Službeni izvještaj policije donosi slijedeće o slučaju u pulskom zatvoru:
“U pulskom zatvoru u Kranjčevićevoj ulici, 16. studenog u poslijepodnevnim satima, smrtno je stradao 25-godišnji hrvatski državljanin.
Policijski službenici su, zajedno sa zamjenikom Županijske državne odvjetnice u Puli-Pola, obavili očevid na mjestu događaja te je utvrđeno da je jučer oko 15.35 sati, u posebno osiguranoj prostoriji, 25-godišnjak s upaljačem izazvao požar. Vatra je ubrzo zahvatila cijelu prostoriju, uslijed čega je 25-godišnjak smrtno stradao. Njegovo tijelo prevezeno je na Odjel patologije Opće bolnice Pula radi obavljanja obdukcije.
Policijski službenici, u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvo u Puli-Pola i povjerenstvom Ministarstva pravosuđa, nastavljaju utvrđivati sve okolnosti događaja.”
Bojan Bešić je akter poznatog dokumentarca ‘Veruda – film o Bojanu’. O tragičnom životnom putu ovog mladog čovjeka hrvatska javnost saznala je kroz dokumentarni film Igora Bezinovića koji je na Danima hrvatskog filma ove godine ovjenčan nagradom Oktavijan u kategoriji dokumentarnog filma.
Analiziramo snimku NOVA TV iz pulskog zatvora u svezi smrti Bojana Bešića u gumenjari za izdvajanje osoba lišenih slobode. Prema snimci jezovitog događaja i prilogu novinara NOVE tv stražari u zatvoru su prikazani kao bezosjećani ljudi, koji su čekali da samog Bešića uhvati još veća panika, kako bi mu tek tada uskočili u pomoć. Novinarski senzacionalizam i neznanje funkcioniranja zatvorskog sustava učinili su svoje i sama istraga u ‘Provjerenom’ je otišla potpuno u krivom smjeru, sa izjavama svjedoka koji u principu nisu ništa vidjeli, a sama televizija nije pokazala drugi dio snimke, znači što se događalo u hodniku između gumenjare i same dežurane zatvora. Propusta je bilo, ali prilog Nove tv ne pomaže istini, već nečijem interesu.
Nova tv nije prikazala sliku iz koje se vidi jasno da su policajci htjeli pomoći ugroženom Bešiću, znači dvojica policajaca su imali zbog toga opekline, jer par minuta i vanjska vrata gumenjare su bila u blokadi zbog velike vrućine. Znači kvaka od vrata je bila doslovno užarena. Policajci koji su se našli u toj situaciji nisu imali iskustva. Koliko je požar bio jak govori da niti vatrogasci u prvi trenutak nisu uspjeli otvoriti vrata. Iz svjedočenja policajaca koji su bili na mjestu događaja dobivamo i podatak da razbijanje prozorčića u tim trenucima bi izazvalo eksploziju velikih razmjera. I zbog toga se odustalo od takve reakcije.
Gdje su onda propusti?
Propusti su na nekoliko nivoa. Prvi propust i najveći je činjenica da gumenjara nije bila tehnički ispravna. To znači da je skaj na nekim mjestima bio poderan i to je pomoglo da se proširi požar. Znači ispod skaja se nalazila spužva i staklena vuna koje su proširile vatru znatno brže od očekivanog, a koje dijelove je zapalio Bešić, jer je skaj na nekim mjestima bio potrgan, da je bio skaj cijeli, ne bi mogao upaliti nesretni Bešić gumenjaru . Pretpostavljamo da je staklena vuna i izazvala na kraju gušenje. Kada bi skaj u gumenjari bio neoštećen, to se ne bi moglo dogoditi. Odgovorne osobe u zatvoru za tehničku ispravnost su upravitelj zatvora i u znatno manjoj mjeri načelnik službe osiguranja, koji nema mogućnosti štetu popraviti, ali je dužan istu prijaviti. Nemamo podatak da li je to učinio. Drugi veliki propust napravili su neiskusni policajci, koji nisu dovoljno dobro pretresli Bešića, koji je prije toga bio agresivan i požurili su ga smjestiti u gumenjaru, očito nedovoljno osposobljeni da to učine pravilno. Treća greška koja se dogodila je nepraćenje događanja na kamerama. Iako Zatvor Pula ima kamere u svojim prostorija, u tome trenutku nitko nije bio na kamerama. I to je je bilo presudno. Osoba zadužena za kamere rijetko je radila na njima, iz čiste nonšalancije, kako doznajemo sada su iste pod nadzorom dežurnog, pa je veća vjerojatnost da se spriječi događaj. Trebala se dogoditi tragedija da bi netko sjeo za kamere, što se sa praksom prekinulo mjesec dana poslije tragedije, danas su izmještene da sam dežurni ima praćenje kamera.
U zadnja dva slučaja u pulskom zatvoru potpuni isti propust, u slučaju bijega i smrti Bešića, kamere nisu bile pod nadzorom. U oba slučaja nastradala su oba dežurna pridošla iz carine u stražarsku službu, kada se ukinuo višak carinika. Znači ljudi nisu profesionalni stražari i to su platili velikom cijenom. Praktički je država u preraspodjeli kadrova gurnula u jedan veliki zatvor ljude koji nemaju veze sa tim poslom, a na drugoj strani otpuštala policajce branitelje. Takav kaos urodio je velikom tragedijom. Još jednom se pokazalo da navrat na nos ukidanje nekih radnih mjesta u državnoj službi ne znači nešto kvalitetno popunom praznih mjesta.
Zbog države koja ne brine o svojim građanima, neki pogibaju u zatvoru, a neki, kao herojka domovinskog rata Topalušić pred vratima ministarstva.
HOP portal
