Prema novom svjetskom poretku Hrvatska dobiva većinu BiH-e i pola Crne Gore

0
1225

Glede moguće rezolucije o postupnom ukinuću pravnih okvira srpskog entiteta u sklopu Bosne i Hercegovine, tradicionalno prenapuhanim Srbima naviru sjećanja od prije dvije godine i senzacionalne objave vizije rekonstriranog zemljovida Europe u budućnosti, preciznije 2035. godini.

DAVOS/SWITZERLAND, 25JAN04 - Samuel P. Huntington, Chairman, Harvard Academy for International and Area Studies, USA, captured during the session 'When Cultures Conflict' at the Annual Meeting 2004 of the World Economic Forum in Davos, Switzerland, January 25, 2004. Copyright World Economic Forum (www.weforum.org) swiss-image.ch/Photo by Peter Lauth
– Samuel P. Huntington,
Najviše je Srbe pogodilo to što je po njih neugodnu spoznaju preustroja suvremene Europe prva svijetu predočila ruska Gazzeta Express, a dodatnu ozbiljnost crtača geostrateških podjela zona utjecaja u Europi imaju i zvučna imena kao što su  Zbigniew Kazimierz Brzezinski, dugogodišnji član svjetske Vlade u sjenci, kao i Samuel Huntigton, glasoviti autor geopilitičke teorije o sukobu civilizacija u svijetu, što je upravo ovih mjeseci velikom migracijom ljudi iz zemalja Magreba na sjeveru Afrike, odnosno sa Bliskog istoka i prednje Azije, dobilo još više na značenju i suprotstavljenim mišljenjima. Kako god na kraju ispalo prekomponiranje uvijek trusnog europskog tla, Srbima se nikako ne dopada što su projektanti novog svjetskog poretka na tome nacrtanom zemljovidu više od četiri petine današnje Bosne i Hercegovine stavili u posjed države Hrvatske, kamo Bosna i Hercegovina od iskona i spada. Jednako teško Srbi su podnijeli i činjnicu da se po konturama tog zemljovida, moraju odreći zauvijek Kosova u korist stvaranja Velike Albanije, kojoj bi uz to pripao i dio Makedonije. Hrvatska bi uz najveći dio BiH u svome sastavu imala i skoro pola današnje Crne Gore. Prema raščlanama ovoga velikog geostrateškog projekta, čiji su tvorci CIA i specijalna ruska služba za geostratešku politiku u svijetu pod imenom GRU, i uz potporu spomenutih eksperata i analitičara kao što su Bzezinski i Huntigton, tektonske promjene u izgledu današnjih granica, pretrpjele bi i mnoge velike europske zemlje. Tako bi se rascjepkale na više dijelova i Velika Britanija, Španjolska, Italija, Poljska i Francuska, dok bi najviše profitirali Nijemci i Rusi proširenjem na račin susjednih zemalja.
Zbignjev-BzezinskiNjemačka ne bi izgubila niti jedan dio sadašnjeg teritorija, ali bi se proširila na istok prema Poljskoj, dok bi Rusija ostala bez Čečenije i Dagestana, ali bi joj pripao Krim, koga je već anektirala, kao i dijelovi Poljske i Ukrajine. Pod Rusiju bi potpala i cijela Bjelorusija, jer bi po tome planu nestala kao država. Predstojeći referendum u Kataloniji, zakazan za nedjelju u Barceloni i diljem najbogatije španjolske pokrajine je samo dio ovog velikog plana svjetskih moćnika iz sjene, kao i njihovih pokrovitelja u službenoj politici velikih sila. Katalonija i Baskija bi se odvojile od Španjolske i postale neovisnim državama, s tima da bi se španjoslki i francuski dio Baskije spojio u jednu državu. Otok Korzika bi, također, bio odvojen od ostatka Francuske, na čijim zapadnim granicama je pokrajina Alzas – Lorien sa glavnim gradom Strazbourgom koj bi trebali biti dio Njemačke, a Bretagna na sjeverozapadu Francuske samostalna država. U zemljama Beneluksa, sve bi išlo na mlin Nizozemcima, kojima bi se nakon najavljenog raspada Belgije prema zamislima svjetskih vlčadara iz sjene, trebala priključiti Flandrija sa Bruxellesom kao centrom sadašnje EU što zagovara suprotna načela povezivanja i ukrupnjavanja zemalja u sklopu EU, upravo posve suprotnim ovim opisanim iz kuhinje “Nove Europe” u režiji Amerikanaca i Rusa i njihovih europskih satelita. I Velika Britanija i Italija bi bile podijeljene prema zamislima arhitekta novoga poretka u Europi. Škoti bi tako, opet pošli na referendum, poslije kojega bi se odvojili od Velike Britanije i osamostalili kao neovisna država, a netom nakon toga i Republika Irska i Sjeverna Irska bi se ujedinile u jednu državnu cjelinu. Od Engleske bi na kraju otpao i Vels, dok bi na jugu Europe Italija bila podijeljena na sjeverni i središnji dio koji bi tvorio jednu cjelinu, a od Rima pa južnije bi bila država južne Italije, ali bez otoka Sicilije i Sardinije koje bi postale samostalni državno pravni subjekti. Ova teme oko redefiniranja europskih granica ponovno će se aktualizirati već nakon katalonskog referenduma korz dva dana, 27. rujna, ali vrlo brzo i poslije možebitno ponovljenog referenduma u Škotskoj i tako bi sve to postalo znanto ozbiljnije nego što se mnogima u prvi mah učinilo 2012. i 2013. godine kad je zemljivid preustrojene Europe prvi puta obznanjen europskoj i svjetskoj javnosti.
Dragan Ilić
dopisnik iz Beograda