Prema zapovijedi Gorana Hadžića uklonjena je s terena Ovčare druga grobnica od 150 leševa, streljanih Hrvata zarobljenih u vukovarskoj bolnici između 18-20.11.1991. godine . Leševi su iskopani iz grobnice 18.10. 1993. godine,a samo izmještanje je završeno na drugu lokaciju 20.10.1993. godine. Grobnica je premještena na drugu lokaciju jer je ubojstvo 150 nevinih ljudi dokaz o umiješanosti majora Vukašinovića i vojne policije u masakar nad žrtvama, što u potpunosti mijenja ulogu JNA i njenog zapovijednog kadra, jer je tih 150 ubijenih bilo pod izravnom zapovjednom odgovornosti majora Šljivančanina. Mnogi svjedoci koji žive sa obiteljima žrtava u istom gradu i danas štite ubojice nevinih ljudi i suučesnici su u ovom neviđenom zločinu.
Aleksandar Vasiljević je bio glavni mozak svih srpskih operacija i čovjek koji je vrhunski vodio specijalni rat protiv naše zemlje. Tijekom opsade Vukovara, Aleksandar Vasiljević je tri puta bio u Vukovaru, kako je i sam naveo u svojem svjedočenju. Zadnji puta je u Vukovaru bio 19.11.1991. godine, dan prije pada grada. Tada je, prema vlastitom svjedočenju priznao kako je saznao za zločine TO i dobrovoljaca iz Šešeljeve radikalne stranke.
Vojislav Šešelj se 14. studenog 1991. sastao u kući Stanka Vujanovića sa majorom Šljivančaninom i kapetanom Radićem. Šešelj je na tom sastanku tražio da se svi zarobljenici likvidiraju. Teško je vjerovati da Aleksandar Vasiljević nije znao za taj sastanak jer je došao u Vukovar samo pet dana nakon njega. Zarobljenici su bili odvoženi s Ovčare u traktorskoj prikolici. U traktoru koji je vozio zarobljenike na likvidaciju bili su Lančužanin, Dukić, a traktor je pratio, odnosno slijedio Ljubišić. Ljubišić je rasporedio svog pajdaša Ivana Atanasijevića (pravim imenom Ivan Husnjak) u traktorsku prikolicu, kako bi smirivao eventualni otpor zarobljenika. Lokacija i jama koja je bila iskopana bagerom, a u koju su bacana tijela likvidiranih, stajala je pod osiguranjem kapetana vojne policije Zjaje Murisa. To jasno ukazuje da je današnji general srpske vojske u mirovini Aleksandar Vasiljević bio itekako upoznat sa cijelom ovom monstruoznom i genocidnom akcijom, poglavito zato jer je preko svog majora “bezbednjaka” Ljubiše Vukašinovića osiguravao teren.
Mirko Ljubišić je sa svojom grupom ubojica odveo sedam punih traktorskih prikolica nevinih ljudi u smrt. Kako su na čelu ove zločinačke organizacije bili visoki oficiri JNA, svoja su zlodjela prikrivali preko radikala Vojislava Šešelja, koji je ponudio svoje zvijeri za samu likvidaciju nevinih Hrvata. Očito su odluke sa sastanka Šešelja i Šljivančanina bile u potpunosti sprovedene.
Lažljivac Aleksandar Vasiljević je na svjedočenju u svezi Ovčare tvrdio da za slučaj Ovčare je saznao tek 1993. godine, što je potpuno lažan iskaz, jer je još 19.11.1991. bio upoznat s prvim zločinima u Vukovaru i to priznao. Ubojica Muris mu je tek tada navodno rekao za zločine na Ovčari, što je teško vjerovati, budući da je ovaj bijednik bio čovjek od najvećeg povjerenja zločinačkog uma Aleksandra Vasiljevića. Kao i 1991. godine, ni nakon Murisovog svjedočenja, Vasiljević nije ništa učinio da se pokrene istraga.
HOP