigrao i pobijedio i slavni katalonski klub s 1:0 Pobjednički je rezultat od 2:1 Građanski polučio i u dvoboju sa milanskim Interom u Zagrebu, kada je za talijanski klub igrao i legendarni Giuseppe Meazza po kome od 1977. stadion u Milanu nosi sadašnji naziv. Gotovo da i nema europskog kluba iz elite top deset najtrofejnijih europskih klubova koje Dinamo nije makar jednom pobijedio u svojoj dugoj povijesti. Sveukupno, Dinamo ima sam više pobjeda protiv momčadi ranga Reala, Barcelone, Juventusa, Milana, Intera, Bayerna, Ajaxa, Liverpoola i Arsenala, nego Hajduk, Zvezda i Partizan zajedno protiv pobrojanih nogometnih divova. Od deset najvećih europskih klubova svih vremena Dinamo još nema skalp samo Manchester Uniteda, kojeg je jednom u prijateljskom susretu Hajduk 1981. pregazio i rezultatski ponizio 6:0. Bila je to jedna od najvećih pobjeda Hajduka ikada, makar se radilo o prijateljskoj utakmici.
Ali, u novije vrijeme, koje pamte današnji naraštaji, ovo je bez ikakve dvojbe, najveći Dinamov rezultat. Stigao je onda kad je to malo tko očekivao i pretpostavljao, te je time usjpeh i draži. Arsenal je po igračkim imenima, jedna od nekoliko najboljih engleskih momčadi u ovome trenutku, a možda i ponajbolja koju je trener Arsen Wenger mogao posložiti u posljednjih deset godina. I premda u Europi, samo stjecajem nesretnih okolnosti, Arsenal nema image pobjedničkog sastava nalik Mancester Unitedu u novije doba, ili Liverpoolu nekada, vrijedi istaknuti da su londonski topnici u raznim eurokupovima odigrali šest finala, isto koliko i Manchester United, ili tek dva manje u usporedbi s Liverpoolom, koji je sa osam nastupa u finalnim dvobojima eurokupova i dalje engleski rekorder. Ali, sastavi sa sjeverozapada Engleske bolje su koristili prigode u velikim finalima.
Uvijek bi odlično znali zašto se u finalu nalaze, te su igrali i znanjem i srcem, na život i smrt protiv svih suparnika. Tako je Liverpool pet puta postao europski prvak u sedam pokušaja. Izgubio je samo od Juventusa 1985 sa 1:0 i od Milana 2007. rezultatom 2:1, dok je upravo protiv Milana 2005. napravi nesvakidašnji preokret i od 0:3 stigao do 3:3, a onda pobijedio nakon izvođenja kaznenih udaraca s bijele točke. Osvojili su i Kup UEFA 2001. protiv španjolskog Alavesa pobjedom 4:3. I Manchester United je u pet finala susreta za prvaka Europe postigao jedan nevjerojatan rezultat. Godine 1999. svladali su Bayern 2:1, premda su Bavarci do 90. minute i sudačke nadoknade vodili 1:0 i tri puta pogađali tijekom igre vratnicu ili gredu engleskoga gola. Tim s Old Traforda je i 1991. uz veliku požrtvnovnost pobijedio Barcelonu 2:1, ali je 2009. i 2011. u dva finala Lige prvaka položio oružje pred nezadrživim sastavom iz Katalonije. Tada je terenom dominirao Leo Messi, najzaslužniji za obje pobjede Barce 2009. u Rimu sa 2:0i 2011. u Londonu rezultatom 3:1. Kad nisu imali Barcu za rivala u velikom finalima crveni vragovi iz Manchestera su protiv ostalih protivnika redovito pobijeđivali u finalima.
Za Arsenal se ne može reći da nemaju pobjednički mentalitet, iako im mnogi nogometni znalci upravo pripisuju karakter gubitnika. Ne zaboravimo da su topnici iz Londona u četiri od šest odigranih finala, uvijek nesretno i nespretno gubili pobjedničke naslove. U Kupu pobjednika kupova poraženi su 1980. od Valencije poslije serije kaznenih udaraca sa jedanaest metara 5:4, a istu sudbinu doživjeli su i 2000. godine protiv autsajdera Galatasaraja. Turci su izdržali 90, onda i 120 minuta u rezultatskom egalu 0:0, da bi pobijedili Engleze na penal ruletu. Arsenal nije imao sportske sreće ni 1994. godine. Tada ih je u pokušaju obrane naslova pobjednika toga natjecanja iz 1993. kad su tuklu Parmu 1:0, spriječio sastav španjolske Zaragoze. No, Španjolci su doslovno na istijeku 120. minute susreta, nekoliko sekundi prije posljednjeg sudačkog zvižduka, dali drugi zgoditak, pobijedili 2:1 i izbjegli izvođenje jedanaesteraca. I u svom jedinom finalu Lige prvaka protv Barcelone 2006. Arsenal je ostao kratkih rukava, ali ponovno bez doze sportske sreće. Poveli su 1:0, sudac im je isključio jednog nogometaša i Barca je preokrenula i dobila meč 2:1. Tako je Arsenalu ostalo da i dalje sanja najvrijdniji trofej prvaka Europe u nogometu. Da je Arsenal imao i približno sreće kao Liverpool ili Manchester United u poslovnično izjednačenim finalima koje je odigravao tijekom nekolko desetljeća protiv raznih inozemnih suparnika, sad bi imao nisku euro trofeja kao klubovi s Enfield rouda i Old Traforda. I u tom slučaju, ova fenomenalna pobjeda Dinama u srijedu navečer na Maksimiru, imala bi još veću specifičnu težinu u europskim okvirima. Svejedno, i ovako je odjeknula nogometnom Europom kao najrazornija bomba.
Dinamo se vratio na velika vrata na europsku nogometnu pozornicu. Kako su sad kosmički daleka sjećanja na one nevsele epizode iz dva posljednja nastupa plavih u Ligi prvaka i partije za zaborav i nevjericu zbog lakoće izgubljenih susreta, pogotovo u Zagrebu. Dinamo je sinoćnom pobjedom okrenuo novi list u Europi. I pored opisanih Arsenalovih kikseva u velikim euro finalima proteklih desetljeća, radi se o jednom od tri najtrofejnija i najslavnija engleska kluba svih vremena. Po zbirnom broju osvojenih naslova prvaka, pobjednika kupa, liga kupa i superkupa Engleske, Arsenal, gleda u leđa samo Manchester Unitedu, a prestigli su na tom planu i glasoviti Liverpool. Izlišno je govoriti koliko su u tome pogledu daleko ispred sastava kao što su Chelsea ili Manchester City, jer su se “plavci” iz Londona, odnosno “građani” iz Manchestera u nogometnu elitu i euro orbitu probili tek u posljednjih pet do deset godina. To nije dostatno da stanu rame uz rame Arsenalu. I utoliko je ova velika Dinamova pobjeda još značajnija i o njoj će se dugo pričati i prepričavati. Jer, svi znamo kako Arsenal igra silovito u prvenstvu Engleske. Iako je Arsen Wenger iz njemu znanih razloga, potcijenio zagrebačke modre i zaigrao u Zagrebu bez više standardnih prvotimaca, to ne umanjuje značaj Dinamovoga istinskog pothvata. Još jednom se pokazalo kako je nogomet čudesna i nepredvidiva igra, koja može ponuditi najveća i najprijatnija sportska iznenađenja. Nakon krajnje neuvjerljivog početka sezone i u HNL-u i u izlučnim europskim nastupima protiv skromnih europskih momčadi, malo tko je vjerovao u ovakve senzacionalne domete ove generacije dinamovaca. Ali, stvarnost je demantirala sve skeptike i Dinamo sad korača pobjedničkim stazama na tragu stare slave davnih generacija iz šezdesetih godina koje su pronijele slavu kluba iz Maksimira.
Zanimljivo je reagiranje srbijanske sportske javnosti, poglavito sportskih medija nakon blistave pobjede Dinama nad favoriziranim Englezima. Ostali su bez komentara, zapanjeni i zatečeni Dinamovim trijumfom. Iz krajnje oskudnih vijesti i tek nekoliko redova posvijećenih dvoboju u maksimirskoj šumi, vidi se najviše čuđenje i zaprepaštenje rezultatom. Izravnih pohvala na Dinamovu adresu bilo je tek u kasnoj TV reportaži na državnom RTS-u. Komentator Nedjeljko Kovinjalo, nekada do rata u Bosni 1992. godine, komentator sarajevske televizije, bio je vrlo odmjeren u ocjeni meča i čak je i pohvalio Dinamo za tehničko taktičku postavku igre trenera Zorana Mamića. Ostali su bili više zbunjeni, nego li ludi i normalni, kao u onome naslovu popularne sarajevske humorističke serije “Lud, zbunjen, normalan”, što se godinama vrti reprizno na nekoliko beogradskih televizija kao jedna od najgledanijih humorističkih serija. Srpskih nogometnim strastvenicima je sinoć najmenja bilo do smijeha. Jer, svjesni su da njihovi klubovi ne mogu ni približno postići ovakav rezultat u Europi kakav je u srijedu navečer napravio Dinamo protiv Arsenala. To najbolje potvrđuju riječi bivšega nogometaša, a sad nogometnog trenera Partizana Gorana Stevanovića. Gostujući netom nakon utakmice Dinamo – Arsenal u studiju TV Arena sporta, bivši as beogradskoga Partizana iz davnih osamdesetih godina, kroz zube je procijedio kako ga je Dinamo ugodno iznenadio i dokazao svoju kvalitetu protiv jedne od najjačih europskih momčadi u ovome trenutku. Voditelju emisije, vatrenom partizanovcu, Ivanu Raduloviću, pogled na ljestvicu na televizijskom telopu nije bio nimalo prijatan, te je se u bijesu okomio na tehniku u studiju što je Dinamo stavila na prvo mjesto umjesto Bayerna, jer Nijemci imaju bolju gol razliku.
Samo polako, možda će se nakon novih Dinamovih euro trijumfa i Radulović privikne na novi nogometni poredak. Kao što vele Stari Rimljani, navika je druga priroda i bit će Raduloviću uskoro stvar navike pogled na ljestvicu koji govori i više od tisuću riječi. Da su Srbi ostali bez riječi, može se zamijetiti i po komentarima na sajtu televizije B92. Pristigli komentari srpskih nogometnih entuzijasta odišu serijom pohvala na račun Dinama, premda u manjoj mjeri ima i onih zluradih što vele da Dinamova nogometna sreća neće dulje potrajati do svršetka predstojećeg susreta u Munchenu protiv Bayerna. Teška srca, ali ipak iskreno, Srbi odaju priznanje Dinamu kao apsolutno najboljoj momčadi na prostoru bivše Jugoslavije. Najzačuđeniji su ostali vlasnici jedne od najvećih srpskih nogometnih kladionica Mozzart bet. Oni su uoči susreta Dinama i Arsenala taj meč skinuli sa ponude liste za igru. Toliko su bili sigurni u uvjerljivu i rutinsku pobjedu Engleza, da su se bojali da igrači masovno ne uplate na pobjedu Arsenala, te nisu bili sigurni hoće li imati dostatno novaca za isplatu prognozerima. I svi su izgubili okladu. Nisu znali tko je i što je Dinamo, a sad su ga upoznali na pravi način, s tim da niti u jednom idućem susretu niti jedna beogradska kladionica sigurno neće stavljati kvote za pobjedu Dinamo u rasponu od 5,5 do 7,5! Dinamo leti na krilima sreće i ka europskom se proljeću kreće, a to je san nedosanjan od 1971. godine. Kucnuo je čas za Dinamov europski povratak na velika vrata.
Dragan Ilić
