Konferencija o problemima otočne politike

Dana 05.11. 2016. godine, subota, u službenim prostorijama Moderne Demokratske Snage (MODES) održana je konferencija za novinare sa temom «Otoci i pomorstvo u Hrvatskoj».

Uvodno izlaganje održala je gospođa Ana Jovan sa Oliba, koja je iz perspektive mlade obitelji koja živi na otoku, predočila sve probleme i nedostatke istog. Govoreći o problemima istaknula je nedovoljnu zdravstvenu skrb, cijene, koje su na otocima i do 30% veće nego na kopnu te imovinsko-pravne probleme koji ujedno i stoje na putu razvoja otoka.

Dopredsjednica G.O. MODES Zadar, ujedno i bivša načelnica sektora za otoke u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU), gospođa Andreja Baraba, predstavila je program za razvoj hrvatskih otoka, sa konkretnim projektima i mjerama za razvoj otoka. Posebno je istaknula da će MODES predložiti uvođenje niže stope PDV-a na otocima, te da je sramotno da Vlada u svojoj poreznoj reformi nije niti spomenula otoke iz čega je vidljivo da su isti i ovoj Vladi nebitni. MODES će inzistirati na promjenama i zaokretu politike prema otocima jer ako se nešto ne promjeni, otoci su osuđeni na propast..

O problemima hrvatskih pomoraca govorila je gospođa Katarina Kušter Franić pri čemu je zaključila da su pomorci potpuno obespravljeni te je predložila izmjene i dopune zakona o pomorcima koji bi pomogli u rješavanju njihovih problema.

Zaključnu riječ imao je dožupan Zadarske županije i predsjednik Moderne Demokratske Snage (MODES), Rudolf Dvorski koji je naglasio da su otoci neprocjenjivo blago i resurs koji ni ne znamo koristiti te kako državu i političare  tijekom godine nažalost uopće nije briga za otoke, nego su im bitni jedino kad se trebaju slikati u predizbornim kampanjama. Također je rekao: imam osjećaj da su otočani postali  jedina manjina u RH koja nema nikakvih prava, kad bi i bili manjina, bar bi imali pravo na određen broj saborskih zastupnika koji bi ih predstavljali i borili se za njihovu dobrobit.

Navedeni program i predložene izmjene zakona, biti će dostavljeni predsjednici Republike Hrvatske, gospođi Kolindi Grabar-Kitarović, premijeru Andreju Plenkoviću, kao i zastupnicima u Hrvatskom Saboru.

PROBLEMI POMORACA U HRVATSKOJ

Svjedoci smo kako su se prava hrvatskih pomoraca iz godine u godinu svakim novim zakonskim propisom ograničavala i smanjivala. Time je hrvatski pomorac stavljen u nepovoljan položaj u odnosu na kolege pomorce iz drugih zemalja. Upravo iz tog razloga, Moderna demokratska snaga prepoznala je potrebu za pokretanjem inicijative s rješenjima prema resornim ministarstvima. Cilj tog postupka je spriječiti da pomorci počnu uzimati pomorske knjižice i svjedodžbe drugih zemalja koje imaju pošteno uređene sustave i za razliku od sustava RH nešto pružaju!

Zbog prirode radnog mjesta pomorci nisu u mogućnosti koristi povlastice koje imaju svi ostali građani u našoj državi dok istovremeno propisi koji se tiču doprinosa i ostalih davanja uredno prepoznaju hrvatske pomorce i jasno su definirani.

Kako bi se ispravila nepravda naša inicijativa sastoji se od sljedećih točaka:

Osloboditi plaćanja poreza na dohodak hrvatske pomorce koji zbog privremenih zapreka za rad, trajnih zapreka za rad i u slučaju smrti nisu u mogućnosti ispuniti uvjet od 183 dana na brodu,

1. Davanje prednosti hrvatskim pomorcima koji plove na brodovima u međunarodnoj plovidbi u dobivanju termina za zdravstvene specijalističke preglede,
2. Omogućiti glasanje na političkim izborima ali i na referendumima pomorcima koji plove na brodovima strane državne pripadnosti putem e-Građani sustava,
3. Smanjivanje broja dana prema kojima se računa porez na dohodak ženama zaposlenim na brodovima u unutrašnjoj i međunarodnoj plovidbi kod domaćih ili stranih brodara,
4. Uvođenje poticajnih mjera za PRVI odlazak na brod. Na način da se kadeti i asistenti oslobode plaćanja svih doprinosa zbog njihovih ionako niskih primanja (ako ih uopće i imaju) i da im se značajno smanji cijena tečajeva koji su im potrebni za PRVI odlazak na brod.

Realizacija ovih točaka je potrebna kako bi ponovno hrvatski pomorac postao konkurentan na svjetskom pomorskom tržištu rada.  Ploveći u istom kursu MODES će u sljedećih par mjeseci organizirati okrugli stol na kojem će se raspravljati o ostalim problemima hrvatskih pomoraca. Nama u MODES-u je stalo do mišljenja bez obzira bilo ono pozitivno ili negativno. Mi želimo promjene na bolje! Podupiremo hrvatskog pomorca jer je otac ili majka, brat ili sestra, sin ili kćer…jer je dio obitelji, a našoj stranci je obitelj na prvom mjestu !

OTOCI – HRVATSKO NACIONALNO BLAGO – Otoci nisu samo ljetna priča!

Hrvatska ima ukupno 1246 otoka (79 otoka, 525 otočića te 642 hridi i grebena.[1] Naseljenih otoka ima 47[2],otočani čine ukupno  oko 3% stanovništva RH, a njihova površina udio od nešto manje od 6% ukupne površine RH. Hrvatska, nakon Grčke, ima najbrojniju otočnu skupinu u Sredozemlju. Zbog svoje brojnosti, ljepote, izvornosti i geografskog položaja držimo ih hrvatskim nacionalnim blagom. Kao neprocjenjiva kulturna i prirodna baština otoci su ogroman, danas uglavnom neiskorišten, turistički potencijal naše zemlje. Bjelodano je kako sunce, čisto more i lijepi krajolik ne mogu prodavati same sebe i kako je nužna provedba usmjerene nacionalne politike prema otocima.

Člankom 52. Ustava Republike Hrvatske određeno je kako otoci imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Međutim, današnja slika hrvatskih otoka nam govori kako je ovaj navod u Ustavu izgleda samo deklarativan. Ne trebamo detaljno poznavati stanje na otocima kako bi znali da je i njih pogodilo i pogađa ono što se događa u cijeloj Hrvatskoj: teška gospodarska situacija, demografski pad, starenje stanovništva, iseljavanje i dr. Osim stvarnosti koju otoci dijele s kopnenim dijelom RH, dodatna otežavajuća okolnost jest činjenica kako su otoci fizički odvojeni od kopna, te i u normalnim gospodarskim okolnostima život na otocima zahtijeva dodatni napor. Čak i Ugovor o funkcioniranju Europske unije priznaje kako su otoci u cjelini izloženi trajnim poteškoćama kojima je potrebno posvetiti posebnu pozornost (čl. 174. Ugovora). Današnja slika hrvatskih otoka može se opisati kao  „lijepa ljetna priča“, a kad ljeto završi, nestaje idilična slika hrvatskih otoka, a otočani se suočavaju s grubom stvarnosti.

Ako pročitamo samo prve tri rečenice Nacionalnog programa razvitka otoka (prihvaćenog na sjednici Sabora RH 28. veljače 1997. godine), lako je uvidjeti kako je položaj otoka u prioritetima državne politike isto što i navođenje u Ustavu-gotovo mrtvo slovo na papiru, u odnosu na stvarnost.

“Otoci su veliko bogatstvo i osobita vrijednost Hrvatske. Njihov je potencijal do sada slabo iskorištavan, njihove izvornosti nedostatno štićene, a razvojne mogućnosti nepoticane ili čak priječene. Gotovo čitavo proteklo stoljeće, a osobito tijekom vremena obiju Jugoslavija u njih je ulagano malo ili ništa, tako da su iz godine u godinu gospodarski i demografski nazadovali.”(NPRO, str.5.). Nažalost, nazadovanje u gospodarskom i demografskom smislu nastavilo se i posljednjih 25 godina.

Da se ni do danas, u ovih 19 godina koliko je prošlo od donošenja Nacionalnog programa razvitka otoka, ništa u pozitivnom smjeru nije promijenilo govori slijedeća ilustracija: na otocima Iž, Rava, Molat, Ist, Silba, Olib i Premuda (otoci u administrativnom sastavu grada Zadra) na ukupno 1607 stanovnika[3] ima u školskoj godini 2016./2017. ukupno 16 djece osnovnoškolske dobi koja školu pohađaju na Ižu (10) i Silbi (6) . Situacija nije bolja ni na otocima srednje veličine kao što su npr. Ugljan, Pašman i Dugi otok koji također konstantno bilježe pad učenika osnovnoškolske dobi iz godine u godinu (npr. OŠ Vladimir Nazor-

Neviđane: 2008./2009.-170 učenika, 2013./2014. – 133 učenika, 2016./2017. – 119 učenika). Ovi primjeri zorno prikazuju demografsku sliku otoka. Obitelji  odlaze s otoka ponajviše zbog posla na kopnu, nepostojanja srednjoškolskog obrazovanja i općenito teško dostupnih uobičajenih sadržaja kakvi postoje na kopnu, a koji doprinose kvaliteti života.

Nadalje, većina odredbi Zakona o otocima nije provedena (donošenje Državnih programa, donošenje Programa održivog razvitka po otočnim skupinama), Zakon o otocima u cjelini je zastario i neprilagođen današnjem trenutku, a u jednom momentu se i razmatralo njegovo ukidanje od primjene i svođenje pod Zakon o regionalnom razvoju. 2012. godine ugašena je Uprava za otoke, koja je postojala prethodnih 12 godina, i bila kakva takva garancija objedinjene brige državne politike i uprave prema području s razvojno-geografskim posebnostima. Jedna od posljedica te odluke je i da se pri programiranju Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014-2020. nije uvrstila posebna omotnica EU sredstava za otoke i priobalje i u okviru takve omotnice planiraju intervencije u sektoru komunalne infrastrukture, prometa, zdravstva, kulture, gospodarstva itd. jer novonastali Sektor za otoke nije imao dovoljnu „težinu“ i ulogu u kreiranju tako važnog dokumenta. U OPKK su tako otoci ostali u procjepu sektorskog pristupa pri definiranju prioritetnih osi i specifičnih ciljeva.

Možemo identificirati glavne otočne probleme:

-demografski pad (iseljavanje, natalitet),

-porast udjela starijeg stanovništva (jednim dijelom i doseljavanjem čime se brojčani demografski podaci neprirodno uvećavaju i stvaraju pogrešnu demografsku sliku) ,

-nedostatna infrastruktura (pitka voda, sustav odvodnje i slično),

-naglašeno umiruće gospodarstvo,

-nezadovoljavajuća prometna povezanost s kopnom,

-visok indeks cijena usluga,roba i rada,

– nizak indeks atraktivnosti (za ulaganje, razvoj konkurentnosti, za zasnivanje obitelji).

Uz ove probleme kao posljedica proizlaze polagano gašenje sustava zdravstva i školstva na otocima. Prava pojedinca otočanina nisu jednaka pravima građana na kopnu iz očiglednog razloga: trajni geografski hendikep iz kojeg posljedično proizlaze gore navedeni problemi, a kojem se ne pristupa adekvatno.

Još jedna dobra ilustracija današnjeg stanja na otocima je nedavno istraživanje provedeno u sklopu projekta Promicanje zapošljivosti mlade populacije na geografski izoliranim/udaljenim otocima[4], nositelja udruge DEŠA iz Dubrovnika (Europska unija, Europski socijalni fond) gdje se u sažetku rezultata istraživanja navodi sljedeće:

„…može se zaključiti da su ispitanici u raskoraku između ljubavi i pripadnosti otoku, te nepovoljnih prilika života na otoku, koje ih donekle vuku prema odlasku s otoka, ali više prema trajnom nezadovoljstvu na samom otoku. Iako su zadovoljni osobnim odnosima i smatraju da im je ekonomski status relativno dobar, a životom na otoku su zadovoljniji tijekom ljeta, detaljniji pogled pokazuje da su socijalni i kulturni servisi na otocima oskudni. Mladi otočani priželjkuju samostalni posao, ali uglavnom rade kod privatnog poslodavca ili u javnom i državnom sektoru. Mogućnost pronalaženja boljeg posla je nešto čime su najnezadovoljniji na otocima, a što bi bio primarni razlog ostanka. Kako su mladi nezadovoljni lokalnim upravama i lokalnim političarima, ostaje otvorenim pitanje tko će, kada i kako stvarati uvjete za bolju zapošljivost i zaposlenost mladih ne samo na geografski udaljenim / izoliranim otocima, nego na svim otocima dalmatinskog arhipelaga.

Sustavna i učinkovita državna politika prema otocima

Sustavna, ciljana i učinkovita državna politika prema otocima mora omogućiti:

• održivi otočni razvitak tijekom svih 12 mjeseci u godini,
• potaknuti okretanje demografskih trendova u pozitivni smjer: zaustaviti iseljavanje, povećati prirodni prirast stanovništva i udio radno aktivnog stanovništva,
• potencirati hrvatske otoke kao izvozni nacionalni turistički brend uz primjenu zaštitinih mehanizama prema kulturnoj i prirodnih baštini,
• omogućiti preduvjete za zapošljavanje i samozapošljavanje otočnog stanovništva razrađujući dugoročnu strategiju ulaganja u otoke, subvencije malog i srednjeg poduzetništva kao okosnice gospodarskog oporavka općenito,
• učinkovitu sinergiju državne i lokalne vlasti,
• hitno rješavanje vodovodizacije otoka, izgradnju sustava odvodnje i unapređenje prometne povezanosti otoka.

Promjene bi bilo potrebno provesti u dva smjera:

1. novi temeljni zakonodavno-pravni i institucionalni okvir prilagođen današnjoj situaciji i mogućnostima financiranja, utemeljen na analizi stanja i potreba otoka i otočana:

• osigurati učinkovitost provedbe, nadzor nad provedbom te vertikalnu i horizontalnu operativnost u provedbi,
• osigurati aktivno sudjelovanje predstavnika otočana u donošenju okvira po načelu „odozdo prema gore“,
• izvršiti podjelu otoka u skupine prema razvijenosti (sada dvije skupine)- u najmanje tri, sukladno današnjem stanju i predvidjeti reviziju podjele nakon određenog razdoblja sukladno učincima (novi Zakon o otocima, prilagođen po pitanju indeksacije Zakonu o regionalnom razvoju),
• revizija propisa o indeksaciji i uvažavanje korektivnog faktora za geografski hendikep radi lakšeg povlačenja sredstava iz EU fondova (vezano za gornje navedeno),
• prema određenom stupnju razvijenosti razraditi kategorije subvencija za stanovništvo i pravne osobe– primjerice kredita za stambeni prostor, za samozapošljavanje, za novorođeno dijete, u poljoprivredi i stočarstvu, malom i srednjem poduzetništvu, dodaci na plaće za zdravstveni i prosvjetni kadar, stipendije za otočku mladež i drugo,
• poreznu reformu usmjeriti na otočni razvoj – niža stopa PDV-a na slabije razvijenim i udaljenim otocima ,
• subvencije za vodu na otocima na kojima se voda doprema brodom vodonoscem ili cisternom proširiti i na gospodarske subjekte koji djeluju na otocima,
• odrediti način subvencioniranja vode drugačijom formulom u odnosu na današnju prema kojoj se voda subvencionira prema domaćinstvu bez obzira na broj članova,
• omogućiti međuotočku prometnu povezanost i primjerenu povezanost s kopnom koja omogućuje rad na kopnu i život na otoku, dnevno obavljanje aktivnosti, dostupniju specijalističku zdravstvenu zaštitu i drugo,
• socijalne i zdravstvene standarde prilagoditi otočnoj stvarnosti, prije svega primarnu zdravstvenu zaštitu za građane i sustav skrbi za starije stanovništvo; unapređenje sustava hitne medicinske pomoći,
• stavljanje nekretnina (i objekata i zemljišta) u vlasništvu RH u funkciju, omogućiti dugoročnu koncesiju i nisku cijenu u prvim godinama poslovanja,
• osnovati Upravu za otoke pri Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU ili Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture.

S obzirom kako je gospodarski razvitak preduvjet razvitka svih ostalih djelatnosti, te garancija opstanka i razvoja života na otoku, potrebno je donijeti ciljane gospodarske programe na državnoj razini u svrhu poticanja razvoja turizma, malog i srednjeg poduzetništva, ribarstva, poljoprivrede i stočarstva, kao dijela Nacionalnog plana i programa održivog otočnog razvitka. Primjer dobrog programa kojeg treba nastaviti i osnažiti je projekt Hrvatskog otočnog proizvoda (HOP), a na sličnoj platformi osmisliti programe i osigurati sredstva za poljoprivredu, stočarstvo, ribarstvo, malo i srednje poduzetništvo i turizam.

Turizam predstavlja jedan od glavnih pokretača ukupnog hrvatskog gospodarstva i značajno

doprinosi ukupnom društvenom razvoju Republike Hrvatske. Turizam je jedna od najvažnijih gospodarskih djelatnosti u sadašnjosti, ali ponajviše u budućnosti hrvatskoga gospodarstva. Poznato je da je turizam naša strateška grana u kojoj još imamo znatne neiskorištene potencijale koje treba što kvalitetnije aktivirati. Turizam sudjeluje sa cca 15% u formiranju BDP-a u Republici Hrvatskoj. Sagledavajući hrvatske otoke kao izvozni turistički brend i u cilju omogućavanja samozapošljavanja i zapošljavanja otočana, te stavljanja u funkciju napuštenih objekata u vlasništvu JLS-a ili RH  jedan od modela je i model „otočnog hotela“, primjenjivog naročito za manje otoke.

 VIZIJA:

Otoci su osobita vrijednost Republike Hrvatske i boljitak otočana i otoka je jedan od prioriteta državne politike.

Posebna državna skrb, ciljani gospodarski otočni programi, poboljšanje prometne povezanosti i ulaganje u infrastrukturu na otocima su investicije od nacionalnog interesa.

[1] T.Duplančić Leder, T. Ujević, M.Čala „Duljina obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene sa topografskih karata mjerila 1:25.000“, Geoadria, 2004.

[2] Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2014., DZS

[3] Popis stanovništva RH 2011.

[4] http://desa-dubrovnik.hr/; istraživanje provedeno na uzorku 212 ispitanika koji stalno žive na otocima, 16 otoka.