Nakon naše objave o smrti direktora INA-e Đurekovića na našim kontroliranim medijima uslijedili su članci o Aleksandru Rankoviću, Titovom najbližem suradniku, kako bi se zavarala činjenica smrti Đurekovića povezana sa otkrićima silnih prijevara u gospodarstvu.
Trag same priče oko smjene Rankovića potpuno razotkriva pogrešne teorije našeg vodećeg dnevnog lista. Prema našem tumačenju nekih događaja iz jugoslavenske prošlosti, baš smjena Rankovića je pokrenula stvaranje jake mreže oko Josipa Krajačića NJEGOVOG SUPARNIKA U TAJNIM SLUŽBAMA, koji postaje predvodnik jedne plejade tehnomenadžera Jugoslavije, a oni su svoj osobni probitak stavili na prvo mjesto i ugrabili sve što se ugrabiti može. Pipci njihovi i danas vladaju Hrvatskom. Aleksandar Ranković bio je vrlo moćan čovjek u Titovoj blizini i velika prijetnja jedne velike ekipe partizanskih generala, tzv. heroja koja je odlučila ‘buržujski živjeti’ i prodavati narodu priču o trulom kapitalizmu. 1958. godine završila je zadnja konfiskacija i nacionalizacija praktički otete imovine, koju su prisvojili mnogi Titovi generali. Ipak, najmoćniji je bio Josip Krajačić, zvani Stevo. On je jako volio lagodan život. I to su mu neki “drugovi” itekako zamjerili. Glas je došao do Josipa Broza. Broz je počeo shvaćati da Krajačić uživa na isti način kao i on, što mu nije bilo previše drago. Najviše je Krajačiću zamjerio dovoženje morske vode do bazena vile cisternama. To je posebno razbjesnilo Tita. Saznavši da je Tito bijesan na njega, Krajačić organizira postavljanje prislušnih mikrofona u Titovu spavaću sobu i za sve okrivljava Rankovića. Istragu provodi Mišković, koji je zajedno sa Krajačićem spakirao aferu Rankoviću, kako bi zaštitio sebe. Kada su prislušni mikrofoni pronađeni, Ivan Mišković upire prstom u Rankovića, a za te laži dobiva mjesto glavnog špijuna u Jugoslaviji na duži period. Krajačić se izvlači iz cijele situacije, a u javnost se pušta medijska laž kako su Kardelj i Bakarić učinili cijelu zavrzlamu zbog Rankovićevih pogleda na ustroj zemlje. Ranković i Krajačić su iz istog kruga državne administracije, tajnih službi i špijunaže, a Kardelj i Bakarić su ideolozi države, tako da je jasno tko je bio više zainteresiran za micanje Rankovića. Sam Kopinić, doušnik ruskih tajnih službi nakon 5 godina otkriva cijelu priču Titu i od tada su zavjerenici u nemilosti kod predsjednika.
Naši su mediji cijelu priču pokrenuli nakon naše objave teksta, kako se ne bi povezala Krajačićeva linija sve do današnjih dana. Čak se u priču uključio i odvjetnik Nobilo, braneći teze vodećih medija, nakon našeg teksta. Zašto? Među ostalim, Nobilo objašnjava da je ubojstvo Hrvata u inozemstvu uobičajena praksa država, borbe protiv terorizma, jer; ono što je danas učinila Amerika u svezi Bin Ladena, to je nekada činila Jugoslavija hrvatskom pokretu.
Tko je Ante Nobilo objavio je Večernji list;
Rođen je 4. prosinca 1950. u Splitu. Njegov otac Ivan podrijetlom je iz Lumbarde na otoku Korčuli. Za vrijeme rata bio je zarobljen i odveden u logor iz kojeg se izvukao te se po povratku zaposlio u Udbi. Službovao je u Splitu, Osijeku i Karlovcu gdje je Anto proveo mladost. Njegov otac bio je pomoćnik Josipu Boljkovcu. Studirao je i završio pravo u Zagrebu.
Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća počeo je kao pripravnik raditi u Okružnom javnom tužiteljstvu a onda je četiri godine bio tužitelj u Donjoj Stubici. Kad se vratio u Zagreb, 1986. godine ekspresno je postao tužitelj u procesu protiv Andrije Artukovića.
1989. prekršajno je prijavio Franju Tuđmana zbog njegova javnog istupa u Klubu hrvatskih književnika. Svoj potez brani argumentom da je postupio prema tada važećim zakonskim propisima.
Kad je 1991. Uhićen Željko Ražnatović Arkan, Nobilo je bio tužitelj i u tom postupku kao i u postupku protiv Gorana Hadžića za „krvavi Uskrs“. Radio je i na predmetu protiv “grupe Labrador” – agenata KOS-a koji su bili u strukturi hrvatske vlasti. Zbog nekih insinuacija na račun Vladimira Šeksa, poznati HDZ-ovac mu je žestoko uzvratio. Šeks je za Nobila rekao da je bio u skupini tužitelja, sudaca i policajaca koji su 1990. godine imali zadaću po nalogu SKJ uhititi vrh HDZ-a i Tuđmana.
Nobilo je u tužiteljstvu odnosno državnom odvjetništvu ostao do kraja 1992. godine. Pokrenuo je istragu ubojstva zagrebačke obitelji Zec te zločina u Pakračkoj Poljani.
Danas je sin Ivana Miškovića vrlo visoko u hijerarhiji INA-e i MOL-a u Mađarskoj, jedan od generalskih sinova Goran Štrok je poznati poslovni čovjek, sin Mike Špiljka, Vanja Špiljak isto je ugledni poslovni čovjek vezan za naftni biznis, Andrija Drašković, brat Vuka Draškovića isto je poznati poslovni čovjek koji namjerava kupiti Podravku, Vuk Drašković ( glumi velikog četnika) radio je u kabinetu Mike Špiljka. Inače u Davosu su danas i Drašković i Špiljak, koji pokušavaju preuzeti Podravku. Vojko Santrić, vezan za INA-u stvorio je mogućnost pokojnom Pukaniću da otvori Nacional i financirao je taj list, ne treba reći da je Santrić dio tog miljea. Kada sve povežemo u bratstvo i jedinstvo korupcije, dobivamo hrpu nacionalista i komunista koji jako dobro žive uglavnom od naše zemlje.
VEZANI ČLANCI
IGOR DRENJANČEVIĆ
