Baš simpatično da se Most povezao sa Stipom Petrinom.
Sigurno će to donijeti mnoštvo birača koji cijene iznimno visoku razinu komunikacije, pameti i domoljublja kod dotičnog načelinika.
Šteta je kad netko kaže da mu je Tito bio dobar, a Tuđman zločinac, S takvima se može koalirati. Za mene stvarno veliko razočaranje, a vi kako god želite.
Kao prvo osnovica leadershipa je da onaj koji vodi mora preuzeti moć koju mu daje pozicija da bi bio od koristi svojem timu. Vođa koji ne vodi, nego se miče u zadnji red radi navodne skromnosti, nije vođa i tim od njega nema koristi. To spada u početnicu svakog školovanja leadera i nije moja izmišljotina pa o njoj ne namjeravam raspravljati.
Ako dakle Petrov i Most pozivaju druge da se odreknu prve pozicije, da bi dokazali da nisu foteljaši, onda je to u najmanju ruku neznanje ili neozbiljnost jer uvijek je netko prvi na listi i taj netko mora preuzeti odgovornost. Inače je priča o reformi i pomaku društva jeftina bajka.
Druga mogućnost je ona koju poznajemo iz Sv. Pisma, a govori o tomu da će zadnji biti prvi, a prvi zadnji. Kad dobro promatramo okolinu onda ćemo utvrditi da ima uvijek ljudi kojji su skromni jer računaju da će ih pozvati da budu prvi. To je tip ljudi koji svojim poznavanjem Isusovg načela pokušavaju načelo izigrati, hinjena skromnost jer znaš da ćeš biti prvi. Tako reći oni bi i Isusa preveslali.
Taj model se u poliitci zove preferencijalno glasovanje. Onaj koji misli biti prvi, jer računa da ima svoje neupitne glasove, sebe stavi na zadnje mjesto jer tako i tako zna da će dobiti najviše glasova, dakle potpuno lažna skromnost koja služi da bi se druge prozivalo i podiglo rejting u očima onih koji navodno vole skromne ljude. Zvuči simpatično kad kažeš: eto vidi nejga njemu nije stalo do poyicije, on je na prvo mjesto stavio nekog drugoga. Toliko svetosti je previše i ya mlade hrvatske političare. U pozadini priče leži vjerojatno normalna kalkulacija da ćeš dobiti preferencijalne glasove pa pozivija na listi niej od važnosti, al je reklamni efekt u naivnom društvu ogroman.
Ovakav pristup politici je poprilično plitak jer u neugodnu situaciju dovodi onoga koga si pro forma stavio na prvo mjesto jer ga time praviš budalom, ali isto tako šalje i poruku bahatosti: ja sam toliko moćan da mogu pomoću preferencijalnih glasova pobijediti.
Koga?
One koji su ispred mene, dakle moju ekipu. Sve ovako upakirano zvuči narodnim ušima lijepo, skromno, fratarski, ali je kontraproduktivno i u prvom i u drugom slučaju.
U prvom jer onaj tko vodi mora preuzeti moć, a u drugom jer kalkulacija sa skromnošću nije ništa drugo nego bahatost pa je prozivanje drugih za bahatost jeftini populizam bez moralnog pokrića.
Očito i naši mladi političari ipak znaju samo površno. Budući državnik bi ipak trebao imati malo više stila, glumačko sjedenje u zadnjem redu je simpatično samo glupanima.
Tuđman i “čistunski revolucionari”
Činjenica da neki uporno Tuđmana svrstavaju uz bok Titu je više dokaz da nije samo HDZ pun bivših udbaša, nego da su neki ljudi očito planski opsjednuti destrukcijom stvorene države, a isprika im je Tuđmanov partizanski put.
Po toj logici bismo trebali popljuvat državu jer eto nije čista. Opasna teorija koju nam guraju dokazano jugoslavensko orjunaški ideolozi, a na njih se zakači i poneki naivac koji eto teži čistoći.
Takva politika nas je držala u jugoslavenskom ropstvu, a “revolucionari” su nam sebe prikazivali kao moralne tvrđave koje ne prave kompromise.
Osoba koja ne pravi kompromise je pacijent u psihijatriji, a u politici je to uobičajeno neka vrsta margninalne sekte ili agenta provokatora, institucije koja je poznata u svim komunisitčkim strategijama razbijanja neprijatelja.
Oni zvuče čisto, svakog prozivaju, al su spremni mijenjati kapute kako im se ponudi, uvijek s jedinim ciljem, rušenjem nacionalnog jedinstva putem navodnog zahtjeva za čistoćom.
Za naivne i mlađe ljude to zvuči jako prihvatljivo, al to vam je kao u Sv. Pismu i onoj priči o kamenovanju one žene.
Tko je bez grijeha nek popljuje svakog hrvatskog domoljuba koji nije bio čist kao suza, uključujući i Tuđmana.
Ja sam imao prigodu razgovarat s Tuđmanom par puta, prije nego je postao predsjednik sam prodavao njegove knjige po Austriji, nisam ga smatrao ni Bogom ni ustašom, al on je bio i ostao prvi predsjednik demokratske RH, nije do Drine, al je ipak bolja od bilo koje Jugoslavije.
Pa da je i samo to, to je dovoljno i daleko više nego što je napravilo 99% takozvanih čistih i najčistijih domoljuba.
Država je plod kompromisa i zajedništva, a to znači da samo luđaci ili agenti provokatori nameću priču oko neprihvatljvosti onih koji su život ugradili u državu i slobodu, od Tuđmana do zadnjeg vojnika ili branitelja.
Nismo ni svjesni koliko energije oni ulažu i znanja koriste da bi nam ogadili državu i slobodu. Oni su to učili i to im je jedini zadatak, tako su odgajani, to mlijeko su sisali i tehnike učili.
Kao što su ogađviali ustaški pokret tako ogađuju i domovinski rat, branitelje, invalide i Tuđmana kao neporecivi simbol zadnjeg rata za slobodu i državu.
Nije Tuđman toliko velik da bi bio važniji od države i ispred vojske ratnika, al nije ni toliko mali da nije dao veće doprinos od mnogih za hrvatsku slobodu.
Ja se držim one ustaške:
“Ako se dijete usere pametan čovjek ne će baciti dijete nego će ga očistiti i promijeniti pelene”.
U našoj državi ima puno onih koji su usrali državu do glave, al država je važnija od ideologije, za nju je proliveno i previše krvi.
Sloboda nikada nije potpuna, a samo iz slobode je moguće stvarati još bolje uvjete.
Nit sam obožavao nit obožavam ikojega “velikog Hrvata”, al kad se sustavno po njima pljuje onda me to podsjeća na sustavno rušenje, a ne na težnju boljemu za hrvatski narod.
Vinko Vukadin
