Radojica Rajo Božović, nekadašnji pukovnik paravojne jedinice Milorada Ulemeka Legije i vlasnik golubovačkog kluba sastaje se s Mamićem.”Pukovnik” Božović je u svijetu nogometa poznat još od 1996., kada je preuzeo rukovođenje Zetom i za nekoliko sezona napravio čudo s malim klubom iz predgrađa Podgorice. Uspjeh i plasman u europske kupove pratile su kontroverzne priče o Božovićevom teroru prema sucima i protivničkim igračima, na stadionu „Trešnjica”. Nakon toga se počeo pojavljivati na utakmicama beogradske Crvene Zvezde, a prije toga je bio vezivan za rukovodstvo Partizana. Kontakti s velikim klubovima bili su zbog prodaje nogometaša i za Božovićevo ime se veže nekoliko milionskih transfera.
Prvi put se njegovo ime spominje u događajima iz 1994. godine, kada su srpske snage, potpomognute vojskom Fikreta Abdića, krenule u ofanzivu na Bihać.
Polovicom listopada 1994. godine Slobodan Milošević je Abdiću, uz prisustvo šefa srbijanske tajne službe Jovice Stanišića, komandanta Jedinice za specijalne operacije MUP Srbije Crvene beretke Franka Simatovića, načelnika Generalštaba VJ Momčila Perišića i bivšeg zapovjednika Vojske Srpske krajine Mileta Novakovića, obećao osnivanje vojno-policijske OG PAUK.
Za vojnog zapovjednika je postavljen Mile Novaković, dok je policijski dio snaga nadzirao Franko Simatović. Abdić se obavezao da će financirati obuku vojnika Narodne odbrane koju će izvoditi instruktori Crvenih beretki, kao i nabavku municije i goriva. Pukovniku Miletu Novakoviću general Perišić je izdao naredbu da na Petrovoj gori formira Vrhovni štab PAUK-a.
Oko šest tisuća pristalica autonomije novačeno je u tri brigade NO AP ZB i tri paravojne jedinice Metalni, Golubovi i Šejle prebačeni su u dva vojna kampa pod nazivima Surovi i Pobjednici u Slunju. Tokom četrdeset i pet dana 25 instruktora Crvenih beretki na čelu sa Miloradom Lukovićem Legijom obučavali su Abdićevu vojsku za novo zauzimanje Velike Kladuše. Pozadina svega toga je bila i novac, Stanišić i Simatović su prodavali i oružje svim stranama, tako i Aliji Izetbegoviću protiv Hrvata, preko svoje veze unutar Bihaća, Armije BH A. Dudakovića, Mladićevog nekadašnjeg “topdžije” iz rata za Zadar. Prema našim izvorima 50 milijuna maraka je okrenuto za dan.
Vrhovna komanda PAUK imala je sljedeći sastav: komandant je bio general Novaković, njegov pomoćnik pukovnik Čedomir Bulat, a načelnik bezbjednosti OG PAUK bio je pukovnik Mile Kosanović. Komandant Taktičke grupe 1. bio je Legija koji je držao lijevi bok napada prema 505. i 506. brigadi Petog korpusa, a TG 2. je predvodio pukovnik Radojica Božović Kobac koji je nastupao prema 503. cazinskoj i 502. bihaćkoj brigadi.
Zaplijenjeni Operativni dnevnik IKM PAUK svjedoči da je ovo zapovjedno mjesto formirano 16.11.1994. godine. Mjesec dana kasnije Narodna odbrana AP ZB i OG PAUK ponovo su osvojili Veliku Kladušu. Komanda PAUK-a smjestila se na ulazu u Kladušu u prostorijama firme Grupex, dok je Legija svoj stožer smjestio u kući na putu prema Vrnograču (četiri kilometra od V. Kladuše). Legijino lično obezbjeđenje sastojalo se od dvanaest pripadnika Crvenih beretki.
Legija se predstavljao kao Kemo Sandžaklija, pripadnik niških specijalaca. Legija je osobno sjeo za trocijevni PAT i počeo pucati po autonomašima. Nastao je pravi masakr Abdićevih vojnika koji su ginuli kako od 505. tako i Legije. Međutim, Legija i Radojica Božović Kobac nisu tukli samo Abdićevu vojsku, već često i kompletnu Vrhovnu komandu NO APZB.
Pukovnik Božović je pored nadimka Kobac imao i nadimak Beli puh (vozio je džip marke Puch). Svakog jutra kada je dolazio na sastanak sa Abdićevim komandantima, Kobac je iz džipa vadio i bejzbol palicu. Pukovniku Božoviću su referirali Šerif Mustedanagić, Ibrahim Đedović, Irfan Saračević Žile, Izet Latić, Hasan Galijašević Ajkin, Fikret Keserović Huremov, Admil Mulalić i drugi. Kada je jednom prilikom Đedović zaboravio izvršiti naređenje, Kobac mu je palicom razbio glavu. Batine su dobijali i drugi komandanti kada bi se njihovi vojnici vratili poraženi sa ratišta.
Tako je jedne noći krajem rujna policija dobila naređenje da privede sve Hrvate i Bošnjake koji su ostali u Doboju. Sneni i uplašeni, stari i iznemogli, izvedeni su iz svojih kuća i dovedeni na stadion Željezničar ili u vojarnu 4. juli.
Svjedoci tih događaja koje smo kontaktirali sjećaju se da su neki od privedenih nekoliko puta vraćani, pa ponovo dovođeni na ova mjesta. Tada su privedeni čak i bolesnici koji su zatečeni u dobojskom bolničkom centru, policija ih je izvukla iz njihovih bolničkih postelja. Potom su dovezeni kamioni i autobusi Dobojprevoza u koje su potrpani i odvezeni u više pravaca. Akcijom je rukovodio Božović.-pišu bh vijesti
Nama je zanimljiv Božović zbog slučaja šefa SOA-e Dragana Lozančića prošle godine.
Sve više se odmotava klupko oko toga slučaja i odgovornosti pojedinih savjetnika naše predsjednice koji su svojim netočnim informacijama propustili predsjednicu izvijestiti o detaljima. O čemu se zapravo radilo?
U vrijeme posjeta predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Mađarskoj, Zdravko Mamić se nalazio u Beogradu. Posjetio je starog prijatelja Božovića. Kako se Božovića povezuje sa mnogim otmicama, ubojstvima, pa čak i Pukanića, poglavito jer su mafijaš Mateković (inkriminiran iz slučaja Pukanić) i Božović koordinirali atentate po Bugarskoj, SOA je bila zainteresirana za ovu neobičnu suradnju s Mamićem, poglavito jer su i otprije obojica bila poznata po bančevanju kroz bijeli grad Beograd… Navodno je Mamić prema našem izvoru nazvao Kolindu Grabar Kitarović u Mađarsku i predložio joj sastanak. Kako je predsjednica prva kategorija štičene osobe, SOA je promptno reagirala znajući s kim je Mamić u Beogradu.
Božović je bio alarm za podizanje stupnja sigurnosti na najviši nivo. Postajala je osnovana sumnja jer se radilo kako vidimo o čovjeku iz blizine Legije, inkriminiranog iz slučaja atentata na predsjednika Srbije Đinđića.
Za profesionalno obavljen posao, Lozančić je izgubio vodeću poziciju u SOA-i.
HOP
