U zadnje vrijeme portal Promise zamagljuje situaciju oko Zagrebačke banke. Prvo je Sulejman Tabaković preko toga portala sebe ovjekovječio kao stručnjaka za Zagrebačku banku, suradnika Pašk Kačinarija u otkrivanju, na što je sam Kačinari reagirao i rekao da se ne radi baš o nikakvom suradniku, a još manje poznavaocu situacije. Zašto je Tabaković sada počeo priču o banci, kada na svjetlo dana izlaze dokumenti preko našeg portala? Tabaković je oformio ili radio na 80 zakona u Saboru, a sada kritizira sustav, nije li to sve i više nego očito da se ponovo želi glavni istaživač Pašk Kačinari diskreditirati.
No tu nije kraj tzv. spasiteljima. Bartulović iz Zajedno, male strančice pokušava progurati i drugu priču oko privatizacije i krivice pojedinaca. I opet preko Promise.
“Mi smo polazili od toga da imovina pripada građanima i radnicima koji su je stvarali, a oni su se u Norvalu, u Kanadi, s Gojkom Šuškom i njegovim društvom, unaprijed dogovorili da će je, čim dođu na vlast, podijeliti između sebe, odnosno kome oni žele. I, naravno, onima koji su im pomogli, financijski i na druge načine, da dođu na vlast. Čitava ekonomska politika postavljena je u službu norvalskih ciljeva.”
Kačinari proziva “ekonomistu”, koji je obični burzovni mešetar, a ne nešto obavješten o situaciji. Tvrdi da je to notorna glupost, jer je krađa države počela znatno ranije i to pod palicom Nikole Mrkića, još davne 1974.godine. Da je to istina, a ne priča kvazi istraživača Bartulovića i Karina Sturma govore činjenice o izvlačenju novca iz Jugoslavije, a taj novac završava u inozemstvu od 1974. godine na adresama u Londonu, Beču i Frankfurtu. U Frakfurtu je i trag imena Nikole Mrkića. Jasno da Bartulović i Sturm lažiraju stanje, baš kao što su lažirali i skupštinu stranke, kada su bez članova sami sebe izabrali I OSNOVALI ZAJEDNO. Sturm je radio kao privrednik u Moskvi za vrijeme Jugoslavije, danas je član hrvatsko-ruskog prijateljstva kao i Mesić, a stranku je preuzeo od Domagoja Margetića. Samo promijenivši ime. Ako znamo da je Margetić bio dio obavještajnog podzemlja, novinar Milorada Dodika, mislimo da je jasno u koji rog pušu Bartulović i Sturm.
JAVNI PLJAČKAŠI HRVATSKE I JUGOSLAVIJE SU TAJNE OSOBE KOJIMA SE ” DUGUJE”, A OVO JE POPIS IMENA OSOBA KOJIMA BI TREBAO BITI POZNATO KAKO JE NASTAO DUG, KOJI DATIRA OD JUGOSLAVIJE
191975 – 1976. Dr Vladimir Stepanov, generalni direktor deviznog sektora Jugobanke, Beograd 1976 – 1978.
Pavle Pavlović, generalni direktor Beogradske banke, Beograd 1978 – 1980.
Vladimir Sodin, generalni direktor sektora Ljubljanske banke, Združene banke 1980 – 1982.
Aleksandar Bogoev, direktor predstavništva Stopanske banke Skopje, Beograd 1982 – 1984.
Branko Čolanović, predsjednik Jugobanke udružene banke, Beograd 1984 – 1986.
Dr Andraš Mora, predsjednik Udružene Vojvođanske banke, Novi Sad 1986 – 1988.
Dr Tomislav Badovinac, predsjednik Udružene banke Hrvatske, Zagreb 1988 – 1990
Ljubomir Popovski, predsjednik Stopanske banke Skopje – združene banke 1990 – 1992.
Miloš Mirković, izvršni direktor deviznog sektora Jugobanke udružene banke Beograd 1992 – 1994.
Dragoslav Vuković, v.d. predsjednik Kapital banke, Beograd 1994 – 1998.
Mr Dragoljub Vukosavljević, generalni direktor MB Union banke a.d. Beograd 1998 – 2002.
Prof. dr Vojin Bjelica, generalni direktor Novosadske banke d.d. Novi Sad
2002 – Čedo Petrović, generalni direktor Eksimbanke a.d. Beograd
Po iskazu bankara Tomislava Badovinca i našim dokumentima LHB banka u Frankfurtu je osnovana 1963/4 od strane Ljubljanske banke. LHB banka je uz AG Wien banka jugoslavenskog bankarskog lobija. Zanimljivo da je kod te banke nedavno Zoran Milanović podigao osobni kredit u visini od na 3 milijuna eura. Iz toga se jasno vidi njegov politički stav, čiji je on politički sluga i za koga agitira. Ako povežemo slučaj Perković kojeg je Milanović zakonom htio onemogućiti, jasno je da ove dvije banke i danas kroje sudbinu Hrvatske.
Prema istraživanju sve je počelo od 1974. godine, kada su vodeće banke bivše države osnovale predstavništva u inozemstvu i počeli musti bivšu državu, te je zaduživati… Devize su mijenjali strani turisti više vani, nego u SFRJ-i, a time su devize po njemu kontrolirane od jedne grupacije bankara preko pet predstavništava u inozemstvu.
Kaže Kačinarij da je zapravo petstotinjak ljudi zaslušno za ubijanje 17000 ljudi u domovinskom ratu, 150 000 otišlih u zadnje vrijeme u inozemstvo i za gotovo 400 000 nezaposlenih. Umjesto da se odstrni taj karcinom, dozvoljava se neviđeno protjerivanje građana u inozemstvo i na Zavod za zapošljavanje. Mladen Bajić je znao za sve te dokumente, koje je on priložio, a kojima treti određene ljude za neviđenu pljačku. Nije reagirao.
Što je zapravo istina u priči o srpskom tiskanju novca bez pokrića u Jugoslaviji, a vezano za predstavništva jugoslavenskih banaka u inozemstvu i što ste do sada otkrili oko pljačke Hrvatske ?
To je najveća zabluda, jer topčiderska tiskara u Srbiji nema veze sa nekontroliranim tiskanjem novca za plasiranje tog istog novca u inozemstvu. Novac se tiskao u Zagrebu, znači u Hrvatskoj. Tiskara Ognjen Prica u Savskoj ulici je odgovrna za takvo nekontrolirano tiskanje novca. Iz te tiskare su plasirane novčanice u inozemstvo, putem predstavništava jugoslavenskih banaka vani, za otkup deviza, najčešće od turista koji su dolazili u Jugoslaviju.
U Hrvatskoj toga vremena, sedamdestih godina prošlog stoljeća je bilo nekoliko vrsta kriminala koji se isticao.
Dubrovnik i njegova turistička ponuda je bio idealan za kriminal. Ogromni novci koji su završavali u blagajnama dubrovačkih turističkih resursa bili su meta partijskog kriminala. Tko je bio tada u Dubrovniku kao kontrolor takvih događanja? Mladen Bajić, koji se trudio da taj kriminal ne procuri van. Slijedeći u nizu velikog kriminala toga vremena je INA; devize, transferi novca. Zato je ubijen Đureković, a tajnu istragu oko tog kriminala je vodio sudac , koji je evo isto naprasno umro i istraga se umirila…Tko je sudjelovao u tim sumnjivim transakcijama toga vremena? Zagrebačka banka, Ljubljanska banka, Vojvođanska banka, Jugobanka, Stopanska banka, a sve te banke posložene u konzorcij jugoslavenskih banaka su odgovorne za mnoge makinacije. Na čelu tog konzorcija je bio Nikola Mrkić, nekadašnji direktor Karlovačke banke. Kao viceguverner u Jugoslaviji, on je otvorio predstavništvo jugoslavenskih banaka u Frankfurtu i na još četri mjesta.
Zanimljiva je činjenica, kako Stane Dolanc nije dozvolio otvaranje frankfurtske banke pod ingerencijom ovog konzorcija, dok nije postao predsjednik nadzornog odbora. Već 1981. godine taj konzorcij raspolaže sa 52 tona zlata u inozemstvu.
Sada se pronašlo, ovih godina nekih 600-700 milijuna dolara u Parizu, od toga novca, a zapravo je u pet banaka vani i dan danas ogroman novac. Najveći je novac i dalje Hrvatski. I što se danas događa? Baš iz tih banaka vani, koje su osnovale prozvane banke, kupuju se ceste, zrakoplovne baze, posuđuje novac onima; čiji novac zapravo jest, od hrvatskih građana, hrvatskim građanima… Hrvatskim novcem se pljačaka hrvatske građane, kao nekada građane Jugoslavije, a to se radi preko MMF-a, koji ne pita od kuda vam novac, tako da je ovaj konzorcij imenom YU-Forex filao novac u MMF i tako kontrolirao kreditima jugoslavensko tržište novca. Oni kao Yu-Forex grupacija su za vrijeme domovinskog rata bili nezadovoljni prekidom komunikacija u jednom dijelu, a da nikada nisu zamrli kao
YU Forex grupacija, što govori njihovo okupljanje 2oo2. godine. Time okupljanjem su još jednom pokazali svoju nadmoć na ovom terenu. Odgovorno tvrdim da Hrvatska nije dužna država, jer ova kriminalna grupacija zadužuje hrvatske građane, otimajući njima vlastiti novac. Vlasnici jugoslavenskog duga su današnji vlasnici Hrvatske. Svi bankari prošle države su i danas bankari ove države. I upravljaju tržištem novca.
Institut za javne financije osnovan sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije do danas otkrio taj kriminal. Čime se on bavi? Zašto on taj problem ne vidi? I danas postoji taj institut, ali nema intresa kontrolirati tokove novca. Taj institut bi valjda trebao znati kuda ide ta država. Zanimljivo da su djelatnici tog institu bili i djelatnci Zagrebačke banke.
Hrvati moraju shvatiti da im nitko ne može ukrasti nacionalnost i zastavu, ali im je ukradeno ono materijalno od čega se opstaje, genocid nad Hrvatskom se vršim olovkom i pljačkom. Iseljavanje 150 000 mladih ljudi iz zemlje zadnjih deset godina je moglo u ostanku osnovati 70000 obitelji, pa neka je prosjek bar jedno dijete, računajte koji se genocid nad Hrvatskom vrši…
Hrvatska ima isti problem kao i Rusija, kada je Putin došao na vlast, Rusija je bila prezadužena zemlja, nakon napravljene inventure,to je druga zemlja, ustanovilo se tko je pokrao novac i danas je Rusija u suficitu.
Kada bi se napravila inventura u Hrvatskoj, nakon tri mjeseca uz jak tim u državnom odvjetništvu otkrilo bi se stanje bez duga. Dubrovčanin Kotruljević je napravio najveći bum u knjigovodstvu na svjetskoj razini, a mi se još mučimo sabrati dva i dva u našoj ekonomiji.
Hrvatska nikako ne pronalazi snagu procesuirati kriminal?
1994. godine je tristo stručnjaka radilo na knjizi svih kriminala u državi do tada, ta knjiga je prozvana Bijelom knjigom, a koja se nikada nije našla u prodaji. Stavljena je u saborske klupe i vrlo brzo maknuta iz njih, a samo je
vrlo brzo maknuta iz njih, a samo je Vlado Gotovac pokazao veliki interes za nju. Dat ću vam samo jedan primjer velike prevare, kada je Tuđman bio uvjeravan kako je Pliva na londonskoj burzi, vezano uz dodjelu jednog kredita od 100 milijuna, a koji uopće tadašnja Hrvatska nije dobila izvana, nego je kamataren novac hrvatskih građana, hrvatskim građanima. Pliva uopće nije bila na londosnskoj burzi.
Vjerujte da je Bajić iz mojih dokumenata mogao podići tisuću prijava protiv kriminala u Zagrebačkoj banci, ali nije napravio niti jednu prijavu. Što je slika o njemu. Moj slučaj je opet slučaj stanja našeg pravosuđa.
Što se dogodilo u vašem slučaju tužbe protiv Zagrebačke banke i koliko je točno;da je Općinski sud u Zagrebu namjerno izgubio dokumente, koje ste priložili kao dokaze?
358 milijuna kuna mi Zagrebačka banka duguje. I taj dug je prvo htjela prikriti falsifikatom, a kada je ustanovljeno da je dokument falsifikat, tada su preko suda nestali dokumenti u kojima se jasno vidi kako je kriminal cvao u toj banci, te kako su osnovna i obrtna sredstva u banci totalno neusklađena sa realitetima. No krenimo redom…
Zagrebačka banka je tvrdila da je uplatila novac, koji mi duguje. I to je laž. Zapravo je falsificiran obrazac ponudila kao dokaz. Iz aviona se vidjelo koliko je jadno falsificirano. Toliko providino, pa je materijalno knjigovodstvo sa tog obrazca postalo po sudu financijsko knjigovodstvo, što jedan sudski vještak nije uočio. Očito da je vještak Tkalec za sud proveo jedno vještačenje, koje nitko nije znao protumačiti. Razlog jasan, neotkrivanje malverzacija Zagrebačke banke. Tkalec kao vještak u mom predmetu se nije proslavio, jer mu je to očito bilo naređeno; da vještači taj papir godinu dana, a uobičajna praksa je par mjeseci. I kad je završio vještačenje, rezultat je bio nikakav, nitko ga nije razumio. Tkalec prije karijere vještaka je bio zaposlenik Zagrebačke banke.
Kako mi takvo vještačenje nije bilo jasno, priložio sam neke krucijalne dokumente o kriminalu u banci. Ti dokumenti su dokazi o kriminalu u državi, kriminalu u Zagrebačkoj banci, na kraju su nestali. Iako sam dokumente priložio legalno i na vrijeme, a opet težine 3,7 kilograma, nije mi bilo jasno, kako tako što čovjek može zagubiti. I takva agonija sa nestankom podataka zbog nemara je trajala pet godina. Kada sam tražio da se dokumenti pronađu, podignuta je istrga na samom sudu, ali nije dala razultate. Sam sud je tražio dokumente, ali ih nije našao, a nakon toga je tek zaključeno kako su nestali. I na tome je stalo. Znači predao sam dokazni dio parnice na Općinski sud u Zagrebu, kao da sam predao u dućan, pa je tijekom godina nestalo.
Podigao sam kazneni postupak u svezi nestanka mojih dokumenata protiv nepoznate osobe, potraga je trajala pet godina. Tek nakon pet godina su pronađeni dokumenti, kojima se može otkriti sav kriminal u državi, a koji je išao preko Zagrebačke banke. Privredna banka nije sudjelovala u pljački građana, jer su preko nje išle plaće, a sve ostale transakcije su rađene preko Zagrebačke banke. Zagrebačka banka je temelj rješenja kriminala u zemlji. I većina kriminala piše u glasnicima banke, samo dobro treba znati isčitati stanje. Zato i pozivam Dinka Cvitana da me pozove. Ovo je posao kojim se može spasiti država. U mojim dokumentima piše tko je i kako krao ovu državu i kako dug države ne postoji. Trag novca uvijek postoji, samo ga treba pratiti, a u mojim dokumentima se jasno vidi kako su hrvatski građani godinama kamatareni za svoj novac. I to preko MMF-a i drugih institucija izvana.
MMF ne pita za porijeklo novca, tako da su naši kriminalci godinama otimali novac od naroda i tom istom narodu posuđivali taj novac preko međunarodnih institucija. Dokaz te situacije su bankovne franšize, odnosno franšize imena banaka, u Hrvatskoj postoje tek dvije banke u stranom vlasništvu, turska i ruska, ostale su u vlasništvu grupacija koje vladaju bivšom Jugoslavijom.
Gdje su pronađeni dokumenti kojima dokazujete pljačku Hrvatske i tko je snosio posljedice?
Nakon istrage od pet godina, dokumenti su pronađeni na sudu. U jednom ormaru. Razlog nestajanja je jasan, previše su bitni u razotkrivanju kriminala u državi. U njima jasno stoji; tko je i kada i na koji način varao građane ove države. Građani moraju shvatiti da im nitko neće uzeti nacionalnost, ali se uzima novac, koji je opstojnost. Krađa ovih razmjera je neviđena. 1300 poduzeća je uništeno preko Zagrebačke banke.
Franjo Luković je dovden preko Jugobanke, gdje je bio direktor u Zagrebačku banku, kako bi kreirao strategiju podjele bankarske moći tzv. YU Forex grupe, a koja djeluje još1974. godine. Ta grupacija je podijelila bankarsku moć u bivšoj zemlji na dva dijela, prema podjeli iz Jalte. I svaka grupacija je zadužena za svoje teritorijalno područje djelovanja. Taj plan se i danas provodi. Nije mi jasno zašto državni odvjetnik ne krene u akciju i tako spasi prezaduženu državu i narod, a sve dokumente sam prikupio i dostavio na sud. Do sada za nestanak dokumenata nitko nije snosio posljedice. Kao da su pronašli nevažno smeće, a ne dokumente za spas ove zemlje. Sud je preko svojih službenika pokušao prikriti falsificiranje dokumenata od strane Zagrebačke banke, za tu nečasnu radnju nije nitko odgovara, znači za falsificiranje dokumenata. Samo kako bi se mene prevarilo i neisplatilo novaca, a naposljetku i za gubitak dokaza na pet godina nitko nije odgovarao. Sve je to na općinskom sudu u Zagrebu normalno.
Samo moja upornost je pokrenula procese. Zamislite situaciju u kojoj sud je mjesto gdje nestaju dokumenti, a banke falsificiraju dokumente i prilažu kao dokaz. To se zove Hrvatska
.
Zašto su toliki napadi na HOP portal? Zašto se pronašlo toliko dušebrižnika? Zagrebačka banka je ključ naših ovrha, dugova i zaduživanja. Zato su izmišljeni Sinčić, Margetić i drugi kako bi se problem najvećeg kriminala u regiji zataškao, A PRAVA IMENA PRIKRILA. Kako su sve manje uvjerljivi Šota i Margetić kao spasioci naroda, sada se guraju u prvi plan novi spasioci oko titovog poslovnjaka i diplomate Sturma.
HOP portal
jedini uistinu slobodni medij
.
