Otok Rab jedan je od najljepših otoka Jadrana, a njegovi stanovnici mogu se pohvaliti s više od 120 godina tradicije bavljenja turizmom. Njegov izuzetno povoljni položaj jamči izvrsnu prometnu povezanost i omogućio je da se otok kontinuirano razvija.
Rab se diči s nekoliko tisuća godina bogate povijesti. Na otoku se nalaze ostaci civilizacija još iz davnog kamenog doba, a Rab su kroz povijest još naseljavali i Iliri, točnije pleme Liburna, stari Grci i Rimljani, te naposljetku naravno i Hrvati, koji danas čine veliku većinu stanovnika otoka. Rab obiluje čudesnim krajolikom, prekrasnim plažama, povijesnim starinama, bogatim kulturnim sadržajima. Rab privlači turiste i zbog ostataka srednjevjekovnog grada, nekadašnjeg rimskog naselja kojemu je još car Oktavijan August dao status grada. Svaka zgrada na Rabu pamti desetke generacija, a nad renesansnim i gotičkim portalima stoje grbovi rapskih plemićkih obitelji čiji su potomci danas vlasnici prekrasnih vila.
Upravo tu rajsku ljepotu zamijetili su “bankari” iz austrijskih zadruga. Njihovi posrednici nudili su povoljne i brze kredite stanovnicima RH.
Nekretnine su procjenjivanje odokativnom metodom, kreditna sposobnost nije bila upitna, svaka prepreka dala se lako i brzo riješiti, a u startu su se nudile i prihvatljivi uvjeti otplate. Kreditori, koji nikada nisu bili registrirani na području Republike Hrvatske, nisu imali potrebne dozvole za financijsko poslovanje, jako su dobro znali kako se osigurati. Svaki turistički objekt na Rabu – vila, restorani, mali obiteljski hoteli, vrijedi su od milijun eura pa naviše, a obiteljskim zajednicama, ponuditeljima turističkih usluga na Rabu trebao je samo mali zamah u njihovom poslovanju, kredit kojim bi obogatili turističku ponudu, poljepšali objekte koje je bilo potrebno održavati i modernizirati, sve kako bi privukli veći broj zadovoljnih i sretnih turista koji će uvijek poželjeti vratiti se. Iz dostupnih podataka vidljivo je da je na otoku Rabu ostvareno 1.700.000 noćenja u jednoj sezoni, i tako tradicionalno već godinama.
No, posljednjih godina, osim prekrasne prirode i građevina, strani turisti imaju priliku vidjeti i neke neočekivane scene,polijevanje izmetom nepoželjnih predstavnika austrijskih zadruga, ili čak iznenadno kupanje u moru osoba koje pokušaju Rabljane izmanipulirati.
Ili je netko od tih “bankara” i lihvara pomislio da će taj drevni starosjedilački narod lako „preveslati?“
Na Rab su osim turista dolazili i „bankari“, bolje reći oni koji su se tako predstavljali, „škicajući“ prelijepe vile i njihove plaže na samoj obali mora, slikajući ih, i vjerovatno već unaprijed kalkulirajući u glavi koliko vremena će proteći prije nego li će ih pokušati oteti.
Rabljani su naučili raditi, privrjeđivati i čuvati svoje, stoga, od trenutka kada su shvatili da su potpisali ugovore o kreditima koje je nemoguće vratiti, i da kreditorima uopće nije niti važno hoće li primljeni novac moći vratiti, obzirom da su za kredite visine od 150.000 do 350.000 eura kao osiguranje dane luksuzne vile na samoj obali mora vrijedne između 2.000.000 – 4.000.000 eur-a, a uz vile, lažni bankari su kao dodatno jamstvo zahtijevali i svu imovinu koju posjeduju cijele obitelji, dužnik, sudužnik, jamci – sve redom članovi obitelji, pridružili su se ostalim dužnicima u zaštiti svojih prava i dokazivanju nezakonitih postupaka austrijskih zadruga.
Gotovo cijeli Rab je ili pod ovrhom, ili pod fiducijom tih austrijskih zadruga, za koje sada već svi u Hrvatskoj znaju da su pri financiranju zaobišle i preskočile hrvatske propise i zakone i da su upravo zbog beskrajnih „zamagljivanja“ prihoda u Hrvatsku došli obavljati one poslove koje u Austriji ne smiju i ne mogu.
Vjerovnici – austrijske zadruge pokrenule su ubrzo ovršne postupke, dok su dužnici podigli tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu.
Ovršenici su uvjereni da su Općinski sud Rab i ovršni suci toga suda skloniji nelegalnim zadrugama nego domaćem stanovništvu, i da najčešće u ovršnim postupcima u kojima su stranke austrijske zadruge ne postupaju baš po zakonu.
To zaključuju sudeći po brojnim događajima koje su prošlog vikenda ispričali snimateljima HRT-u i predstavniku Udruge za zaštitu oštećenika od austrijskih banaka Gernotu Gauperu. Za njihove sumnje postoji niz opravdanih razloga. Jedan od najuvjerljivih je svakako pogled na njihove vile koje svakog posjetitelja Raba ostavljaju bez riječi, i za kojima bi se svatko nečastan bez imalo predumišljaja brzo polakomio, samo kad bi imao priliku da ih može oteti, pogotovo ako pri tom nije u obvezi isplatiti njihovu punu i stvarnu vrijednost.
Institucije nisu pružile potrebnu pravnu zaštitu ni građanima Raba ni ostalim dužnicima u Hrvatskoj iako bi uređena Država u kojoj vladaju rad i red morala kao prvo štititi hrvatsku imovinu kojoj prijeti da prijeđe u talijanske, ruske, austrijske i neke druge ruke, obzirom da je većina građana koja u Hrvatskoj ne nailazi na razumijevanje za financijskim potrebama u njihovim poduzetničkim pothvatima prisiljena tražiti i druge mogućnosti financiranja, ne shvaćajući u prvi tren da potpisom na takvim ugovorima potpisuju i najgoru moguću presudu svojoj egzistenciji i svojoj budućnosti ali i budućnosti njihove djece.
Već grubom procjenom vrijednosti nekretnina pod ovrhom na području Republike Hrvatske vidljivo je da se prilikom isplate tih kredita baratalo milijardama eura nepoznatog porijekla.
Sama činjenica da se novac iz Austrije prenosio u džepovima, koferima, torbama, ili se u Hrvatskoj isplaćivao sa privatnih računa odvjetnika, posrednika, pa i ovlaštenih osoba austrijskih zadruga, ali i u obliku rata kredita uplaćivao povratno na njihove račune nekim sporednim putevima, ili istina rijetko, ali ponekad i putem domaćih banaka, moralo je navesti institucije RH zadužene za nadzor toka novca na dva najbitnija pitanja: S kim, kako i pod kojim uvjetima je sklopljen ugovor o kreditu, tko uplaćuje ratu kredita i na čiji račun, te radi li se o financijskom poslu reguliranom zakonima Republike Hrvatske!! Ako ne, radi li se onda o pranju novca?
Da su Narodna banka i Ministarstvo financija RH u startu radili savjesno svoj posao, i da su reagirali čim se pojavila prva takva uplata nedefinirane i nezakonite osnove koja ukazuje na sumnjivo porijeklo novca, Rabljani bi, ali i mnogi drugi opljačkani u Hrvatskoj, danas sasvim sigurno, puno mirnije i bezbrižnije spavali. Ali nisu!
HNB, Ministarstvo financija, Carina, Devizni inspektorat, Ministarstvo pravosuđa pustili su da poput izvora vode koja na Rabu teče brzo i nepresušno, pored njih isto tako brzo promiču razni „bankari“ i njihovi posrednici za koje postoji osnovana sumnja da su u Hrvatskoj novac prali, i to u milijardama eura. A još uvijek nikog za to ne boli glava….
Osim ponajviše one Hrvate čije nekretnine su u opasnosti od ovrha i pred dražbama, i Rabljane, naravno….
Svjesni kao prvo činjenice da su debelo nasamareni upali u dužničko ropstvo, i da iznose kamata koje su ti austrijski kreditori samoinicijativno zaračunali na ugovorenu glavnicu (a čak ni cijelu glavnicu dužnici nisu nikad primili) neće moći nikad isplatiti, kao i svjesni činjenice da su njihove nekretnine višestruko vrijednije od ugovorenih iznosa kredita, da su grubo isprevarani s policama osiguranja, iz kojih plaćena vrijednost premije nije nikad isplaćena osiguranicima, čak niti nakon smrti dužnika, (ili samo izuzecima) niti je kredit zatvoren iz sklopljene police, što bi bilo logično, Rabljanima je počelo zvoniti na uzbunu.
Od USKOK-a i DORH-a zatražili su da istraže prijavljene nezakonitosti, ali o istragama još uvijek nemaju službenih saznanja. Temeljem kuloarskih priča saznali su da su inspektori suzdržani kod utvrđenja deviznog prekršaja ili kaznenog djela, obzirom da su u tom poslu upletena dva sudionika pa im pojedini inspektori objašnjavaju da ako kazne austrijske zadruge da bi onda trebalo i Hrvate kazniti, ali Rabljani se suprotstavljaju takvom stavu inspektora. „Samo vi njih kaznite, ako treba i mi ćemo platiti potrebne kazne, ali njima naplatite prekršaj zbog povrede Deviznog zakona, Zakona o trgovačkim društvima, Poreznog zakona“, naplatite im neplaćeni porez i oduzmite nezakonite stečenu imovinu, ustraju u pravdi stanovnici Raba.
O nezakonitosti financijskih poslova na kojima se temelje ovi isplaćeni krediti sada već svi i u Austriji i u Hrvatskoj sve znaju, kao i o činjenici da je na računimaAugusta Waltera i njegove supruge Tužiteljstvo Austrije pronašlo stotine tisuća najvjerovatnije nelegalno pribavljenih eura.
Lihvarenje, preuranjene pljenidbe novčanih sredstava i nekretnina temeljem nezakonitih i ništetnih isprava, osobno obogaćivanje predstavnika austrijskih zadruga, priča je koju priča više tisuće dužnika u Hrvatskoj, i koji iznose teške prigovore protiv bankara i posrednika Raiffeisen banke iz Štajerske i 43 austrijske zadruge.
Osim hrvatskog USKOK-a koji već godinama nema nikakvih pomaka u istrazi, njihove optužbe istražuje i austrijsko državno odvjetništvo u Grazu. Priču je osim hrvatskih novinara, istražio i austrijski novinar Joseph Gepp.
Zadruge su nerazmjerno brzo zahtijevale pljenidbu nekretnina dužnika iz Hrvatske, nakon čega su te nekretnine na prisilnim dražbama kupovali austrijski menadžeri Raiffeisen banke – piše Gepp.
Naziv ne bi trebao buniti, ne radi se o Raiffaisen banci koja desetljećima ima registriranu podružnicu Hrvatskoj već o nekima od 494 malih regionalnih Raiffeisen banaka (zadruga) u Austriji, koje inače prema austrijskim zakonima smiju obavljati poslove samo unutar Austrije. Unatoč tome, štajerske provincijske banke prije desetak godina su počele kredite davati i Hrvatima.
Nada Lnadeka
HOp
