ZAŠTO SMO ODUSTALI OD OSNIVANJA NOVE STRANKE?
Prije nekoliko tjedana pozvao sam, na prijedlog određenih osoba u Hrvatskoj i iseljeništvu, da mi se jave facebook prijatelji koji su zainteresirani za osnivanje nove političke stranke koja bi se značajno razlikovala od postojećih velikih i malih stranaka koje vuku korijen iz komunističkog vremena, bilo da se radi o sljednici KPH, kao što je SDP, ili pak o vodećim članovima HDZ-a, koji su na ovaj ili onaj način vezani za komunistički mentalni sklop, ili su pak sami bili članovi KPH. Javilo mi se pedesetak vrlo ozbiljnih ljudi.
Zbog kratkoće vremena do izbora pokušao sam razgovarati s predstavnicima nekih manjih stranaka u želji da se što više skrati administrativna procedura oko osnivanja i registriranja nove stranke. Jednostavno, za tako nešto nije bilo vremena. S velikim osjećajem žaljenja, ali ne i razočaranja, želim istaknuti kako su mi ti razgovori bili samo potvrda mojeg već ranije stvorenog mišljenja o totalnoj dezorijentaciji hrvatskog društva, nedostatku političkog znanja i političke kulture, potpunog pomanjkanja individualnog i društvenog morala te nezajažljive gramzivosti pojedinaca.
U tim sam razgovorima brzo shvatio da sam ja trebao biti, zbog mojih veza u iseljeništvu, bankomat za financiranje predizborne kampanje. No, kad sam kao uvjet za bilo kakvu daljnu suradnju iznio mišljenje da nova stranka treba u svojem imenu imati riječ i poveznicu koja se odnosi na iseljeništvo, dobio sam odgovo: “E, to ne može, jer bi tim potezom više izgubili na izborima u Hrvatskoj nego dobili”. Kako se radi o strankama koje su u javnosti predstavljaju kao domoljubne stranke, a neke od njih vode i ljudi koji su bili branitelji u Domovinskom ratu, postalo mi je još jasnije koliko je prosječan hrvatski čovjek u Hrvatskoj neupućen u potencijale – ljudske, financijske, gospodarske, poduzetničke, etičke i druge, koji postoje u iseljeništvu. S ljudima koji osim svojih osobnih interesa nemaju nikakvu jasnu viziju kako izvući Hrvatsku iz sadašnjih poteškoća, nije moguće stvarati alternativu sadašnjem političkom establišmentu u Hrvatskoj.
Razgovarao sam i s ljudima koji su ranije javno bili žestoki kritičari HDZ-a, a koji su izgledali moralni i časni ljudi i domoljubi. I gle čuda, ti ljudi kojima sam iznosio moje mišljenje kako HDZ ne treba biti cilj njihovih napada nego SDP, odjedamput su postali veći hadezeovci od osnivača HDZ-a dr. Franje Tuđmana. Znao sam za prevrtljivost današnjih hrvatskih političara, i njihovih sljedbenika, ali ipak nisam mogao vjerovati da ljudu mogu preko noći razviti tako duboku amneziju da se uopće ne sjećaju što su do jučer govorili o nekoj stranci ili političaru.To se odnosi na sve članove stranaka u Hrvatskoj. Ljudi jednostavno nemaju svoje vlastito mišljenje te kao u doba komunizma slijede samo ono što govori novi vođa, nakon što su starog vođu iznogirali i popljuvali.Te ljude uopće ne zanima ima li taj vođa sposobnosti, vizije, poštenja i znanja da napravi totalan zaokret na hrvatskoj političkoj pozornici. Oni su već postali roboti s kojima netko drugi upravlja na daljinski aparat.
Sreća je da ipak u Hrvatskoj još uvijek ima moralnih, dosljednih i poštenih ljudi domoljuba koji ne slijede kao krdo nove vođe u očekivanju nekakvih mrvica s njihovog stola. S tim sam ljudima dogovorio da idemo u osnivanje nove stranke nakon dolazećih izbora kad bude jasno tko je dobitnik, a tko gubitnik. Nažalost, svi su izgledi da nitko neće biti dobitnik i da će ostati status quo u kojem će prevladati onaj koji bude najbolji trgovac.
I na kraju, uočio sam da u Hrvatskoj male stranke ožive tek dva ili tri mjeseca prije izbora. Svaki puta nadajući se da će se neki od njihovih vođa domaći saborske fotelje.To je sasvim pogrešan put do političkog uspjeha. Nama to nije bio cilj. Naša je želja bila pomoći da Zoran Milanović i SDP ne dođu ponovno na vlast u Hrvatskoj, što bi moglo dovesti do velike katastrofe u svakom pogledu.
S ljudima koji su mi se javili da su zainteresirani za osnivanje nove stranke nastavljam razgovarati i dogovarati strategiju za nakon izbora. Nova stranka u svom programu će imati najvažnije i najpozitivnije dijelove državotvorne misli Ante Starčevića, socijalnog nauka braće Antuna i Stjepana Radića te odlučnosti prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana kad je u pitanju otpor prema velikim silama i obrana vitalnih hrvatskih nacionalnih interesa.
Ljude koji se mogu poistovijetiti s razmišljanjem iznesenim u ovom kratkom komentaru pozivam da mi se jave na e-mail adresu:
[email protected], kako bi mogli u iduća tri mjeseca sustavno raditi na pripremama za novu političku stranku koja će ponuditi pravu, ali i realnu alternativu postojećem političkom kaosu u Hrvatskoj.
Antun Babić
