Oliver Frljić, “travničko dete” koje još uvijek nije otkrilo kojim jezikom govori, ali jako dobro zna navigirati za vlastitom korišću, vrhunski manipulator bez ikakvog morala, savjesti, ljudskog ili umjetničkog integriteta, čovjek koji je uspješno afirmirao plitki i primitivni performans na hrvatskoj kazališnoj i javnoj sceni, još jednom je pokazao da ga je nemoguće odbiti od hrvatske financijske sise. On je uistinu onečistio sve što je mogao u HNK Rijeci, pa je krenuo na plan “b”, s kazališta na čitav grad. Praksa odavno pokazuje da u hrvatskoj kulturi ne vrijede nikakvi kriteriji, jer se pomoću poraznih i skandaloznih (a često i nekulturnih) izgreda najlakše dolazi do još boljeg i lukrativnijeg položaja. Tako je Frljić svojevoljno ispraznio mjesto intendanta riječkog HNK, da bi popunio važno mjesto u timu za realizaciju projekta Europske prijestolnice kulture (EPK). Dakle, nema packi, nema kritike, nema kazne, nema zasluženog otkaza; jer bezobrazluk i dalje pobjeđuje i biva nagrađen. Hrvatska kultura se ponaša poput zaluđene i pomahnitale ženske koju je taj mali i netalentirani prostak javno osramotio i prezreo, ali ona i dalje ne može bez njega. Usporedba je toliko tužna i sramotna, koliko je i točna. U službenom priopćenju riječkog HNK stoji slijedeće:
Ujedno, Frljić će svojim redateljskim radom izvan Hrvatske kao i budućim kontaktima u okviru toga, i dalje predstavljati specifičnosti vlastitog umjetničkog usmjerenja, ali i dodatno doprinijeti prepoznatljivosti Rijeke kao hrvatskog grada koji je ponio titulu prijestolnice kulture. –
Nastavit će, dakako, blisko surađivati s HNK Ivana pl. Zajca upravo u okviru realizacije EPK programa, a time se ujedno ispunjava i zacrtani cilj druge sezone HNK – internacionalizacija kazališta, čime Rijeka može doista postati veliki europski grad u Hrvatskoj.
Svojim dosadašnjim intendantskim radom, Oliver Frljić revidirao je koncept nacionalnog kazališta, a s dr. sc. Marinom Blaževićem kao bliskim suradnikom pokazao je da nacionalno kazalište ne mora biti muzej sjećanja na izmaštanu nacionalnu prošlost, već da može aktivno promišljati društvenu zbilju u kojoj djeluje.
Daljnjim radom, u realizaciji projekta europske prijestolnice kulture, Oliver Frljić potvrđuje svoju odgovornost u okviru razvoja ne samo riječke, nego i hrvatske kulture, a svakako i svoje povjerenje u Rijeku kao grad koji titulu Europske prijestolnice kulture i zaslužuje.
Znači li to da ćemo odsada Rijeku pamtiti po frljićevskom primitivnom i vulgarnom egzibicionizmu i opančarskom konceptualizmu – drugim riječima: Frljić nakon Frljića?! Otkada se prostakluk naziva “specifičnošću” nečijeg umjetničkog usmjerenja? Najava o njegovoj daljnjoj bliskoj suradnji s riječkim HNK mnogima zvuči kao jasna prijetnja kulturi i kazalištu. Čime je Frljić “internacionalizirao” kazalište? Osim ako se ne misli na poveznicu s Travnikom ili Beogradom? Može li Frljić “promišljati” za svoj račun, daleko od umornih i sablažnjenih očiju hrvatske javnosti? Ili jednostavno ne postoji drugi način sankcioniranja za sve počinjene sramote na riječkoj sceni i šire, osim – nagrade počinitelju tih nedjela, kojeg se ponovno stavlja na neko ključno mjesto?! Sve počinje i završava na kulturi, ona je ogledalo društva. Dakle, sudeći po ovome, lustracije u Hrvatskoj i dalje neće biti. Sada je jasno i zbog čega je Frljić sam sebi pripisivao zasluge za proglašenje Rijeke prijestolniciom europske kulture. Nazdravljao je već tada sam sebi i svojoj novoj funkciji u kulturi na račun hrvatskih poreznih obveznika. Frljić će zajedno s ostalim članovima tima raspolagati s 30,3 milijuna eura, a 90% ovog budžeta snosi država Hrvatska, grad Grad Rijeka i ostali sponzori, dok tek 10% dolazi iz europskih fondova. Ovaj nekulturni korov pustio je duboko korijenje, posebice u hrvatski džep.
Ingrid Runtić
http://hop-portal.com/2016/03/frljic-sebi-pripisuje-zasluge-za-proglasenje-rijeke-prijestolnicom-europske-kulture/
HOP portal
