Pogreb preminule dragovoljke Domovinskog rata, bliske suradnice ratnog ministra Gojka Šuška, bojnice Hrvatske vojske i vojne izaslanice Republike Hrvatske u NR Kini, gospođe Janje Ninić Babić
Uz desetak ratnih generala, na pogrebu je bila i pukovnica Hrvatske vojske gospođa Dunja Gotovina.
U nazočnosti nekoliko stotina članova rodbine prijatelja, poznanika, dragovoljaca, branitelja Domovinskog rata i ostalih građana iz cijele Hrvatske, pa sve do daleke Australije, na prekrasan sunčani dan 21. prosinca 2015. na groblju Miroševac pokopana je dragovoljka Domovinskog rata iz prosinca 1990. godine, bojnica Hrvatske vojske, bliska suradnica ratnog ministra Gojka Šuška i prva žena vojna izaslanica samostalne hrvatske države (u NR Kini), gospođa Janja Ninić Babić. Uz odar pokojne bojnice Janje Ninić Babić stražarili su ratni generali i ostali visoki časnici HV-a Krešimir Čosić, Ivan Tolj, Ljubo Ćesić Rojs, Miljenko Filipović, Tomo Medved, Mate Laušić, Marinko Krešić, Zvonko Sesar, ročnici Hrvatske vojske i njezini suradnici iz Kabineta ministra Gojka Šuška. Na pogrebu je nazočila i bliska suradnica od prvog do zadnjeg dana dužnosti ratnog ministra obrane, pukovnica Dunja Gotovina Zloić.
Dragovoljka Domovinskog rata od 12. prosinca 1990. godine
Nakon izražavanja sućuti suprugu Antunu Babiću, kćerki Teni Dokuzović i zetu dr. Stjepanu Dokuzoviću ispred mrtvačnice od pokojnice su se oprostili brogardir Hrvatske vojske i predsjednik Zbora Hrvatskih ratnih veterana mr.sc. Zvonko Sesar, koji je sve iznenadio iznošenjem podatka da je pokojna Janja Ninić Babić kao dragovoljka sudjelovla u formiranju «Prvog dragovoljačkog oružanog odreda općine Centar», koji je formiran 12. prosinca 1990.. godine. Bojnica Janja Ninić Babić nije se nikada s tim činom hvalila niti o tome puno govorila. U privitku donosimo cijeli govor brigadira HV-a mr.sc. Zvonka Sesara.
Od svoje također bliske suradnice i desne ruke oprostio se i zamjenik ministra obrane u to vrijeme general pukovnik Hrvatske vojske, prof. dr. sc. Krešimir Čosić, koji je između ostalog nabrojio i sva odličja koja je od predsjednika dr. Franje Tuđmana i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bojnica Janja Ninić Babić dobila: «Za vrijeme djelatne vojne službe Janjin rad ocijenjivan je samo najvišim ocjenama, a odlikovana je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista, te medaljama Oluja, Ljeto i Bljesak, kao i Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, rekao je general Ćosić. I govor prof. dr. sc. Čosića donosimo u privitku.
Dužim i vrlo emotivnim govorom od svoje supruge oprostio se Antun Babić, koji je od 1990. do 2013. godine vršio razne visoke dužnosti u Hrvatskoj matici iseljenika, Uredu Predsjednika dr. Tuđmana, Ministarstvu vanjskih poslova, Uredu Vlade Republike Hrvatske i Ministarstvu povratka i usljeništva. Taj govor će biti poslan medijima za dan ili dva.
Sprovodni obred izvanredno i s iskrenom duhovnošću vodio je poglavar Isusovačke kuće odgoja p. Dalibor Renić, koji se također biranim riječima oprostio od pokojne Janje Ninić Babić, koju je zajedno s njezinim suprugom Antun upoznao dok je bio na doktorskom studiju u Dublinu, Irska.
Nakon ukopa, uz sve vojne počasti, i uručivanje sliku pokojnice i hrvatskog barjaka suprugu Antunu Babiću, održana je sveta misa zadušnica u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici 31.
Zahvala svima koji su pomogli u liječenju bojnice Janje Ninić Babić
Koristimo ovu prigodu da se zahvalimo svima onima koju su nam financijski i na svaki drugi način pomogli tijekom liječenja preminule bojnice Janje Ninić Babić. Kako ne možemo navesti sva imena spomenut ćemo samo one koji su na to pristali: Danica i Branko Mihaljević, Jajin vjenčani kum Nikola Serdar, moja vjenčana kuma Ema Papić, Branka Čubelić iz Splita, Paris i Bianca Genoveses iz Opatije, Blago Leko iz Zagreba, Mladen Leko iz Canberre, Stjepan Mažar iz Njemačke, Ino i Marijana Kuvačić (restoran Dalmatino), Katica i Ivan Filipović iz Melbournea, Centar hrvatske zajednice Geelong, Mira i Vlado Erceg iz Geelonga, Zdenko Marinčić iz Geelonga, Jenny Nobilo i Irena Keas iz Melbournea, Ante i Zdenka Gović i Melbournea, Boris Jakovac iz Melbournea, Andrija i Joyce Horvat iz Landborougha, Željko Dogan iz Melbournea, Javkov Babić iz Melbournea, Zoran Lendrec iz Lyonvillea, Franko Cetinić iz Londona, Marko Franović iz Sydneya, Marica i Marko Ostojić iz Sydneya, NK Zagreb iz Sydneya, Tomo Barić iz Sydneya i mnogi drugi. Također se zahvaljujemo najbližoj rodbini na njihovoj nezamijenjivoj pomoći, a posebno Janjinoj sestri Zdenki i šogoru Ivanu. Zahvaljujemo i svima drugima koje ovdje nismo nismo spomenuli a dali su svoju veliku i raznovrsnu pomoć za Janjino ozdravljenje.
Želimo se posebno zahvaliti i Hrvatskom generalskom zboru, na čelu s generalom Pavlom Miljavcem za njihovo angažiranje da se Janji pomogne. U tom kontekstu ne možemo zaobići ni zahvaliti se prof. dr. sc. Renati Dobrili Dintinjani u KBC-u Rijeka, prof i dr. Radiću u toj bolnici, dr. Emeritisu Šamiji, dr. Siniši Vargi, njegovoj majci Veri Vargi (mojoj kolegici iz Ministarstva vanjskih poslova u vrijeme Domovinskog rata), sanacijskom ravnatelju KBC-a Zagreb prof. dr.sc. Hrvoju Vrčiću, šefu Onkologijskog odjela na kojem se liječila moja supruga u zadnja dva mjeseca u KBC-u Zagreb,iako je tada već sve bilo kasno, prof. dr. Antoniu Juretiću, svim onkolozima na tom odjelu ( prof. dr. sc. Šanteku, doktorici Blažević i dr. Čičku, te većini medicinskih sestara koje su olakšale zadnje tjedne, dane i sate života moje supruge Janje Ninić Babić.
Naravno, sve obveze oko liječenje supruge Janje, dijelio sam s kćerkom Tenom Dokuzović.
U zaključku imam potrebu reći da nam je od svih Janjinih suradnika iz Kabineta ministra Šuška najviše pomagao pukovnik HV-a Marijan Dolić.
Kćerka i ja primili smo na stotine izraza sućuti iz cijeloga svijeta. Nedostajao je samo jedan izraz sućuti. Onaj od vrhovne zapovjednice Hrvtske vojske koju je preminula bojnica Janja Ninić Babić stvarala u najtežim vremenima Domovinskog rata.
Na kraju zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pomogli da pogreb bojnice Hrvatske vojske Janje Ninić Babić bude posebno dostojanstven, kakav je bio i njezin cijeli život do zadnjeg izdisaja kojem smo kćerka Tena i ja bili nazočni. Moja supruga i Tenina majka umrla je mirno i bez straha. Duboko smo uvjereni da je otišla u raj, gdje se moli ne samo za svoju obitelj nego i bolju Hrvatsku u bolji i mirniji cijeli svijet. Bila je dama i vojnik, ali mrzila je rat kao najgore ljudsko zlo.
Ožalošćeni suprug Antun Babić
ZBOR UDRUGA HRVATSKI RATNI VETERANI
JANJA NINIĆ BABIĆ
U Zagrebu, 21. prosinca 2015. Miroševac-14.10 sati
Draga naša Janjo, ožalošćena obitelji Babić, ožalošćena obitelji Ninić, dragi veterani Domovinskog rata, dragi prijatelji!
Gospodar smrti i života pozvao te k sebi, a nas ostavio zatečene i zbunjene tvojim odlaskom.
Tvojim odlaskom, nismo ostali sami, iza tebe je ostao tvoj suprug Antun, djeca, kći Tena, zet Stjepan, unuk Luka, sestre Zdenka i Manda te ostala tugujuća rodbina, prijatelji, poštovatelji, a napose mi dragovoljci i veterani Domovinskog rata, kojima će ostati uspomena na plemenitu ženu, prijatelja, vječnog borca za pravdu, domoljublje i poštenje.
Život je dar Božiji i velika tajna. Život bi kud i kamo bio lakši kad bi nam otkrio svoja pravila prije, a ne poslije naših djela. To nas uvjerava da rađanjem počinjemo umirati.
Na početku i svršetku života ostaju nam sami upitnici da li sam dovoljno dao za pravedniji život i svoju Domovinu.
Kao dragovoljka Domovinskog rata, uključila si se u organizaciju formiranja „Prvog dragovoljačkog oružanog odreda općine Centar“, koji je formiran 12. prosinca 1990-te godine, kada je narušena mlada hrvatska demokracija „balvan revolucijom“, uključila si se u obranu suvereniteta RH sa krunicom oko vrata i Biblijom na usnama, sudjelovala u donošenju važnih odluka u kabinetu ratnog ministra obrane Gojka Šuška.
Jedna si od njegovih najbližih suradnica u stvaranju Oružanih postrojbi hrvatske vojske za oslobađanje od srpske agresije, ne štedeći pri tome sebe ni svoju obitelj, te ne gledajući time svoj osobni interes.
Nakon uspostave Ustavno-pravnog poretka na cijelom teritoriju RH, Vrhovni zapovjednik OS RH dr Franjo Tuđman ti je dodjelio čin bojnice HV-a i odlikovao te sa visokim odličjima za tvoj nesebični rad.
I danas, draga Janjo, stojimo pred tvojim odrom, kad su ostvarene mnoge stoljetne čežnje i želje hrvatskog naroda, o slobodi, napretku i demokraciji, tvoj život je utihnuo nedovršivši sve započete obveze u želji za ostvarenjem još bolje pravednije, poštenije i demokratičnije naše Domovine, Domovine po tvojoj mjeri i mjeri svakog čovjeka i branitelja hrvatske nacije i hrvatskog naroda.
Hvala ti na svemu, a Bog naš dobri-zajednički otac kojeg si priznavala u molitvi Gospodnjoj, tako često zvala si „ OČE NAŠ“ primio te u svoj očajnički zagrljaj.
U ime ZBORA UDRUGA HRVATSKIH RATNIH VETERANA, u ime UDRUGE HRVATKI RATNI VETERANI ZAGREBA, u ime „Prvog Dragovoljačkog naoružanog odreda Centar-Zagreb“, u svoje osobno ime, oprostit ćemo se od tebe, dobre i plemenite žene, domoljuba i humaniste.
Ovim putem još jednom izražavamo najiskreniju sućut tvom suprugu Antunu, kćerci Teni, zetu Stjepanu, unuku Luki kojeg si neizmjerno voljela, sestrama, rodbini, prijateljima i suradnicima iz Ministarstva obrane, Diplomatskom koru kao i svima Vama koji će te Janju pamtiti u trajnoj i lijepoj uspomeni.
NEKA TI JE LAKA HRVATSKA ZEMLJA ZA KOJU SI SE BORILA I KOJU SI ISKRENO VOLILA
POČIVALA U MIRU BOŽIJEM
PREDSJEDNIK ZBOR-a HRVATSKIH RATNIH VETERANA
Mr.sc. ZVONKO SESAR
Prof. dr. sc. Kšrešimir Ćosić
Poštovana i draga obitelji naše pokojne Janje Ninic Babic, nažalost danas smo se okupili na ovom mjestu kako bi se mi kao hrvatski branitelji i hrvatski generali oprostili od naše drage Janje. Opraštanje od prijatelja uvijek je teško, a posebno od prijatelja iz ranih devedestih, od onih naših bliskih suradnika koji su bili s nama, s vama od prvih dana stvaranja Hrvatske države. Bili su to dani posebnih osjećaja i ponosa, kada se borite za nešto veliko i časno, nešto trajno i vječno, nešto što zavrjeđuje veliku žrtvu, a to može biti samo država. Država koje tada još 1991. i nije bilo, Država za kojom se čeznulo, a rat je tek počinjao. Za sve vas i za sve nas, tako i za našu dragu Janju bili su to dani ponosa i slave. Sjećanja na te dane bude u nama, nadam se i u svima vama, osjećaje jednog velikog međusobnog poštovanja i prijateljstva. U ovom trenutku bude se među nama i sjećanja na jednog velikog čovjeka s kojim smo svi skupa imali čast raditi, na našeg ratnog ministra gosp. Gojka Šuška.
Janja Ninić Babić pristupila je u pričuvni sastav Hrvatske vojske još 30. kolovoza 1990. Od svibnja 1992. do srpnja 1998. radila je u Kabinetu ratnog ministra obrane gosp. Gojka Šuška. Za vrijeme djelatne vojne službe njezin rad ocijenjivan je samo najvišim ocjenama, a odlikovana je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista, te medaljama Oluja, Ljeto i Bljesak, kao i Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.
Draga Janjo, draga i poštovana obitelji, dragi prijatelji budite ponosni na ulogu i mjesto koje je naša Janja imala u stvaranju naše drage domovine Hrvatske ranih devedesetih.
hop portal
