Je li nelogično ono što Milanović kaže da jeste?
Da je Zoran Milanović čovjek osebujnih misli to može potvrditi samo onaj tko s njim može izdržati pet minuta bez svađe, da ima posebna odnos prema logici, moralu poštenju i domoljublju, to smo čuli i osjetili.
Njegov odnos prema činjenicama je fantastična priča, a odnos prema Karamarku postaje odnos seoskog jadnika prema seoskom frajeru koji mu je zdrpio ne samo igračku nego i curu.
Veli nam Zoka da je sve ovo režija HDZ-a i primarni plan Mosta jer navodno njegova kupovina glasova nebi imala nikakvog smisla jer se on već bio dogovorio s Mostom.
Da vidimo je li to baš tako nelogično kako nam tumači Zoran Milanović.
Kao prvo nije istina da je s Mostovm sve već bilo dogovoreno i potpisano. Istina je da su bile definirane konačne pozicije, a to u pregovorima ne znači kraj pregovora, tim više što za kraj ipak treba 76 potpisa, a Božo Petrov je za konačni dogovor morao i namjeravao upitati i svoje kolege hoće li s Milanovićem i onima zbog kojih je Most zapravo i bio potreban, jer u zadnje četiri godine propasti je za kormilom bio Zoran Milanović.
Za razliku od Karamarka on je čak i na prethodnim izborima bio kandidat protiv Sanadera, dakle ako mjerimo Milanovićev udjel u hrvatskoj katastrofi onda je on nemjerljivo veći nego li Karamarkov.
Most je dakle bio spreman, ali nije potpisao konačni pristanak. U takvoj situaciji odlazi se kod Kolinde na konzultacije. Koja je to Milanovićeva pozicija prije odlaska?
– Izgubio je izbore – to je dokazivo i jasno po broju mandata, ali to Milanović i drugovi ne prihvaćaju jer su naučili da su činjenice ono što partija kaže da jesu, a oni kažu da nisu izgubili. Milanovićeva prednost je što ima birače i partijsku sljedbu koja je dovoljno glupa da misli da su izrazito pametni ako ideologijom nadomjeste logiku.
– U takvoj stranci Milanović ne smije izgubiti vlast jer drugovi gube pozicije i ulaze u mogoćnost da im se otvore crne kutije ove vladavine, a to bi bilo jako pogubno, pogotovu za koalicijskog partnera HNS.
– Već je se odrekao pozicije premijera, ali je dobio navodno poziciju predsjednika Sabora, što je za njegov karakter i stil čak i bolje od ove prve jer nema odgovornosti, smije i može ponižavati koga želi. Hrvatski demokratski Sabor ima dugu tradiciju ponižavanja saborskih zastupnika, koji su za predsjednike uglavnom bili obični krelci koje je on podučavao demokraciji. Takva pozicija bi Milanoviću omogućila da na svakoj sjednici protivnicima soli rane jer su popušili vlast.
Za patološke karaktere to je bunar radosti.
Logično je dakle da je Mialnoviću stalo da ne izgubi vlast i da kako tako ostane u poziciji koja mo omogućava vladanje informacijama, medijima, policijiom i svimdrugim sustavima zaštitete, a sve ovo je bilo potrebno prikupiti nekoliko ruku i to ne nakon konzultacija nego prije. Iskusni lisac ima i plan B, a tim planom je predviđeno komadanje Mosta do željene veličine. Već odrađeno s Prgometom i Petrinom. Na Milanovićevu žalost nije bilo dovoljno.
Jedina logika koja je Milanovića i drugove vodila je mogla biti da nazovu mostovce i pokušaju osigurati plan B. Poštenje i politički bonton im to sigurno nebi zabranio jer oni su i pored snimaka tvrdili da Szabo nije nudio lovu za ruke, da je Merzelica nevina, iako je bilo dokaza.
Milanovićev moralno politički kod je dobro opisan ustima Arsena Bauka: „politika je matematika“.
Milanović je morao izračunati da su šanse za gubitak vlasti velike, iako se navodno već bio dogovorio. Da mu se to nebi dogodilo logično je da je pokušao u igru ubaciti dodatni osigurač.
Jedino pitanje koje se postavlja što ako plan propadne?
Za jugofašistički mentalni sklop to nije nikakav problem jer su oni navikli operirati umreženo: politika, laž, mediji i napadi.
U tom slučaju hrvatska javnost nudi perfektnog krivca, Crnog Marka’Pedra.
On je u zadnjih par godina sustavno kreiran kao najomraženija osoba, suprotno svim činjenicama i logici, al isti novinari su i od Tite napravili državnika, pa zašto od Karamarka nebi Crnog Marka’Pedra?
Ako plan propadne Milanović ima odmah spremne „argumente“.
Obavještajno policijska operacija HDZ-a.
Koliko su novinari beskičmenjaci i narod politički glup to se vidi iz činjenice da se ta teza uzima ozbiljno, iako Ostojić vlada policijom, a Milanović je u zadnje četiri godine zaposlio oko 4.000 partijaša u institucije. No čemu logika ako partija ima ideologiju? Čemu bonton kad imaš Bagu?
Na kraju ove balade, kao i kod Raškovića, imamo žrtvu koja identificira kriminalca, al kriminalac kaže da nije kriv on nego netko drugi, iako žrtve tvrde suprotno.
Jedini argument lopova je da nema logike da on krade jer već ima dovoljno.
Tko vjeruje u takvu lopovsku logiku tomu treba psihijatar, ali ne besplatan.
Vinko Vukadin
