“Moja L. je božje dijete, kao i svako drugo. Ne možemo sami protiv tolikog zla. Mene kažnjavaju samo zato što sam otac, a L. što svojeg oca voli ‘’najviše na svijetu’’, kako kaže. Ne možemo još dugo izdržati da nas ne razdvoje, a kada se to dogodi… moja kćerkica to neće moći podnijeti. Sustav je kažnjava isključivo zbog privrženosti ocu i zbog toga što je odgajam u rimokatoličkoj vjeri. Ni jedno dijete nije zaslužilo takvo nasilje.”- napisao je Slaven Rukavina našoj redakciji.Slučaj je klasični tip ponašanja socijalne službe kod nas, u kojoj većinom rade žene, odlučuju žene, pravobraniteljica je žena, a isto tako i mnoge sutkinje su žene. U takvoj priči postoji vrlo malo muškaraca koji dobivaju dijete na brigu i skrb, jer je uvriježeno pravilo kako su muškarci nasilnici, a žene žrtve, što u mnogo slučaja je drugačije. U sudskim postupcima svega 1% muškaraca dobivaju djecu nakon razvoda. Iz toga ispada da su svi muškarci ove zemlje manijaci, nasilnici ili nesposobnjakovići. U jednom drugom slučaju majka djeteta je pritvorena i kada je izašla iz pritvora bez problema je uzela svoje dijete, uz pomoć socijalne službe, skrivala dijete iako je zakonski bila dužna oca obavijestiti gdje je dijete. Otac je 3 mjeseca kasnije saznao gdje je dijete, kada je majka konačno našla adekvatan smještaj, a dijete se uz blagonaklonu socijalnu službu vucaralo po stanovima žena sumnjiva morala. Klasična diskirminacija muškarca, kao u slučaju L.
U ovom slučaju djevojčice L. socijalna služba ne poštuje volju djeteta, koja želi živjeti sa ocem, jer prema sadašnjem zakonu dijete je izuzeto od mišljenja, ono je samo “dijete”. Za dijete prema našem sustavu važni su uvjeti, materijalni položaj skrbnika, ali emocijalne veze nisu bitne. Obiteljski zakon koji je to trebao iz temelja izmijeniti je pao na Ustavnom sudu i ova nemoguća situacija ostaje do daljnjega. Prema EU zakonu mišljenje djeteta je itekako bitno kod bilo koje odluke suda i nadležnih službi. Prema tome naši zakoni nisu u skladu sa zakonima unije što nikoga ne brine, već fabriciranjem laži socijalne služba i “poliklinika za zaštitu majke i djeteta u Zagrebu “uvijek favoriziraju majku. Nazvati polikliniku za zaštitu majke i djeteta govori više od svega, već samim imenom otac je osuđen. Floskula da je majka uvijek majka je laž, često je majka zapravo mačeha o čemu nam govori i Slaven Rukavina u svom slučaju;
-“Ne mogu zaboraviti jedan takav sastanak, prije nekoliko godina, kada sam se borio dobiti nešto više vremena s djetetom, nego tih sat vremena tjedno, kako je bilo određeno privremenom mjerom. Na tom je sastanku (u CZSS Trešnjevka) L. majka zahtijevala da mi se zabrani svaki kontakt s djetetom, jer djetetu pričam ”neprimjerene priče”, poput Bambija i Kralja lavova… jer ”u tim pričama ili majka pogiba, ili je uopće nema”. Naravno da sam djetetu pričao sve priče redom i nisam razmišljao na način L. majke, ali, eto, to je bio razlog da nam ne produže zajedničko vrijeme, niti za pola sata. Bili smo sretni da nam ga uopće nisu i ukinuli.
Na jučerašnjem sastanku sam molio prisutne da se smiluju djetetu i dopuste da završi nastavu u Novalji, da ne prekida ovaj svoj prekrasni život kojeg ima, pred kraj školske godine. L. u svojem razredu briljira ocjenama, sposobnostima i ponašanjem. Molio sam ih da L. u miru završi razred u glazbenoj školi te da u miru polaže plavi pojas Taekwon-doa za kojeg se dugo pripremala. Molio sam ih da L. može s razredom na Prvu pričest, za koju se isto priprema i čemu se, sa cijelim razredom, veseli. Molio sam L. majku da dođe napokon u Novalju i približi se djetetu, u ovoj nakaradnoj situaciji, kada je postigla to da se je naše dijete strašno boji, jer dijete zna da je majka želi uzeti k sebi, dok dijete to duboko ne želi. Molio sam L. majku da porazgovara otvoreno s L., da je sasluša, da joj pokaže da joj je stalo do nje, kao do malenog (a jako velikog) čovjeka i osobe. Molio je da s djetetom napokon razgovara o djetetu važnim temama. Sve uzalud. Majka zahtijeva dijete odmah, po mogućnosti.”- kaže Rukavina.
Prema ocu djeteta radi se o političkoj protekciji majke, koja svoje veze koristi za raskidanje veze oca i kćeri. Nadležne službe do doživljavaju kao nešto normalno.
“ Majka mjesecima ne plaća alimentaciju, ali to je ”njima” normalno, jer L., kao ljudsko biće sa svojim neotuđivim pravima (za njih) ne postoji, to je samo ”smijurija na papiru” – jamči im Sanja Sarnavka, Rada Borić, Milanka Opačić, Gordana Sobol, Antičević- Marinović… pa sve do Gordane Buljan-Flander, koja jako pazi na svoj politički status. Nikada član stranke, ali uvijek duboko zavučena u epicentar političke zaštite. Ranije neraskidivo vezana uz Milanku Opačić, a od nedavno nastoji biti viđena u društvu premijera Oreškovića i njegove obitelji, na Svetoj misi u 12 sati, u Katedrali.”-nastavio je svjedočenje Rukavina.
O kćerki koja po službama živi sa “nasilnikom” najbolje govore rezultati u školi, kada bi stvarno bila nesretna ili zlostavljan, svakako bi bilo drugačije;
“Jučer je bio roditeljski sastanak L. razreda. Učiteljica je objavila rezultate logopedijskih ispitivanja. Napravljena su dva testa. Prvi prikazuje koncentraciju djeteta, razumijevanje pročitanog teksta, pozornost, percepciju i druge kognitivne vještine. L. je u tom testu najbolja u razredu, sa visokih 98% (sljedeće dijete 90%). Drugi test pokazuje vještinu čitanja i pravilan izgovor riječi u minuti. L. je na prvom mjestu sa 64 točna, a sljedeće dijete sa 60. U razredu ih ima 26. Pored navedenog, L. ima najbolje ocjene u razredu, a njeno uzorno ponašanje (pored toga da je aktivna, vedra i zaigrana), dobro je svima znano.”
Socijalna služba i majka tvrde da je po očevim utjecajem. Ako jest, što je u tome loše? Prikazuju kćer L. da nema razuman stav, ali u školi taj stav je razuman. praktički dijete prikazuju slaboumnom i psihički poremećenom jer voli “nasilnika”. Ili se ipak radi i znatnom broju poremećenih stručnjaka?
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba u svojem patvorenom i namještenom mišljenju, kako bi prikrila L. fizičko kažnjavanje od majke – šakom u glavu – mene dijagnosticira ”emocionalnim zlostavljačem”. Da sam majci kupio buket cvijeća i uputio srdačnu čestitku za takvo postupanje prema djetetu, vjerujem da bi nalaz Poliklinike bio nešto nježniji. U tom nalazu za L. pedijatrica navodi da se L. ne može koncentrirati, da je ”odsutna”, da je slabijih kognitivnih sposobnosti… a sve to, naravno, zbog očevog ”emocionalnog zlostavljanja”. Ista je pedijatrica u Poliklinici tvrdila (citiram) ”L. neće biti uspješna!”, pa sam pitao ”U čemu?”, a ista reče ”U svemu!”.- ogorčen je otac malene L.
Ogorčeni otac analizira i razloge ovakve situacije…
“Koliko je spletki, pronevjera donacija i sponzorstava, kaznenih djela pranja novca, ali i zataškavanja zlostavljanja djece prošlo kroz Polikliniku, neka sam dragi Bog znade, jer jedan DORH to sigurno ne želi znati. Iz kojeg razloga baš na današnji dan USKOK pretresa dom gosp. Zvonimira Šostara (tereteći ga za pronevjeru 35 mil. kuna) a koji je puno puta usmjeravao državni novac na vrata Poliklinike, ja doista ne znam, ali znam koliko je dva i dva. Sigurno g. Šostar nije donirao svoj osobni novac, niti je gđa. Flander gradila apartmane svojom plaćom. Mislim da upravo ja, kao i svi ostali Hrvati, financiramo sve skupa. Patvoreni nalaz Poliklinike nastaje upravo na takvom mjestu, u takvom okruženju i pod takvim okolnostima, od takvih ljudi. Da li je, onda, čudno da je patvoren i namješten?
Prije svega zato što je ta ustanova pod apsolutnom kontrolom udruge ”B.a.b.e.”, ili točnije cijele ”ženske mreže”, a kao takva je i donijela više nego sporni nalaz, putem kojeg sada uništavaju L. život do temelja. Zašto to tvrdim, sve kao jedan ”manipulator i emocionalni zlostavljač”? Ne tvrdim (samo) ja, nego se to potvrđuje samo. U brojnim se medijskim napisima nalaze odgovori, samo ih je potrebno poslagati u niz. Gđa. Flander ”naglo se proslavila” od kada je, kako sama kaže, pohađala Sorosev seminar i edukaciju. Nakon toga, gle čuda (za razliku od svih nebrojenih psihologa u Hrvatskoj) baš je nju ”karta krenula”. Pa je osmislila ”Hrabri telefon”, a onda u to ime od grada Zagreba dobila brojne donacije i sredstva za Polikliniku. Potom je za ravnatelja Hrabrog telefona postavila okorjelog kriminalca (prijetnje, iznude, ranjavanja, ubojstva), a sredstva je pomalo i izdvajala u gradnju apartmana (baš tu kod nas, na Pagu… ali i drugdje), kad već njen brat ima takvu firmu. Praktično, ne?! Koja sredstva? Ne znam. Valjda od plaće. Znana je pojava da psiholog sa svojom plaćom gradi okolo apartmane, plaši konkurenciju uzimajući zaštitu kriminalaca, odijeva se u preskupe toalete i kinđuri vele-frizurama, našminkava i naslikava za medije s ”poznatim facama”, šeta crvenim tepisima na modnim pistama i filmskim premijerama… ili ne?“- hrabro je iznio svoj stav Slaven Rukavina.
HOP portal
