Stalni povici na HOP portal od strane SDSS-a i navodnih laži portala o postojanju logora u Vojniću i Gvozdu urodili su plodom, podignute su optužnice protiv zločinaca, koji ipak postoje i time je potvrđeno postojanje logora.
Pod pokroviteljstvom predsjednice države i predsjednika Sabora podignute su tri spomen ploče u svezi postojanja logora u SAO Krajini i to u gradu Vojniću, Gornjem Mekušju i Turnju. Srpskim političkim mutikašama silno smeta spomen obilježje u Vojniću. Negiraju postojanje logora u gradu Vojniću i smatraju da nije bilo nasilje. Bezobrazluk lokalnih srpskih nacionalista želi poništiti žrtvu hrvatskog naroda. Iako je kroz logor Vojnić prošlo preko 300 ljudi, a troje zvjerski ubijeno, Srbi ne žele ploču u gradu i pijetet prema mrtvima. Smrt Andrije Gojaka, Maraka Pape i Milana Cvitkušića lokalnim vlastima je tek statistički broj i lokalni Srbi žele skidanje ploče.
Karlovački dožupan Siniša Ljubojević iz redova Srba hitno traži micanje spomen ploče, jer vjerojatno za tog državnog službenika istina i ubijanje nevinih civila su spojiv niz srpskih zvjerstava.
Sve je očito planirano mnogo ranije, što se vidi iz priloženog na kraju. Srbi se boje pronalaženja ubijenih na terenu Banovine, jer ovaj teren prepun ubijenih civila, zato nijeću odgovornih u logoru i nazivaju ga sabirnim centrima.
“Opstanak Srba u Hrvatskoj ovisi uveliko o čuvanju i razvoju političkih stranaka sa srpskim predznakom.
Ne mogu se interesi srpske zajednice predstavljati kroz programe stranaka ljevice, a prvenstveno mislim na SDP, HNS, Laburiste i slične stranke.
Zašto to tvrdim i uopće spominjem?
Srbi u Hrvatskoj svoje nezadovoljstvo odnosa države prema njima izražavaju velikom podrškom lijevoj političkoj opciji. Ja također mislim da smo kao narod u ovim okolnostima skloniji lijevom političkom razmišljanju, ali također mislim da je pogrešno ne podržavati srpske političke opcije.”
Ljubojević je “pronašao” milijun Srba u Hrvatskoj
“Možda smo i sami zaboravili da smo stari europski narod nastanjen na području Slavonije, Like, Korduna i Banije stotinama godina, a u Dalmaciji još od doba Nemanjića i Cara Dušana. Izgrađeni manastiri od dalmatinskog kamena u 13 stoljeću svjedoče tko je krčio Dalmatinsku zagoru i obrađivao Ravne Kotare i Bukovicu. Srbi na ostala područja današnje Hrvatske dolaze nešto kasnije u 16 i 17 stoljeću, ali uloga srpskog naroda tih krajeva ključna je za opstanak tadašnje Europe, zbog Osmanlija.
Stotinama godina Srbi su ginuli za tuđe interese. Nije bilo sukoba i ratova na ovom području da naš narod nije imao jurišnike ili strijelce, mitraljesce ili pješake. Samo je malo bilo admirala i komesara kod Srba. Početkom 20 stoljeća u granicama današnje Hrvatske živjelo je oko milijun Srba sa tendencijom pada.”
Oluja je Ljubojeviću nejasna, jer se po njemu Hrvatska oslobodila od njenih građana. Nije trebala? Trebalo je gledati i dalje ubijanje i silovanje, jer su Srbi naši građani?
“‘Oluja’, za hrvatske vlasti “Dan oslobođenja”, za srpski narod Dan žalosti.
5.august 1995.godine dan je kada je 200 000 Srba sa područja Krajine zbog straha za vlastiti život sa vrećicama i osnovnim stvarima u traktorskim kolima počeo napuštati svoje rodne kuće. Zaprepaštava me i pomisao da sam kao dijete sa svojim roditeljima mogao biti na njihovom mjestu. Gladni, iscrpljeni i nemoćni, neki nisu uspjeli ni pobjeći, a većina se nikad nece vratiti.
Zbog euforičnih najava proslave “Oluje” ovih dana, nisam mogao a da ne istražim dostupne zapise o tom historijskom trenutku 1995. Svakom će normalnom čovjeku izazvati osjećaj žalosti i tuge dugačke kolone, djeca i plač staraca, raketiranje kolona, 681 poginulih srpskih civila, 20 000 spaljenih kuća i u konačnici pustoš na 25% teritorija Hrvatske. Srbi su otjerani sa četvrtine Hrvatske koju su prije 400 godina naselili i razvijali. Od koga je Hrvatska oslobođena? Od svojih građana?”
Ljubojević lažira istinu o logorima i protiv je spomenika žrtvama
“Osuđujemo sve zločine pa tako i one nad Hrvatima, ali ne možemo prihvatiti da se Vojnić označi kao mjesto logora.
Poručilo je danas vodstvo vojnićkog SDSS-a na konferenciji za novinare reagiravši na postavljanje spomen ploče Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora na zgradu bivšeg općinskog suda u Vojniću.
Predsjednica Nada Malbaša kaže kako se na taj način falsificira povijest rata od 91. do 95.
Naime, SDSS nema saznanja da je u tom prostoru, u kojem su, prema njihovim riječima dvije prostorije služile kao pritvor, netko mučen ili ubijen.
“Objekt općinskog suda bio je jednim dijelom pritvor u kojem su bili zatvarani ne samo Hrvati, već i Srbi i Bošnjaci, dok je na katu bio sud i zemljišno – knjižni odjel koji su bili u funkciji cijelo vrijeme rata; Koliko ja znam iz priča, bila je potreba da se policijska postaja odnosno zatvor proširi i on je upravo postavljen u ovoj zgradi suda. Koliko je meni poznato dvije prostorije i nema nikakve veze s koncentracionim logorom”, rekli su Malbaša i općinski vijećnik SDSS-a Mirko Martinović.”
Da sve i nije baš kako SDSS-ovci govore pišu njihovi portali, što prenosimo izvorno;
ZAGREB – Županijsko državno tužilaštvo u Rijeci podiglo je danas optužnicu protiv četvorice državljana Srbije zbog sumnje da su počinili ratni zločin u Vojniću u periodu od 1991. do 1994. godine.
Oni su optuženi da su kao upravnici ili čuvari u zatvoru u Vojniću psihički i fizički zlostavljali 28 civila i šest ratnih zarobljenika, a od posledica mučenja četiri osobe su umrle, saopštilo je tužilaštvo na svojim internet stranicama.
U saopštenju se dodaje da se optuženi nalaze u Srbiji i da trenutno nisu dostupni hrvatskom pravosuđu, pa je protiv njih određen pritvor i raspisana poternica.
Iako tužilaštvo nije objavilo imena optuženih, agencija Hina je navela da je reč o Dragomiru Božiću, Milanu Kosieru, Željku Kneževiću i Mirku Dokiću.
http://banija.rs/novosti/14983-cetvorica-drzavljana-srbije-optuzena-za-ratni-zlocin-u-vojnicu.html
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora podružnica sisačko moslavačke županije svojim planom za daljnje aktivnosti u sklopu svog programa
„DA SE NE ZABORAVI“
Planira postaviti spomen ploče na mjestima logora u Gvozdu-Vrgin mostu, zgrada suda, gdje su zatvarani, mučeni, tučeni i silovani logoraši i logorašice, dok preživjeli susreću svoje mučitelje i silovatelje po mjestu.
Čiji je šef bio Stanko Čiča, koji danas živi u Gvozdu.
Obilježiti logor na Šamarici, Petrovoj Gori, Slunju i drugdje, kako budemo mogli doći do financijskih sredstava – novca jer se ogromni novci dodjeljuju nacijonalnoj manjini koja je ubijala i činila ratne zločine, dok naše stradalničke udruge ne mogu dobiti novce za svoje aktivnosti.
Vjerojatno moramo pitati gospodina M. Pupovca i SDSS dali to smijemo učiniti i dali je to istina!
Mi izmišljamo desetak tisuća ubijenih civila u domovinskom ratu i tisuće spaljenih sela, kao što sada idemo u Blajburg, gdje se po njihovom ništa nije dogodilo, kao što nije bilo ni križnog puta i stradanja na njemu.
- Pupovac nastavlja stogodišnju tradiciju stvaranja Hrvata ratnim i drugim zločincima, a cijeli taj period činili su zločin nad Hrvatima i hrvatskim narodom, tako da nas i danas kleveće i optužuje po svijetu, a štiti svoje stvarne zločince!
Mislimo da je došlo vrijeme da tome bude kraj.
Igor Drenjančević –hop-portal.com
