KAKO JE TOMISLAV DRAGIČEVIĆ UZ POLITIČKU PODRŠKU MESIĆA UNIŠTIO INA-u

Vrlo kratko i sažeto pobrojali smo sve grijehe Tomislava Dragičevića zeta ,komunističke vladarke  Savke Dapčević Kučar, čovjeka koji je upropastio INA-u s čime je upoznat tadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić.

INA INTERNA REVIZIJA – DIREKTOR MATO VESELIĆ

Nabava sirijske nafte Syrian light i REB u razdoblju od 01.01.02. do 03.04.2003. u vrijednosti 766.847.260 US$; Nabava sirijske nafte – dogovor Mesić i Bashar Al Asad ( privatni sastanak u Damasku ), realizator Tomislav Dragičević.

U razdoblju od 01.10. do 31.12.2003. god. od libijske nacionalne kompanije kupljeno 1,8 miliona bbl ( 1 bbl – 0,132 t odnosno 1t-7,576 bbl ),  posredstvom INTERINA London – Beč – LEIN  Petroleum Corp.. Dogovor Mesić – Gadafi, realizator Tomislav Dragičević. Nafta je nabavljana u vrijeme svjetskog embarga nad Libijom.

Tajna analiza direktora INTERINA London, Nino Ugarković ( poslije smijenjen ), pokazala je 11 primjera nezakonite nabave nafte, CFD indikator – više plaćeno 681.362 US$ te 13 kotacija na dan – više plaćeno 2.414.823 US$.

2003. i 2004. godine dostavljena je prijava DORH-u a sredinom 2004. godine predmet zaprimio BAJIĆ.

Predsjednik Uprave INA-e, Tomislav Dragičević, zbog nastale afere, pokreće istragu protiv Željka Vrbanović i M. Buchberger.

Poslovna tajna 32/03 od 08.12.2003. god. i 4/04 od 24.02.2004. god.

Iz revizorskog nalaza direktora – MATO VESELIĆ,  proizlazi da je INA platila više:

• Cijenu nafte u iznosu 2.486.816,76 US$,
• API stupnjevanje vrijednosti robe Sinochemu plaćeno više 695.800 US$,
• INTERINA London platila veći iznos vozarine u iznosu 552.340,30 US$

 Za šutnju, svi smijenjeni članovi Uprave INA-e dobili su otpremnine u iznosu 1,5 miliona kn, a Tomislav Dragičević je 10 godina upravljao sa INA-om ( 2000. – 2010. godine ), zahvaljujući  STJEPAN MESIĆ, tako da ga nije mogla smijeniti niti Vlada RH, na čelu sa I. Račan i S. Linić ( predsjednik NO ), niti Vlada RH, na čelu I. Sanader i D. Šuker ( predsjednik NO ).

TOMISLAV DRAGIČEVIĆ , PREDSJEDNIK UPRAVE INE, OD 01. OŽUJKA 2000. DO 09. LIPNJA 2009. ODGOVORAN JE SLIJEDEĆE – REKAPITULACIJA:

• U mjesecu rujnu 2001. direktor financija i kontrolinga M.Ujević upozorava Upravu INE da je praksa kako se Trgovini INE odobrava niža marža nego privatnom sektoru,
• Netransparentna nabava nafte od Sinochem i Gronig Niš u 2001. godini – krivična prijava 2002. godine ( Zdenka Mioković zaštićena s koef. 5,00 i ne radi ništa 5 godina ),
• Poslovi osiguranja imovine otkazano Croatia Osiguranje i ugovoreno sa AURUM, u vlasništvu Čačića
• Od 2000. do 2003. godine uveden dobavljač MAGMA, u vlasništvu Fižulića, Ministar gospodarstva i predsjednik Skupštine INA – promet od početnih 6,8 završio na 60 miliona kuna godišnjeg prometa
• Prodaja naftnog polja Bijele noći za 74 miliona US$ – vrijednost procijenjena, kod cijene nafte od 100 $/bbl na skoro milijardu US$, a pola iznosa nikada nije uplaćeno INI,
• 2003. godine smijenjen Ž.  Vrbanović, pa Kirigin, Čavrak, Belošić, N. Ugarković (London ) svi sa bogatim otpremninama ( 1,5 milion kuna ) za šutnju, a mnogi su nagrađeni i rade u ili za MOL,
• 2003. godine potpisan je ugovor, za isplatu plaća petorici savjetnika Uprave INE
• (iz MOL-a), s off-shore tvrtkom E.M.S. sa Cipra, godišnji iznos 2,2 miliona EUR, čime je izbjegnuto plaćanje svih davanja iz plaće u RH
• Rad stranaca iz MOL-a bez radnih dozvola,
• Dozvoljava rad Odbora Izvršnih direktora, da operativno upravlja sa poslovanjem INE,  mimo Uprave INE i u suprotnosti Zakona o trgovačkim društvima,
• Isključivanje direktnih proizvođača- dobavljača uvođenjem Agrokora kao ekskluzivnog dobavljača dopunskog asortimana – DAS,
• Preferiranje dobavljača građevinskih i prijevozničkih usluga, Novogradnja iz Sl. Broda  u vlasništvu Ivan Dragičević – brat Tomislava, koristeći natječaje za izgradnju ili rekonstrukciju benzinskih postaja, a najvišu prijevozničku tarifu ostvaruje kao najbolji prijevoznik naftnih derivata sa specijalno opremljenim auto-cisternama, koji imaju i drugi prijevoznici,
• Program Modernizacije rafinerije 2004. godine predviđa završetak u RNR 2009. a u RNS 2010. godine, program nije realiziran, a uzeti veliki krediti,
• Odbacivanje firme EMERSON, za proizvođača vrhunske opreme za rafinerije i ugovaranjem sa dilerima iz Italije i  kasnije Mađarske ( Nikola Blažević ),
• Suprotstavljanje osnivanju INVASTICIJSKOG CENTRA, segmenta djelatnosti sa svojim izdvojenim računom, sa strogo kontroliranom potrošnjom sredstava, sa stručnim kadrom projekt managera, locirana u Upravnoj zgradi – poslovi investicija dodijeljeni u SD Rafinerije i veleprodaje,  Izvršni direktor i član Uprave INE J. Petrović, koji su se proslavili zajedno sa N. Blažević, direktorom Sektora rafinerije u Zagrebu i direktor RNR Krešić,
• 18.06.2008. godine potpisuje Ugovor o osnivanju TERME d.o.o. Zagreb, direktor Saša Mesić, sa Gradom Zagreb, bez kontrole rada tvrtke, toplice nikada nisu proradile…
• Zaštita D. Pavića direktora Trgovine na malo i  Rafinerije Zagreb, koji je iza sebe ostavljao pustoš i masu nerješivih problema,
• Postavljanjem Vukojevića za direktora CROBENZ-a, koji je preuzeo kompletno tržište veleprodaje INE, uz pomoć direktora Veleprodaje J.Jergovića, koji odobravao super rabate kao predsjednik N.O. CROBENZ-a; Vukojević odlazi sa milionskom otpremninom,
• CROBENZ se prodaje firmi iz Slovačke koja nema zaposlena, što Agencija za zaštitu tržišnog natjecanje poništava, a onda LUKOIL-u za sramotnih 20 miliona kuna ( knjigovodstvena vrijednost 115 miliona kuna ), s tim da sve sporne predmete rješava INA ( sporna i nenaplaćena potraživanja, sudske sporove i sl. ),
• Katastrofalno poslovanje 2008. godine, tri mjeseca neplanirani remont u RNR ( izmjena reaktora koji je radio 3 mjeseca nabavljen preko firme N. Blaževića iz Italije, kupovina nafte po cijeni 140 US$/bbl, prerada iste kada je cijena bila 80 US$/bbl, te uvoz 60 tisuća tona EUDG, putem SALBATRING-a ( poslovanje u  vrijednosti 300 miliona US$ ), i nemogućnosti uskladištenja U Solinu i Zadru, te su brodovi bili usidreni ispred RNR,
• Gubitak u poslovanju za 2008. godine iskazan u iznosu 1,1 milijarda kuna, no ako se isključi prihod od prodaje skladišta plina OKOLI, onda je gubitak cca 2 milijarde kuna,
• Poništavanje carinske dokumentacije ICD, od strane Carine, jer je prikazan fiktivni izvoz 100 cisterni robe, te je INA platila porez i trošarinu – carinski prekršaj ( Gordana Mejovšek zaštićena u Uredu ID za rafinerije i marketing ),
• Nabava nafte u 2011. godini, preko MOLTRADE, u vrijednosti 3 milijarde US$, bez nadzora i kontrole INE, što čini 85% svih godišnjih troškova INE,
• Do 2004. godine nabava nafte od MOL-a išla je samo naftovodom Družba Adria, a od 2010. godine 30% nafte nabavlja INA preko terminskih ugovora ili natječaja a 70% nabavlja MOLTRADE,
• Osnivanje odvjetničkog ureda u Zagreb, Amruševa 8., Ž.VELIĆ-DVORŠAK i partneri, koji ima zadatak obavljanja pravnih poslova za INA-u, a u INI djeluje Sektor pravnih poslova.
• Pranje novca preko revizorskih, savjetničkih i informatičkih firmi: Arthur Andersen ( milioni US$ godišnje za reviziju poslovanja kao paravan za rad Uprave – što radi državna revizija Šima Krasić, koja je izjavila u Saboru RH da nije bila u INI 3 godine ), SAP ( cca 150 miliona US$ za djelomičnu informatizaciju poslovanja a MOL potrošio za cjelokupnu informatizaciju poslovanja 70 miliona US$ – Gerry Madore i Angy Braun ), Mc Kinsey ( B. Gašo skupljao informacije po INI i učio, a onda to sistematizirao i predložio kao stručno obrađen prijedlog mjera unapređenja poslovanja, naplatio i osigurao sebi direktorsko mjesto za pravne i kadrovske poslove ), Deloitte, Merill Lunch, Roland Berger, King ICT ( informatička oprema i obrazovanje ECDL program a INA zatvorila svoju firmu INA-INFO, osposobljena sa vrhunskim kadrovima ), Dutsh Shell i  KBC Proces Technology Limited – angažiran od Uprave INE ( dugogodišnji partner INE za konzalting usluge o radu rafinerija, cijena usluge 2 miliona US$/godinu)  i Meg Annesley – angažiran od N.O. INE ( forenzičar za naftni biznis ),
• Novi Predsjednik Uprave INE u lipnju 2009. godine, L. Geszti izjavio je, u svom prvom intervju da je u jednom uredu u INI zatekao 70 ljudi, raznih profila, ali dobro plaćeni!
• Zaštita najvećeg štetočina INA MAZIVA – RIKARD KLOBUČAR, direktor INA Beograd, koji je organizator ilegalne otpreme roba iz RNR i RNS,
• U Uredu ID Rafinerije i marketing u 2010. godini našlo je zaštitu 25 djelatnika, s koeficijentom od 5,00 do 7,00,
• Nastavio i pojačao, davno uhodane poslove sa sumnjivim firmama kao SALBATRING, MONTANA i EUROPETROL ( JOZO KALEM – firma UKRINA, PETROL Rijeka, EUROPETROL i od 2008. godine 51% vlasnik PETROL Ljubljana, iza kojeg je u INI stajao od 1995. godine Željko Vrbanović, do 2000. godine D. Štern i J. Umićević te opet Ž. Vrbanović uz suglasnost T.Dragićevića ( U N.O. EUROPETROL-a SJEDI ŠEF SVIMA F. GREGURIĆ ),
• KAO PREDSJEDNIK UPRAVE INE 2003. GODINE, U VRIJEME PRVE PRIVATIZACIJE INE, 25% + 1 dionica MOL-u, POSTAO JE SUUČESNIK NAJVEĆE VELEIZDAJE DOMOVINE, JER JE ZNAO ZA SVE PODATKE KOJI SU SE TAJILI OD OSTALIH PONUĐAČA, POGLAVITO OMV-a. RADIO JE U INI KAO VIŠEGODIŠNJI  DIREKTOR RAZVOJA I DOBRO JE ZNAO OD 1998. GODINU ZA NAJBOLJU INVESTICIJU INE U SIRIJI – HAJAN NAFTNO POLJE, KOJE OD 2001. GODINE POKAZUJE ODLIČNE REZULTATE, ZA RAZLIKU OD POLJA MOL—a, KOJE NE DAJU NIŠTA; DANAS SE TO NALAZIŠTE PROCIJENJUJE NA 20 MILIJARDI US$. NEMA POTREBE GOVORITI O DRUGOM ČINU PRIVATIZACIJE INE 2008. GODINE.
• TAKOĐER JE BIO UPOZNAT SA PROCIJENOM NALAZIŠTA NAFTE I PLINA U RH, 1995. GODINE, KOJE SU RADILI STRUČNJACI INA-NAFTAPLIN – gospoda PEJČIĆ I BELOŠIĆ, ZAJEDNO SA STRUČNJACIMA MOL-a,
• VJEŠTO JE KONTROLIRAO SVE SEGMENTE DJELATNOSTI DO 2004. GODINE, SA SVOJIM KADROVINA – ŽELJKA KONTENT – KADROVI, MATO VESELIĆ – REVIZIJA, ŽELJKA VELIĆ – DVORŠAK – PRAVNI POSLOVI, BLAGOVIĆ – LONDON, VRBANOVIĆ – NAFTA, BELOŠIĆ – NAFTAPLIN, A OD 2004. GODINE, DOLASKOM IVE SANADERA I NJEGOVOG „ TORBARA“ JOSIP PETROVIĆ, DOŠLO JE DO PODJELE INTERESNIH SFERA, S DEVIZOM DA NITKO NIKOGA NE DIRA. KAD SU DOŠLI MAĐARI – MOL, MORALI SU ODUSTATI OD NAFTE I FINANCIJA ( L.GESZTI  I  Z. BACS ), A KOJI SU ISTO BRZO OKLJUČENI U „BIZNIS“.
• KOLIKO JE BIO JAK TOMISLAV DRAGIČEVIĆ I NJEGOV MENTOR STJEPAN MESIĆ, OSTAO JE NAJDUGOVJEČNIJI DIREKTOR INE, 10 GODINA I NIJE GA MOGLA OPRAVDANO SMIJENITI VLADA IVICE RAČANA –  SLAVKO LINIĆ, NI VLADA IVE SANADERA – IVAN ŠUKER.
• KAO ZASLUŽAN GRAĐANIN RH, PREDSJEDNIK RH, STJEPAN MESIĆ, NA KRAJU SVOG MANDATA ODLIKUJE GA ORDENOM, A MAĐARI S OTPREMNINOM OD PREKO 6 MILIONA KUNA, A ZA NASTAVAK SURADNJE U INI, POSEBNIM UGOVOROM I MJESEĆNIM PRIMANJIMA OD 10 TISUĆA EUR-a.    ISTINA JE,   „ POMAGAO“   JE I  SVOJIM SURADNICIMA, DA ŠUTE I ODU SA MILIONSKIM OTPREMNINAMA, A SA MAĐARIMA DA ZAŠTITE HRVATSKE VELEIZDAJNIKE, KAO NPR. BELOŠIĆ, PETROVIĆ I MILKOVIĆ, ZAPOŠLJAVANJEM U MOL-u. DOZVOLIO JE DA I MAĐARI ZAŠTITE SVOJE „ STRUČNE „ KADROVE, KOJI SU SE SKUPO PROŠETALI INA-om KAO: G. MADORE – SCM, Z. BACS – FINANCIJE I RAFINERIJE I MARKEING, L. BARTHA – TNM, BARBARA MESTERHAZ – VELEPRODAJA, MAGDOLNA TOKAI – DIREKTOR TIFONA I ISTOVREMENO MARKETING INE,     TE SE VRATILI, OBAVLJENA POSLA U MOL.

N.K.

HOP